Kako protokol započinje ujutro krenuli smo rano iz Metkovića. Na odmorištu Krka zastajemo na odmor i jutarnju kavu, a uskoro stiže i autobus naših kolega iz Splita. Prilika je to da se vidimo s nekadašnjim suborcima i podsjetimo zajedničkih uspomena. Navrijeme stižemo u Kašić, gdje pred spomenikom poginulim pripadnicima III. gardijske brigade uskoro započinje službeni program. Zajednička izaslanstva redoslijedom polažu vijence i pale svijeće. U izaslanstvu županija, gradova i općina uz zajednički vijenac svijeću je upalio gradonačelnik grada Metkovića Dalibor Milan, koji je za ovu prigodu putovao s nama. Vrijeme nas je ovaj put poslužilo, gotovo proljetno, toplo i sunčano, ni traga oštroj velebitskoj buri koja ovdje često puše.

Nastavljamo dalje cestom kojom smo vodili teške borbe u akciji Maslenica, oslobađajući ovaj dio Ravnih kotara. Poput „sata povijesti“ prisjećamo se uspomena, šaljivih zgoda i nezgoda iz same akcije, što je interesantno i poučno mlađima koji putuju s nama. Stižemo do Zelenog hrasta u Islamu Latinskom. Pod krošnjama višestoljetnog vazdazelenog hrasta nalazi se spomenik poginulim pripadnicima IV. gardijske brigade, na kojem stoji uklesana himna ove postrojbe. Razvijamo našu veliku hrvatsku zastavu s povijesnim latinskim sloganom iz IV. stoljeća: „IN HOC SIGNO VINCES“, u prijevodu: „Pod ovim ćeš znakom pobijediti“, koji se nalazi na grbu Četvrte. I ovdje vijence polažu zajednička izaslanstva u kojima je i gradonačelnik Milan. Po završetku programa vraćamo se istim putem prema Kašiću. Usput susrećemo trkače koji trče Memorijalni polumaraton Zeleni hrast – Novigrad. U Kašiću na nekadašnjoj prvoj crti razgledamo ruševine kuća i zaklona koji su nas sačuvali. Poput bujice naviru emocije i sjećanja, čini nam se kao da je jučer bilo. Iako smo tu imali najviše ranjenih na ovom terenu, nasreću nismo imali poginulih, što je pravo čudo kad se prisjetimo tih ratnih okolnosti, stotina granata i izravnih pogodaka.

Put nas vodi prema Paljuvu. Mjesto koje je početkom Domovinskoga rata okupirano i u cijelosti spaljeno. Tada su nas dočekale gole kuće, crne od paleži, a danas je selo obnovljeno i raste. Na pojedinim kućama i dalje se vide ožiljci rata, a na cesti ožiljci od granata. Susrećemo se s veteranima iz Imotskoga, što nam je gotovo tradicija, koji su došli zapaliti svijeću na mjestu pogibije pok. Marija Glavote. Kod spomen-obilježja polažemo cvijeće i palimo svijeću uz molitvu. Idemo dalje cestom kroz selo. Svaka ulica u mjestu imenovana je po nekom pd poginulih vitezova koji su tu položili svoje živote. Pred kućom bake Marije, koja nas je kao i svake godine dočekala, nalazi se spomen ploča pok. Mariju Nikoliću Kišu iz Krvavca, koji je poginuo na tom mjestu. Fotografije iz albuma nastale nekoliko mjeseci poslije, pokazuju kako jer to mjesto izgledalo. Polažemo cvijeće i palimo svijeću uz kratku molitvu. Ante i Natko, kao neposredni svjedoci, opisuju nam taj tragični događaj u kojem su izgubili nerazdvojnog prijatelja i suborca.

Laganom šetnjom idemo kroz mjesto prema crkvi Marije Zaštitnice Kršćana, gdje pristižu ostali autobusi veterana. Nakon svete mise spuštamo se prema Novigradu, gdje na ulazu u mjesto stoji spomenik poginulim pripadnicima II. gardijske brigade, pred kojim palimo svijeću. Uskoro stižu i veterani II. gardijske brigade, koji pale svijeće i polažu vijenac.

U Novigradu je pripremljen ručak. Susrećemo brojna poznata lica, neka rijetko viđamo, a neke češće u ovakvim prigodama. Raspitujemo se za one koji nisu tu. U ugodnoj atmosferi i ovdje su nezaobilazne teme pojedinih zgoda naših zajedničkih trenutaka na ovim terenima.

Lijepo vrijeme odlučujemo iskoristiti posjetom Zadru. Na znamenitim morskim orguljama milozvučni ton mora i toplina sunca pružaju pravu idilu. Odlazimo potom prema središtu grada gdje pokraj Arheološkog muzeja na Forumu susrećemo ravnatelja Muzeja Vidonjca Jakova Vučića. Uz popodnevnu kavu uživamo u poslijepodnevnom suncu do vremena za povratak.
B. Markota