U dvostrukom korijenu svojega prepoznatljiva stila stvara zanimljive i aktualne predstave koje dobivaju na intenzitetu i originalnosti. Obogaćujući Metković svojim znanjem i sposobnošću zrela pisca, predstavama koje privlače pozornost i velik broj publike, angažira i privlači kazalištu brojne mlade ljude, koji s radošću i ljubavi glume u njegovim predstavama. Predstava Pomutnja višeslojno je djelo koje u karakterizaciji radnje i likova ocrtava duboke psihološke profile osoba i složenost društvenih prilika.

Sama činjenica da je predstavu režirala gospođa Jasna Jukić, ugledna hrvatska glumica s velikim redateljskim i ravnateljskim iskustvom, govori i o vrijednosti Gorana Matića, ali i Metkovskoga amaterskog kazališta (MAK). Gospođa Jukić, uz niz svojih impresivnih glumačkih ostvarenja, prepoznala je i važnost mladih ljudi koji se uključuju u teatar. Osnovala je i Amatersku družinu Arijel. Edukacija mladih kazališnih družina investiranje je na širokoj platformi ulaganja u kulturu, u kazalište, kao i u vrijedna dramska umjetnička djela. Osim glumom u kazalištu i na filmu gospođa Jukić bavi se i produkcijom. Prisustvom i znalačkom kreacijom iskusne procjene i režije MAK je, surađujući s redateljicom Jukić, dobio na kvaliteti i nivou. U Pomutnji je istaknula ono čega možda i nismo svjesni.

Kontinuitet razvoja Metkovskoga amaterskog kazališta, čiji početak djelovanja seže u 1875. godinu, detaljno je opisan u knjizi dr. sc. Ivana Jurića Kazališni život u Metkoviću 1875. – 2008. On ukazuje da je Metković imao kazališnu sekciju i organiziran kazališni život dok još nisu formirana mnoga profesionalna kazališta u Hrvatskoj. Stoga se izraz amaterski postavlja u kontekst forme djelovanja, ali ne i interpretacije sadržaja. U dugogodišnjem praćenju kazališnoga života upravo je isticano da su Metkovci dali profesionalne izraze različitih oblika dramskih djela obogaćujući Metković i Hrvatsku glumom i hrvatskim jezikom. Možda je prilika istaknuti značajan datum 29. siječnja 1871. god., kada je hrvatski jezik postao i službenim na području općine Metković, a četiri godine kasnije kazališni život u Metkoviću procvjetao je hrvatskim govorom i glumom.

Dugim nizom godina utkanih u kulturu Metkovića, prenoseći iz generacije na generaciju ljubav prema kazalištu, zahvalni smo svim entuzijastima koji su ljubav prema glumi zavjetovali mladim generacijama. U predstavi Pomutnja upravo je uočen taj red kontinuiteta i obrazovanja. Mlade glumice Ana Veraja (Vesela) i debitantica Marijeta Kežić (Mila), sjajno su iznijele svoje uloge majke i kćeri te velikom interpretativnom zrelošću, unatoč svojoj mladosti, u predstavu uvele razigranost uz taktove Despacita, koji podvlači unutarnji sadržaj predstave. Ana i Marijeta svojim su nastupima u školi, natjecanjima i recitalima, intuitivno razvile ljubav prema glumi i dale sjajna ostvarenja, a potaknute stilom Gorana Matića, koji stvarnost oblikuje u umjetnički način izražavanja. Željka Bulić (Tonka), pasionirana glumica i predsjednica MAK-a, i ovaj je put oduševila publiku svojom ležernom uklopljenošću u sve životne situacije, modulirajući ih glumački izvrsno, od osobe koja je mjerilo svima i svakome, narikače ganutljiva glasa, žestoke osobe koja ima potrebu za ljubavlju koju često zamjenjuje pripravom odlične pašticade, a svoje kuharsko umijeće u predstavi zakuhala je odličnim prilogom od izvedbe svoje uloge. Manuela Šiljeg-Malezija (Anka Gargamelovica) ulogom oštećene, ali poštene i pravedne žene britka jezika koju život nije mazio, svojim replikama unosi glas razuma u emocionalno pomućene odnose koje nije uvijek lako čuti ni podnijeti. Samo naizgled skromna scenografija zablistala je na zastoru s tri slike Ivice Ivaniša Kulije, gdje su vizualno predstavljene žene u akrilik tehnici, stapajući ekspresivnost boja i oblika sa ženskim ulogama u predstavi Pomutnja.

