Metković, 19.8.2015. - Autorska večer hrvatskoga pjesnika i autora mnogih uglazbljenih stihova akademika Jakše Fiamenga sinoć je na terasu Arheološkoga muzeja Narona privukla više od dvjesto ljubitelja versa i klapske pjesme.
    Fiamengo je večer otvorio pjesmom posvećenom preminulom Arsenu Dediću Arsen opće prakse te pozvao posjetitelje da pljeskom odaju počast tomu velikomu hrvatskom bardu.
    Samo sam jednom bio u Naroni – nastavio je pjesnik čitati stihove nastale pod dojmovima svojega prvog posjeta Vidu i Naroni. Nakon druge pjesme, inspirirane izjavom svetoga Jeronima Parce mihi, Domine Qui a Dalmata sum!, kaže Hvala ti Gospodine što sam Dalmatinac, a na kraju skromno poručuje: Bar se nadam kako ćete neku / zapjevati moju kad mi bude poći / kad mi bude da slušam kroz jeku / zadnju pjesmu zrikavaca u noći / kad mi bude da me se objesi / kad mi bude: što sam bio – jesi… U predasima kazivanja, njegove uglazbljene stihove pjevale su klape Luka Ploče i opuzenska ženska klapa Arija.
    Fiamego se, osim kao pjesnik, iskazao i kao voditelj sklon šali, primjerice kada je najavljivao svoju životnu suputnicu Majdu Jazbec koja je otpjevala jednu njegovu pjesmu. Majda je početkom sedamdesetih pjevala u slovenskoj flower-power grupi Deliali, a nastupala je i s popularnim Pepel in kri. Rekao je da ima još nešto, samo neće reći, a mi smo lako saznali da je bila i miss Slovenije.

ARSEN OPĆE PRAKSE
njim samim, navijek

Da se upotpuni jezik glazbenika
Trebalo je pjevat prolaznosti, vinu.
Ljubiti u kakvom provincijskom kinu.
Ironijom spasit usud Titanica.
Trebalo je plovit duž neznanih luka
I brodu u boci dati pravo ime:
Buru za bonacu, glas mješte intime
Pred naletom divljih bešćutnih hajduka.
Trebalo je pjevat noću, za taksiste
I dokonu svitu, rod usamljenika
(Snovi su za slabe, s kvarljive su liste).
Al’ zanavijek vuče miris starih dvora.
Vlakom prema jugu prvost Šibenika
Gdje trajni znak osta - kuća pored mora!


Jakša Fiamengo