Sa željom da mladima prikažu dio svog djetinjstva, korisnici su se prisjetili igara koje su igrali. Smiljanka Talajić, rodom iz Podrujnice, pričala je o igrama Klisa i palje, Galo galgalino, loptama i lutkama od starih čarapa koje više nisu za uporabu, skakanju preko užeta kada bi se išlo u drva… Marija Pušnik, rodom s Misline, govorila je kako si se djeca igrala u njezinome kraju. I jedna i druga složile su se da je vrijeme za igru bilo „ukradeno“ između brojnih obveza koje su djeca imala, od čuvanja blaga i pomaganja u polju do pješačenja u školu. Igre su često sami smišljali te izrađivali igračke od onoga što bi pronašli u prirodi ili se više ne bi koristilo u kućanstvu. Slušajući starije, mladi su zaigrali ljubikončića, prstena, tikava …, a prisjetili su se i mnogih igara koje su ih naučili njihove bake i djedovi te onih koje su igrali tijekom vrtićkih i školskih dana. Odjednom bi se razvukao i laštik, provlačilo se i preskakalo, brojale se brojalice i stare i nove…

Projekt se financira sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja, a prepoznajući njegovu vrijednost i važnost u sufinanciranje su se uključili Dubrovačko-neretvanska županija i HEP d.d. Zagreb.