Metković, 6.7.2006. - Sve manje vode koju Neretva sa svojim pritocima donosi u hrvatski dio doline Neretve opasno prijeti zaslanjanjem poljoprivrednih površina i ugrožava egzistenciju tisuća obitelji donjoneretvanskog kraja kojima je poljoprivreda jedini izvor prihoda. Proglašenje doline Neretve parkom prirode jedini je način da se utječe na negativne procese koji se događaju u slivu Neretve preko granica Hrvatske – tvrdi dipl. inž. biologije Davorin Marković, ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode. Gospodin Marković je jučer boravio u Metkoviću pa smo ga zamolili za razgovor na temu parka prirode, koje su dobiti, a koja ograničenja koja bi za sobom povukla najavljena odluka o proglašenju doline Neretve parkom prirode. Evo što nam je rekao.
U studenome prošle godine je Državni zavod za zaštitu prirode potpisao ugovor sa Ministarstvom kulture o izradi stručne podloge na temelju koje bi se prostor doline Neretve, uključujući i Baćinska jezera, trebao proglasiti parkom prirode. Koje su prednosti i zbog čega mi mislimo da je to područje potrebno proglasiti zaštićenim na državnoj razini. Prije svega to je zaštita ljudi, poljoprivrede i načina života kakvim se u tom području živi desetljećima, a možda i stoljećima. Aktivnosti koje se obavljaju u Republici Bosni i Hercegovini, a koje su vezane uz sliv Neretve, dakle gornjih i donjih horizonata, postoji veliko i po riječima stručnjaka opravdano strahovanje da delta Neretve može doći pod znak pitanja kao poljoprivredno područje, jedno od najznačajnijih u Hrvatskoj. Već sada, sa dosadašnjim aktivnostima koje su se odvijale u slivu rijeke Neretve, prodor slane morske vode u deltu je povećan tako da stigao već do Čapljine, deset kilometara uzvodno od Metkovića. Već su i donji horizonti, dakle ona oborinska voda koja se drenira sa brda i opskrbljuje donji horizont ispod samog toka Neretve, u ljetnim mjesecima zaslanjeni. Znači da ni ta voda nije pogodna za piće niti za poljoprivredne aktivnosti. Upravo park prirode tu može pomoći i to da na međunarodnom planu aktivnost hrvatske Vlade u razgovorima i pregovorima sa Vladom Federacije Bosne i Hercegovine pronađe model sprječavanja devastacije toka rijeke Neretve. Ako bi svi najavljivani projekti na području BiH realizirali razina vode u donjem toku Neretve bi značajno opala što bi značilo da će to biti nadoknađeno prodorom morske vode sve dublje i dublje u prostor delte.
Park prirode, kao područje koje je pod državnom skrbi, podliježe i međunarodnim normama. Sama delta je od 1991. na popisu svjetskih zaštićenih vlažnih staništa. Hrvatska je potpisnik Ramsarske konvencije i mora se pridržavati njezinih odredaba. Time je sama delta Neretve na neki način već zaštićena. S druge strane, prilikom ulaska Hrvatske u EU, moraju stupiti na snagu i primjenjivati se odrednice Europske ekološke mreže Natura 2000. Za sva područja koja u toj mreži vrijede određena pravila ponašanja. To su na europskoj razini zaštićena područja u kojima se ne mogu obavljati djelatnosti koje mogu ugroziti biljne i životinjske vrste i njihova staništa. Dakle, možete se baviti gospodarstvo, ali da prirodi osigurate njezinu opstojnost. To netko može shvatiti kao veliko ograničenje jer treba paziti na upotrebu herbicida i pesticida, na izlovljavanje, na sijanje itd. Morate znati da EU ima mehanizam poticaja pogotovo u poljoprivrednim područjima gdje se isplaćuje do 30% naknada poljoprivrednicima koji žive u zaštićenim područjima. Slijedom toga mi tvrdimo da je poljoprivreda, koja je u donjoneretvanskom kraju glavna gospodarska aktivnost, definitivno ne može izgubiti. Dapače, može se spriječiti njezino propadanje uslijed prodora slane vode, pa mislim da bi stanovništvo baš zato trebalo prihvatiti koncepciju proglašenja parkom prirode. Upravo ta koncepcija im osigurava opstanak na tom području. Pokušajte samo zamisliti što bi bilo kad bi propale plantaže agruma i ostalog voća i povrća. Deseci tisuća ljudi bili bi ugroženi. Dakle, što se tiče poljoprivrede park prirode definitivno ne bi štetno na nju djelovao, čak bi se stvorile i određene pogodnosti. Zamislite da imate poljoprivredni proizvod na koji možete staviti etiketu da je proizveden u zaštićenom području. On automatski dobiva i na svjetskom tržištu veću vrijednost i može postići veću cijenu. U to se može osvjedočiti svatko tko ode preko granice u EU i posjeti tržnicu. Dva naoko ista proizvoda imaju znatno različite cijene. Jedan je proizveden klasičan način u nekom standardnom intenzivnom nasadu, a drugi na ekološki prihvatljiv način. Znači da bi neretvanska mandarina sa znakom da je proizvedena u zaštićenom području imala i veću cijenu. Moramo biti svjesni da svi pokazatelji u Europi, pogotovo u Americi, govore o tome da se takvi proizvodi sve više traže. To garantira da u proizvodu nema nedozvoljene količine različitih herbicida, insekticida, pesticida, različitih hormona itd. Porastom svijesti o zdravoj hrani takvi proizvodi se sve više traže. To su definitivno argumenti koji bi trebali biti prepoznati od strane stanovnika doline Neretve.