Metković, 5.12.2017. - Jučer ujutro smo na dnu Šetališta 116. brigade HV-a pokušali uhvatiti tzv. super-mjesec, no okasnili smo. Stoga nam do daljnjega ostaje lanjska fotografija, kada smo ga uhvatili za Babinom gomilom. Ipak, iz toga je „neuspjeha“ nastao nusproizvod. Serija fotografija, koje smo na povratku uz Neretvu načinili na 900 metara dugu šetalištu.

Jasno je o čemu se radi, ali znalo je biti i gore. Još je gore da se uz obale Neretve zadrži tek koji promil svega otpada što ga rijeka nanese do nas i pronese dalje u more, a najgore je što zamijetimo tek dio toga, poput plastičnih boca jer one plutaju. Stoga je u naslovu riječ bočica. Što je tek s kemijskim onečišćenjima?

Problem otpada koji nam Neretvom stiže iz susjedne države nije nov. Pokušavalo se nešto rješavati, ali to je na lokalnoj razini nemoguće jer možemo tek dijelom riješiti posljedice. Stoga ga treba podignuti na višu instancu.

Prije četiri godine obišli smo jedan od uzroka problema, a to je neadekvatno odlagalište otpada u blizini Čapljine, uza sam arheološki lokalitet Mogorjelo. Riječ je o prostranom zemljištu uz Neretvu, koje plavi za visokih voda, a kada se vodostaj Neretve povlači voda za sobom vuče štošta. O tome što u se sve procjeđuje u podzemlje, bez obzira na vodostaj, ne treba ni govoriti. Bilo bi zanimljivo znati rezultate kemijske analize uzoraka vode koje kontinuirano uzima (hidrološko-biološko-kemijska?) postaja instalirana prije koju godinu pod Lučim mostom u Metkoviću.

Ekspedicija na čapljinsko odlagalište otpada u startu je pošla naopako jer nas nisu pustili unutra. Stoga smo, uz pomoć nekih lokalnih ljudi, potražili back door. Imali smo (ne)sreću da je to bilo neposredno nakon požara na tome odlagalištu, koji Metkovci pamte po nesnosnome smradu što ga je otamo donosio vjetar. Vidjeli smo mjesta na kojima su nekada stajale gomile otpada i koje su „otišle“ u atmosferu. No, velika većina je i tada bila tamo. Plastika, plastika, plastika. Koliko li je kancerogenih spojeva završilo u zraku?

Zanimljivo je da između toga „odlagališta“ i Neretve postoji nasip, ali je na jednome mjestu „probijen“. Nema ga! Kroz taj neuzak procijep voda bez problema prodire na prostor odlagališta i pri povlačenju nosi sve što joj se nađe na putu. Bilo bi previše špekulirati da u tome pomažu i strojevi, kada hidrološke prilike nisu „povoljne“.

Čapljinsko odlagalište otpada jest velik problem, ali možda ne najveći. Silna su nelegalna odlagališta otpada na obalama Neretve uzvodno od Metkovića. Prvo je već pokraj Dračeva pa dalje pod Počiteljem, a imamo i fotografije s područja Konjica. Riječ je o divljim odlagalištima uz pritoke Neretve, otkuda otpad završava u Jablaničkom jezeru, na koncu pred branom HE Jablanica. Kako i koliko se on čisti, ne znamo, ali imamo informacije da se čeka trenutak kada razina jezera bude tolika da se otvaraju klapne na kruni brane. Tako plutajući otpad otpluta nizvodno. Vjerojatno ga se tako rješavaju i nizvodne brane.

Na koncu sve to završi u Jadranskome moru, osim ono „nekoliko bočica“ koje zapnu za šaš na obalama Neretve.
Ivica Puljan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

POGLED NA ISTO MJESTO S DVAJU STRANA

 

 

DRAČEVO I POČITELJ

 

 

 

 

PODRUČJE KONJICA