Perko je okupljenima objasnio da je sve počelo kada je napustio posao brokera i krenuo na put autostopom do Bugarske, a nakon toga dalje po Europi. Ljubav i strast prema putovanjima, upoznavanju novih kultura i različitih ljudi dalje ga je motiviralo na obilazak gradova u kojima gotovo i nema turista. Kad je shvatio da putovati i nije tako komplicirano, te da svijet nije toliko strašan kako nam se prezentira u javnosti, krenuo je na udaljenije destinacije kao što su Australija i Novi Zeland. Perko je istaknuo da su putovanja najbolji način edukacije i da je život puno više od onoga što učimo u školi.

Dok prva knjiga 1000 dana proljeća govori o transformaciji od brokera do stopera, druga se nadovezuje pričom o putu oko svijeta. Pored teškoća na putovanjima, kao što su spavanje na cesti, stopiranja, bolesti i samoće, Perko je izdvojio sam početak kao najteži trenutak kad se kreće na put u nepoznato i to predstavlja najveći izazov.

– Treba imati vjeru da će sve na kraju biti u redu, da samo treba krenuti i vjerovati u sebe. Nije bitna sama destinacija, već sve ono što se događa uz put – rekao je Perko.
M. Pehar