Blatsko-metkovski pjesnik Ivo Nadilo objavio je 2004. haiku-haiga zbirku poezije Neretva, koju je ilustrirao svojim fotografijama. Haiga je naziv za fotografije (izvorno ilustracije) koje prate haiku-stihove. Prilikom predstavljanje te zbirke u GKS-u Metković 2005. bila je postavljena Nadilova izložba fotografija iz ciklusa Neretva i Utihe.

Za svoj je rad Nadilo u Japanu 2006., u sklopu 9. natjecanja pisaca haiku-poezije Mainichi Haiku Contest, koje tradicionalno organizira japanski list Mainichi Daily New, dobio prestižnu nagradu. Riječ je o haiku-pjesmi na engleskome jeziku:

Summer solstice

Old man and the river

synchronize their walk

Ljetni solsticij

Starac i Neretva

usklađuju hod

U istoj nakladi Nadilu su tiskanje zbirke poezije Modrovidi vidi (2011.), Utihe (2014.), Topot drugog konjanika (2016.) Blagdanske utihe(2017.) i ove godine najnovija Otpočin.

Na Natječaju za neprofesionalne pisce Hrvatskog sabora kulture Nadilo je osvojio 1. nagradu za ciklus pjesama i dobio Plaketu Mihovil Pavlek Miškina.

Godine 2010. Gradsko vijeće Grada Metkovića dodijelilo mu je Nagradu Narona za uspjehe na polju kulture te za doprinos ugledu Metkovića u zemlji i u svijetu.

U Knjižnici je o Nadilovu pjesništvu govorila prof. Nikolina Anković, a stihove pjesama govorila je ravnateljica Vesna Vidović, sam autor te Florijan Bebić, još jedan samozatajni metkovski pjesnik i likovni stvaralac.

Autor ovih redaka neplanirano je pročitao pjesmu Točno vrijeme, koja pokazuje kako Nadilo svakodnevan, naoko običan trenutak u životu zna prenijeti stihom. Jer, malo je onih koji će tijekom nedjeljne šetnje uz Neretvu zamijetiti vrapca na vrhu trske (koji je vjerojatno odletio isti tren kada je čuo zvuk fotoaparata) i taj trenutak zabilježiti haiku-stihom:
  

Na vršku trske

ljuljuška se vrapčić.

Nedjeljno jutro.
  

Zbirka Otpočin sadrži Nadilova sjećanja na rodno Blato i otok Korčulu, na neko drugo i drukčije vrijeme nepovratno nestalo. U njoj su njegova promišljanja o prolaznosti, o smrti, prijateljima (od kojih nekih više nema), osvrti na neke trenutke iz života, s putovanja, raznih događanja, iz obitelji…
  

Davno na Korčuli
  

Vrijeme: ranog lijeganja, ranog ustajanja.

Vrijeme: svagdana, blagdana

revnovanja, otpočinka, svetkovanja.

Vrijeme: otvorenih dvorišta, obrađenih polja

čiste vode, nepatvorenih vina.

Vrijeme skromnosti, izreke: kruha vina - kuća

mira.

Vrijeme: revnog osmatranja obzorja u brizi nad

bliskom berbom

pjesme zahvalnice za bogata uroda

samozatajne šutnje u godini nerodice.

Vrijeme: obilno sahranama, raskošno rađanjem.

Dan za danom: u jednostavnosti, vjeri,

postojanosti.

Bivajuć: trenutkom, vremenom, svevremenom.

Noć, jednom davno, na Korčuli.
 

U tom trenutku

                  Za Blagotvora
  

Kad sam svog prijatelja, dijabetičara,

Strastvenog šetača (s pedometrom premjerio

Uzduž i poprijeko, sve metkovske šetnice),

Upitao, čemu ta upornost:
  

U tom trenutku, kada to stigne, želim biti cijeli, čitav...

odgovara tiho, sabrano.
  

Točno vrijeme
  

Jutrom, vrlo često

Budi me supruga s pitanjem:

Koliko je sati?

Sedam!

Eto vidiš!
  
I. Puljan