Roditelji malenih dalmatinskih nogometašica i nogometaša bili su tako u prilici ostvariti san svojih budućih Messija i Ronalda. Sve je počelo u kolovozu prošle godine kada se na splitskom Parku mladeži održala „Real Madrid Foundation Clinica“, kamp Real Madrida, na kojem su tamošnji treneri najmlađe nam zaljubljenike u balun procjenjivali i gledali i na kraju i pozvali u goste. Tako je 25 izabranih mladaca otišlo u Madrid sredinom siječnja, klinci i jedna klinceza, različite dobi, trenirali su pet dana s trenerima Reala, na terenima Valdebebas – službenim trening prostorima svih generacija Kraljevskoga kluba. Ostvarenje svih snova!
  

Na Santiago Bernabeu

– Ovo mi je bilo predivno iskustvo, oduvijek sam sanjao Santiago Bernabeu, a ovo je bilo i više od toga, jer sam i trenirao u Valdebebasu gdje trenira i prva momčad Reala – ponosan je trinaestogodišnji Martin Martinović, jedan od sudionika kampa. Vatreni je navijač svog “rodnog” kluba RNK Split, a jednom, kada bude poznat i slavan - prvo što će napraviti jest – potpomoći svoje „crvene“. – Odmah bi sagradio „balon“, da dica mogu igrat i po kiši i po buri – kazuje nam.

Lucija Borovac je bila jedina djevojčica među nogometašima, ali je to nije niti najmanje omelo u namjeri da pokaže koliko je vješta s loptom.

– Mnogima je čudno što se bavim muškim sportom, ali nikada nisam osjetila ruganje, nego u tome vidim pozitivnu stvar – popularnija sam u muškom društvu – nasmijala nas je Luce.

– Za dvije godine se nadam kako ću upisati sportsku gimnaziju, jer se planiram nastaviti i dalje baviti nogometom. Odlazak u Madrid za mene je predivno iskustvo. Drago mi je što sam se upoznala s načinom treniranja najvećeg europskog kluba, a ponosna sam što sam naučila nove tehnike igranja – veli. Počela se baviti sportom rano, trenirala je i odbojku i tenis i karate. Iako je u karateu bila uspješna i osvajala mnoge medalje, prevagnula je ljubav prema nogometu. Obzirom na to da u Metkoviću nije bilo ženskog nogometnog kluba, od vrtića je igrala nogomet s dečkima. Prati redovito sportska događanja i utakmice, a osim ljubavi prema Hajduku, razvila se ljubav i prema velikim europskim klubovima.

– Ko mi je idol? Najdraži mi je igrač Neymar, igrač PSG-a – veli. Najviše bi željela potaknuti druge djevojčice da se bave nogometom, pa će se i njima, veli, ostvariti snovi.

Prije četiri godine zakotrljala se u Metkoviću ideja o ženskom nogometu, koja je, izgleda, pala u plodno tlo. Tako su se potvrdile vizije Nevena Majića, inicijatora tog projekta, koji je uporno tvrdio da ovaj sport ima perspektivu. Danas su Neretvine seniorke stabilne članice Prve ženske nogometne lige, kadetkinje su u dva navrata igrale završnicu državnog prvenstva. Pionirke i limačice, a njih je preko pedeset, su zalog za budućnost kluba. A da među njima ima već pravih nogometnih talenata potvrdila je upravo Neretvina pionirka Lucija Borovac koja je, eto, već bila i u Madridu.

– Iz znatiželje sam se sama prijavila u ovaj kamp, ali sam dobila potporu roditelja. Kroz sedam dana smo vrijedno trenirali, jednakim programom i dječaci i djevojčice, sve pod budnim okom tri trenera iz Reala. Nije bilo nikakvih problema, sve sam pratila bez posebnih napora. Ja jednostavno uživam u nogometu. Izgleda da sam zadovoljila kriterije i nagrada je stigla u vidu boravka u Realovom kampu u Madridu – priča nam skromno Lucija.

Ali nogomet nije bio njena prva sportska ljubav.

– Nekoliko godina trenirala sam karate u KK Metković. Bilo je zanimljivo, ostvarila sam niz značajnih uspjeha i priznanja. Ali ja sam nekako uvijek sanjala nogomet. I kada je osnovan nogometni klub, dvojbe više nije bilo. Karateu sam rekla zbogom te sam se odmah uključila u nogometne treninge čime se moja životna želja ispunila – prisjetila se Lucija.
  

Motorički dominantna

Kroz ovo je kratko razdoblje napredovala je koracima od „tri milje“. Trenutno je kapetanica i ponajbolja igračica pionirskog sastava Neretve, ali često igra i među kadetkinjama.

Uz to je i najbolji strijelac I HNLŽ jug za pionirke.

– Lucija je sigurno nogometni talent, ali vjerujem da bi i u rukometu, košarci ili trčanju bila u istom statusu. Posjeduje iznimne motoričke, trkačke, tehničke sposobnosti koje vješto koristi. Iznimno je vrijedna na svakom treningu, što je izdvaja u inače vrlo talentiranoj Neretvinoj generaciji – kazao nam je Josip Radić, trener pionirki ŽNK Neretve s kojima radi od samih početka.

U glavnom gradu Španjolske je bila jedina igračica.

– Prekrasnih je to bilo pet dana. Kakvi su uvjeti za rad... Jednostavno uživanje. Nije mi nimalo smetalo što sam bila u muškom društvu, bez problema sam ih pratila. Ovaj odlazak u kamp mi je samo podstrek da nastavim još upornije, jer nogomet obožavam. Uz to, upoznali smo Realove klupske prostorije te smo nazočili utakmici Real-Villarreal. Upoznali smo i dio povijesnih znamenitosti Madrida, jednostavno nešto nezaboravno.

A škola?

Pohađam sedmi razred Osnovne škole Stjepana Radića, nisu baš sve odlične ocjene, ali sam zadovoljna.

A to potvrđuje i otac Ivica koji napominje da ipak škola ima uvijek prednost.

Novogodišnje želje?

– Daljnje igračko napredovanje te osvajanje prvenstva sa svojom pionirskom momčadi. Vjerujem da možemo do ove titule kojom bi potvrdili kako je pred našim klubom lijepa perspektiva – kazala nam je na kraju Lucija.
Foto: Denis Jerković / Hanza Media