Metković, 25.9.2006. - Na sedamnaestu obljetnicu smrti hrvatskog pjesnika, putopisca i prevoditelja Stojana Vučićevića na metkovskim Skalama II održana je, u suradnji udruge "Kolektiv" i Gimnazije Metković, večer poezije pod nazivom "Sjećanje".

   U uvodnom dijelu okupljenima se obratio prof. Ante Brečić Feđa pričajući o gimnazijskim danima provedenom sa Stojanom, te o sužanjstvu na otoku Sveti Grgur gdje ih je kao maturante pospremila nekadašnja vlast. Većina slušatelja na toj večeri poezije imala je otprilike onoliko godina koliko su imali Vučićević i Brečić kada su odvedeni na taj, nešto manje poznati, ali ništa manje zloglasni otočić kraj Golog otoka.
   Izbor poezije napravili su profesori metkovske Gimnazije Ivanka Ujdur i Ante Brečić, a stihove uz pratnju gitare govorili učenici Darja Dodig, Ana-Marija Petković, Anja Barač, Diana Bajo, Ante Jelčić i Mario Šunjić. Večeri su bili nazočni i Stojanova braća Zdravko i Ante.
   Stojan Vučićević rodio se 7. srpnja 1941. u Turkovićima, u Popovom polju, ali dolaskom u Metković, gdje je završio osnovnu školu i dio gimnazije, postaje pjesnikom Neretve i njenih prostora. Iako mu se politika nemilosrdno uplela u život završio je Filozofski fakultet Zadru (tadašnja jugoslavistika i francuski jezik). Bio je urednik i suradnik mnogih kulturnih časopisa i redaktor na televiziji. Boravkom u Parizu brusio je svoje prevoditeljske sposobnosti pa su poznati njegovi prijevodi sa francuskoga (Alfred Camus - Mit o Sizifu; Lao-tse - Knjiga puta i vrline…).
   Zadnja njegova pjesma objavljena u novinama nekoliko dana prije njegove smrti znakovita je naslova - Umrijeti u Hrvatskoj. Umro je u Zagrebu 22. rujna 1989., tek ušavši u 49. godinu.