U složenoj obiteljskoj situaciji smrti muža (Paska Baverina), koji je ostavio trudnu ženu i pobjegao u Ameriku, neizgovorenim tekstom, vrlo jasno su se ocrtali društveno-politički i socijalni razlozi vremena.

Uloga Vinka Vukovića Liske (Švabo), koji je amortizer spektra životnih situacija što završavaju u njegovu pogrebnom poduzeću, zadnjoj luci čovjekova života, realizirajući osobne interese, radost življenja traži uz mrvu ljubavi pjevajući s Tonkom Velu Luku, mala ne zaboravi. To je još jedna u nizu predstava u kojoj su njegov talent i iskustvo došli do izražaja. Pridružuje mu se Jure Talajić (Jozo – Pošada). Tim imenom razdjeljuje nizove uloga koje je tumačio, a kao lik udovca i prijatelja, mirnog i razumnog čovjeka, razumije gubitak drage osobe. Svoje osjećaje zamagljuje kojom čašicom više, sjećajući se svoje umrle žene sadističkoga ponašanja, koju oblikuje u veliku ožalošćenu ljubav. Za faraonski ispraćaj dragoga prijatelja donosi bocu da ga s njom sahrane. Zatvaranje kruga predstave povjereno je Josipu Talajiću (Juan Carlos) koji svojom blagošću dobrog čovjeka i iskusnog glumca dovodi do raspleta i spoznaje vrijednosti života dubinom mirnog i tihog glasa, kojim je postignuta još veća pozornost publike. Radnja predstave dobiva na kulminaciji objašnjenjem uloge njegove majke Angelike de la Barke čija je ljubav prema Paski nadvisila postojeće neartikulirane odnose. Prosvjetljenje stiže momentalno, brzo i strelovito, sa željom da se vodi zdraviji život zasnovan na istini.
Što još reći o sedam veličanstvenih glumaca u predstavi Pomutnja. Relja Bašić sigurno bi rekao: Sedam nota sto divota. Čuvena je to rečenica koju je koristila njegova majka, Elly Bašić, velika hrvatska pedagoginja i pijanistica, koja je svojega sina odgajala kreativnom funkcionalnom pedagogijom. Publika je oduševljeno nagradila izvođače burnim pljeskom i cvijećem, a na scenu je još jednom očaravši publiku uz još gromoglasniji pljesak izašao ponosni i sposobni Goran Matić, za čije se predstave traže reprize i karta više.

Svaka pohvala redateljici Jasni Jukić, koja je redateljskom umješnošću i iskustvom povezala prisutne i neprisutne likove i ukrotila ih u smislene uloge. Svojom profesionalnošću i stavom potaknula je i izvukla na scenu najbolje iz svih.

Sinergija u realizaciji predstave Pomutnja Gorana Matića uvela je reda i svjetla u kulturni život grada Metkovića, ističući vrijednosti, značaj i kontinuitet s kreativnošću i profesionalnošću, ne zaboravljajući prošlost i aktivirajući budućnost sadašnjošću.

Pisanim tekstom, pročitanim na kraju predstave, svoje čestitke i pohvale su izrazili gradonačelnik Dalibor Milan i zamjenica župana Žana Marević.

Za uspješnost predstave zaslužni su: majstor svjetla i tehnike Milenko Družijanić te inspicijentice/šaptačice Nikolina Romić i Jadranka Bulić, čiji dobro poznati radijski glas sigurno zahtijeva adekvatnu ulogu.

Realizaciju predstave pomogli su sponzori:

Dubrovačko-neretvanska županija, Grad Metković, Konoba Lanterna Metković, Tiskara Pečat Metković, Frigo bonsai d. o. o. Metković, Cvjećarnica Floramye Metković, Cvjećarnica Flamingo Metković, Kulina d. o. o. Nova Sela, Piterija Dragi Metković, Luka Ploče d. o. o. Ploče, Pekara Fino i friško Metković, Pekarna Klas Metković, Dalmata Jura Shop Gabela Polje i BA-COM Metković.
prof. Vanja Gabrić