Uspoređujući vodostaje Neretve u Metkoviću (kota nule na letvi je -27 cm/nm) posljednja tri dana s visinom mora na ušću Male Neretve (kota nule je na -20 cm) vidi se da je na 20 km otprilike u isto vrijeme razlika manja od 10 cm, a danas je bila samo sedam centimetara. Ovdje treba uzeti u obzir činjenicu da promjena visine mora na vodostaj Neretve u Metkoviću utječe s kašnjenjem, no to je područje znanstvene analize.

Najniži izmjereni vodostaj Neretve u Metkoviću (mjeri se od 1. srpnja 1934.) bio je 9. lipnja 1964. samo 1 cm, tj. -26 cm/nm. Još se dobro sjećamo poplave u prosincu 2010., kada se Neretva podignula na 415 cm. Za poznate poplave 1959. vodostaj je iznosio 430 cm, a pronašli smo podatak da je apsolutno najviši vodostaj izmjeren 13. prosinca 1950. i iznosio je 445 cm.

Poznate su nam fotografije poplava u Metkoviću 1934. i 1937. One 1937., 17. prosinca vodostaj je iznosio 415 cm, a 19. studenoga 1934. „samo“ 400 cm. Iznimno visoke vode zabilježene su još 1952. (416 cm) i 1953. (438 cm).

Budući da je praktički gotov sustav obrane od poplava desne strane Metkovića ne bismo trebali strepiti od „normalnih“ poplava. Kruna nasipa je na 4,25 m/nm, s time da su na dvama mjestima u duljini od po 50 m napravljeni preljevi na koti 3.7 m/nm, čime se štiti stabilnost nasipa. To odgovara vodostaju Neretve od 397 cm, no budući da desnu stranu u pravilu plave zaobalne vode, nasip bi trebao štititi i od viših vodostaja.

Prema svemu, čini se da u budućnosti više trebamo strahovati od niskih vodostaja Neretve nego od visokih. Moramo znati i to da more u dolinu Neretve ne prodire samo riječnim koritom za niska vodostaja nego i zbog toga što je smanjena izdašnost mnogih izvora lijevoga zaobalja, čija voda natapa dolinu Neretve i tako potiskuje slanu morsku vodu, za koju se zna da u dolinu zbog kraške podloge prodire na mnogim mjestima i tako zasoljuje tlo.