O močvari, uglavnom, ne razmišljamo te, većinom, o njoj malo i znamo. Stoga ni ne čudi svojedobna izjava jednoga bivšega resornog ministra da će „isušiti močvaru u Hrvatskom nogometnom savezu“. Čovjek močvaru nije razlikovao od bare, ali nije jedini.
 

O važnosti vlažnih (močvarnih) područja

Na današnji je dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica. Konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa. Do sada joj je pristupilo 169 država, koje su čak 2260 područja proglasila vlažnim područjima od međunarodnog značaja i koji ukupno zauzimaju površinu od 2.152.763 km².

U močvarna staništa ubrajamo sve stalne ili povremene vode stajačice i tekućice, poplavne šume i travnjake te obalu mora. Močvarna staništa su od velike važnosti radi svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, uz njih je vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja. Vrijednost močvarnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje vode. Ona su genske banke biološke raznolikosti, staništa brojnih gospodarski važnih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije. Zbog stalne prisutnosti čovjeka danas predstavljaju i iznimnu kulturnu vrijednost. Najstarije civilizacije razvile su se upravo na močvarnim područjima Eufrata, Tigrisa i Nila jer su rijeke i plodna, redovito plavljena tla uz njihove obale pružale dovoljno hrane.

Močvarna staništa su najugroženiji ekološki sustavi, zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernoga iskorištavanja njihovih resursa. Od 1900. godine izgubljeno je 64 % močvarnih područja u svijetu. Cilj Ramsarske konvencije je taj pad zaustaviti i osigurati očuvanje i razumno korištenje močvara u cijelom svijetu, kako u svrhu očuvanja biološke raznolikosti tako i u svrhu osiguranja dovoljno prirodnih resursa za ljude koji ovise o močvarnim sustavima, a to smo svi mi!
  

Vlažna staništa ublažavaju prirodne katastrofe (tema ovogodišnjega Dana vlažnih staništa)

Učestalost prirodnih katastrofa (poplava, suša i sl.) se u proteklih 35 godina udvostručila. Ovogodišnjim sloganom želi se naglasiti presudna uloga vlažnih staništa (močvara) za sprečavanje i ublažavanje posljedica prirodnih katastrofa na ljudske živote i materijalna dobra.

Poplave i suše zadnjih godina postaju sve izraženije, a materijalni i ljudski gubici uslijed takvih događanja neprihvatljivi. Bez obzira jesu li posljedice klimatskih promjena ili ih gledamo kao redovite, ali periodične pojave njihove posljedice dosižu razinu katastrofa tek kad ne postoje prirodna rješenja ublažavanja njihovih posljedica.

Uz velike rijeke u Hrvatskoj Savu, Dravu, Muru i Dunav postoji niz poplavnih područja koja mogu, poput velikih spužvi preuzeti višak vode tijekom velikih vodostaja rijeka i prijetnji od poplava. Sustav obrane od poplava je djelomično zamišljen i realiziran upravo po toj logici. Poplave izazivaju katastrofe na mjestima gdje su močvare pretvorene u oranice, a rijeke ukroćene među nasipima i betoniranim obalama. To je pristup upravljanja vodama koji treba izbjegavati, a poplavna područja koja su nestale treba restaurirati. Upravo zato se provodi i projekt DravaLife kojim će se, između ostalog, obnoviti i sedam močvarnih područja na obalama rijeke Drave.

Ramsarsko područje je vlažno stanište, osobito važno kao stanište ptica, bez kojeg zaštita prirode na globalnoj razini ne bi bila moguća! Hrvatska ima pet takvih Ramsarskih područja: parkove prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, planirani park prirode Delta Neretve te ornitološki rezervat ribnjaci Crna Mlaka.
Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode