Zahvalivši glumcima i redateljici, novinarima se prvo obratio autor Goran Matić i rekao da je riječ o satirično-humorističnom komadu, to jest o životnoj priči Paške Baverina koji je prošloga stoljeća morao iseliti u Ameriku. Zbog političkih i drugih razloga otišao je iz jednoga našega malog mjesta i u njemu ostavio ženu u posljednjem stadiju trudnoće. Žena je rodila kćer, a on je ostao u Americi, ponovno se oženio i cijeli svoj život financijski pomogao ženi i cijelome svome selu. Predstava počinje organizacijom njegove sahrane na kojoj se skupljaju susjedi, rodbina i prijatelji, koji su došli u kuću gdje se očekuju pokojnikovi posmrtni ostaci. Za to se vrijeme ispredaju različite priče iz prošlosti, govori se materijalizaciji današnjega društva i svemu onome što nam je nametnuo današnji stil života.

Redateljica Jukić svojim je metkovskim domaćinima zahvalila na pozivu da radi na predstavi i rekla je da je bila iznenađena kada je, informirajući se putem interneta, vidjela koliko već dugo u Metkoviću postoji kazališni amaterizam pa prema svemu osjeća veliku odgovornost. Posebno se pohvalno izjasnila o glumcima Metkovskoga amaterskog kazališta, za koje je rekla da se ponašaju kao profesionalci. To su u predstavi Željka Bulić Petrović, Ana Veraja, Jure Talajić, Vinko Vuković Liska, Manuela Šiljeg Malezija, Josip Talajić i Marijeta Kežić. Prema njezinu mišljenju, oni su odgovorili na sve izazove koje je stavila pred njih. Disciplinirano su dolazili na probe i učili tekst pa vjeruje da je s njima pravila dobar posao, ali i to da će publika prepoznati njihov trud. Istaknula je i to da Matić spada među rijetke pisce čiji se komadi izvode za njihova života. To je sreća za samoga pisca, ali i za kazalište da postoji pisac koji piše o suvremenim temama, o situacijama koje zanimaju publiku. Za sam tekst rekla je da je vrlo duhovit, što i sami glumci uspješno prenose na pozornicu. Budući da je riječ o kazališnom amaterizmu, to jest da produkcija ne može biti skupa, glumci su se dodatno morali potruditi jer nema scenskih efekata kojima bi se gluma dodatno potkrijepila. Sama scenografija i kostimografija prilagođena je tako skromnom budžetu i zapravo je iz kućne radinosti. Za stenografiju je zaslužan Ivica Ivaniš Kulija, a majstor svijetla je Milenko Družijanić Druja. Budući da je radila s dosta amaterska družina, Jukić ističe i pridonos inspicijentica i šaptačica Nikoline Romić i Jadranke Bulić. U šali se zapitala je li joj predsjednica MAK-a Željka Bulić podvalila najbolje iz metkovskoga kazališnog amaterizma, ne bi li je namamila da i dalje surađuje s njima. Ponovila je da su uglavnom odgovorili svim izazovima koje je pred njih postavila ona kao redateljica te Matić kao autor teksta. Na kraju je istaknula veliku gostoljubivost što su je Metkovci pokazali prema njoj pa se, kao rođena Splićanka, u Metkoviću osjećala kao da je doma.

Uvjereni smo da će metkovska i neretvanska kazališna publika sljedećega petka u 19 sati ispuniti obnovljeno gledalište kazališne dvorane, tim prije što s dosadašnjim Matićevim komadima ima dobra iskustva. To i jest put kazališnoga amaterizma, sinergija domaćih autora, i kazališne družine. Rekli bi Zagorci – domače je domače pa vjerujemo da će ispod Matić-Jukićkine sačure zamirisati pravim domaćim nepatvorenim humorom. Preporuka!
Ivica Puljan