Metković, 15.10.2015. - U organizaciji Gradske knjižnice Metković i metkovske podružnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u utorak je u Gradskoj knjižnici održana tribina pod nazivom Neretvani i jezikoslovlje na kojoj se govorilo doprinosu Neretvana u jezičnome savjetništvu te nekim djelatnostima Instituta zanimljivima široj publici.
   Nakon što su ravnateljica Knjižnice Vesna Vidović i ravnatelj Instituta Željko Jozić pozdravili zainteresiranu publiku, na četrnaestomjesečni rad podružnice osvrnuo se Domagoj Vidović. Rekao je da je u tome vremenu održano čak osam predstavljanja knjiga, tri javna predavanja, dijalektološka i terminološka radionica u metkovskoj gimnaziji te onomastičke radionice u neumskoj osnovnoj školi. Tome treba dodati sudjelovanje u organizaciji Neretvanske sieste i u Danima Neretvanske kneževine. Objavljena je jedna knjiga i desetak znanstvenih radova iz područja onomastike, dijalektologije i standardologije. Vidović je dao i presjek neretvanskih jezikoslovaca od svojevrsnoga „praoca“ fra Luke Vladmirovića, preko pisaca jezičnih savjeta poput Slavka Pavešića i Luke Vukojevića, neretvanskoga pravopisca Petra Tutavca Bilića i potpisnika Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku Vladimira Pavlovića pa do naših suvremenika poput etimologa Radoslava Dodiga i leksikografa Joze Marevića.
   O nastojanjima Instituta da putem suvremene tehnologije građanima omogući pristup jezičnim savjetnicima, pravopisu i pravopisnom rječniku govorila je Milica Mihaljević. Ona je rekla da je građanima dostupan telefon za jezične savjete, portal Jezični savjeti (savjetnik.ihjj.hr) i mrežne stranice Bolje je hrvatski (bolje.hr) te da je Institut nakladnik časopisa Hrvatski jezik u kojemu se mogu naći mnogi zanimljivi i poučni materijali. U njemu surađuju Metkovci Marija Vekić i Domagoj Vidović. Osim toga, Institut pruža i druge savjete poput onih za sudsku praksu.
   Lana Hudeček je istaknula ulogu trojice Neretvana u jezičnome savjetništvu: Konjičanina Slavka Pavešića (urednika Jezičnoga savjetnika s gramatikom iz 1971.), Šipovčanina Luke Vukojevića (jednoga od, uz Lanu Hudeček i Milicu Mihaljević, izvršnih urednika Hrvatskoga jezičnog savjetnika i autora Jezičnih savjeta) te Slivanjca Petra Tutavca Bilića, jedinoga neretvanskog pravopisca, autora hrvatskog pravopisa temeljena na ikavici. Tu je i fra Jeronim Šetka, koji je zaslužan za hrvatsku kršćansku terminologiju.
   Zanimljivo je bilo čuti i mišljenje stručnjaka o jezičnoj ravnopravnosti spolova. Naime, često smo u prigodi, naročito pri oglašavanju radnih mjesta, pročitati da se traži zavarivač/zavarivačica ili psiholog/psihologinja. To samo po sebi ne bi bio problem kada, dosljedno poštujući ravnopravnost spolova, ne bismo dobili tekstove poput ovoga: „Za pravobranitelja/icu i njegovog/njezinog zamjenika/icu može biti imenovan hrvatski državljanin/ka koji ima završen diplomski sveučilišni studij i koji/a je osobnim zalaganjem poznat/a javnosti u području zaštite ljudskih prava. 2008.“ Hudeček upozorava da čak ni navedeni tekst Zakona ne poštuje tu ravnopravnost, ali da u takvim situacijama treba zadržati muški rod. Nitko neće reći „Koliko je učenika/učenica u razredu“, a na pitanje „Tko je ravnatelj ove škole?“ odgovor može biti „Naš je ravnatelj Mario Marić“ ili „Naša je ravnateljica Marija Marić“.
   Perina Vukša Nahod, još jedna Metkovka zaposlena u Institutu, održala je zanimljivo predavanje iz dijalektologije. Nakon uvodnih osnova iz dijalektologije, te spominjanja onih koji su istraživali neretvanske govore, Vukša Nahod govorila je o našim neretvanskim mjesnim govorima pa je dala neke usporedbe govora Neretvana koji žive na samo desetak četvornih kilometra. Za Zažapce je karakterističan hiperjekavizam te „meko“ š i ž, Slivanjci će reći: naresla i greb te pako, poso, reko, izuvo…, a od „hoćemo li kuhati“ ostaje „oćemo li kuva“. Predavanje je bilo začinjeno i s nekoliko zvučnih zapisa u kojima se moglo čuti da Podgradina hrvatski točnije govori od Opuzena (ne razlikuju č i ć), ali i (gotovo zaboravljene) rugalice curama koje su se drznule udati s druge strane (jezične) barijere – Lipo ti je biti Opuzenac, sist na rivu i revat k'o kenjac. No odgovor stiže istoga časa – Lipo ti je živit u Kominu, križat tikvu i davat gudinu.