Naš zagrebački Metkovac Jurica Ilić doživio je 40 godina od objavljivanja svoga prvoga novinarskog teksta. Bilo je to u časopisu „Laus“ u vrijeme njegova studija u Dubrovniku. Preseljenjem u Zagreb i upisom Filozofskoga Jure upada u ekipu koja je pokrenula „Polet“, list koji je formalno bio glasilo Saveza socijalističke omladine Hrvatske, no koji je u prvoj polovini osamdesetih razbucao uhodane klišeje, bio zabranjivanim, ali i omogućio mnogim mladim novinarima, fotografima, crtačima stripa i drugoj kulturno navrnuto-uvrnutoj ekipi da izađe iz anonimnosti i sivila strogo kontroliranih medija.

Prema njegovu iskazu, kasnije je radio u Startu (neki će se sjetiti njegove genijalne reportaže o Radiju Šabac), Večernjem listu, Vjesniku, Danasu, Studiju, Hrvatskom obzoru, pokrenuo je vlastiti magazin TAM TAM, sudjelovao u pokretanju Radija 101 i TV Sljeme i tko zna gdje sve ne...

Njegovo je polje zanimanja bila kultura, s naglaskom na novija kulturna zbivanja koja još nisu bila ni prepoznata ni priznata i na koja je nerijetko kulturni establišment gledao s visoka, ne shvaćajući da je samo pitanje vremena kada će se biti priznati jedan Mirko Ilić ili Igor Kordelj ili, na glazbenome planu, Prljavo kazalište, Haustor, Azra i Film. Njih su s oduševljenjem pratili neki novi novinari i fotografi, dečki danas mahom u šezdesetima pa čak i u sedamdesetima. Bila je to kulturna revolucija.

Prekjučer smo kupili Večernji list i pročitali Juričin tekst, objavljen preko cijele stranice, o fotografu Željku Koprolčecu. Jednostavno, lako čitljivo i razumljivo, bez ijedne strane/visokoparne riječi. Lijepa gesta Večernjakova uredništva, koje je, objavivši taj najnoviji Juričin tekst, svome bivšem kolegi čestitalo 40 obljetnicu novinarstva. Naravno, čestitamo mu je i mi i zahvaljujemo što nas je tijekom svih ovih godina hrabrio, naročito u stresno vrijeme paralelnoga tiskanja Metkovskoga vjesnika.
Ivica Puljan