Metković, 17.8.2018. - Često se govori da je Domagoj bio knez Neretvanske kneževine te da su neretvanski gusari u lađama napadali mletačke galije, a današnja dolina Neretve poistovjećuje se s Neretvanskom kneževinom. Možda tome pridonosi i to što je 1997. na brežuljku iznad Vida postavljen spomenik akad. kipara Stjepana Skoke Domagojeva lađa, za koji se kasnije uvriježio naziv Domagojevi strijelci. Stoga nam je metkovski povjesničar prof. Ivan Jurić poslao tekst u kojemu iznosi činjenice o knezu Domagoju, neretvanskim gusarima i Neretvanskoj kneževini.

Knez Domagoj (864.- 876.)

Domagoj je bio knez jedne od hrvatskih kneževina – Primorske ili Dalmatinske Hrvatske. Došao je na vlast tako što je s prijestolja nasilno svrgnuo jednog od Trpimirovih sinova. Između Neretve i Cetine prostirala se Neretvanska kneževima koja je imala svoje vladare. Domagoj nikada nije bio knez Neretvanske kneževine.

U donjem Poneretavlju prenosila je se predaja s koljena na koljeno da su Neretvani svojim lađama napada i nanosili velike gubitke Mlečanima. Radilo se o većim plovilima, a ne o današnjim neretvanskim lađama. Čak se išlo tako daleko da su Domagoja proglasili svojim knezom.

Sredinom 9. stoljeća Saraceni (srednjovjekovni naziv za Arape) počinju prodirati u Jadran i pljačkati mletačke i druge brodove. Zauzeli su na obalama Jadrana nekoliko gradova i među njima Bari. Nisu zauzeli hrvatske kneževine koje su Hrvati i Neretvani uspješno branili.

Mlečani su ponovno sredinom šezdesetih godina 9. stoljeća pokušali slomiti moć hrvatskoga kneza Domagoja upravo kada je on uz pomoć hrabrih neretvanskih gusara pomagao franačkom caru Ludoviku osloboditi Bari od Saracena godine 871. Dok su Neretvani pomagali Domagoju zauzeti Bari bizantsko je brodovlje na kratko opljačkalo i pokorilo Neretvane. Međutim, Domagoj je uz pomoć Neretvana, snažnim gusarskim prepadom uspio se osloboditi bizantske vlasti. Zbog značajne pobjede prigodom zauzimanja Barija papa Ivan VIII. (872.- 882.) nazvao je Domagoja „slavnim knezom“. Budući da je Mlečanima zadavao snažne udarce oni su ga nazvali „najgorim knezom“, a Hrvate „najgorim narodom“.

Knezu Domagoju također pripada velika zasluga što je u višegodišnjim borbama oslobodio Hrvatsku od franačke vlasti. Naslijedio ga je knez Zdeslav (878.- 879.) s kojim su Mlečani utanačili mir obvezavši se plaćati godišnji danak za slobodnu plovidbu Jadranom. Taj mirovni ugovor poštivao je i hrvatski knez Branimir (879.- 892.) ali ne i Neretvani koji su i dalje vršili gusarske akcije na mletačke brodove.

Na to su Mlečani odgovorili napadom na Neretvane godine 887. i to u dva pokušaja, predvođeni duždom Petrom Candianom I. U drugom pokušaju u bitci kod Makarske 18. rujna 887. poginuo je Petar Candiano I. Pogibija mletačkoga dužda u borbi s Neretvanima smatra se najvećim poznatim uspjehom neretvanskih gusara u prvim stoljećima srednjega vijeka. Taj dan 18. rujna Hrvatska ratna mornarica obilježava kao svoj dan.

To se dogodilo u vrijeme kada Mlečani i Neretvani, premda su bili pod vlašću Bizanta, nastupaju kao samostalan faktor na Jadranu oslobađajući se tuđinske vlasti i sami odlučuju o svojoj sudbini. To je za Neretvane imalo golemo značenje jer su svojim oružjem stekli prevlast na dijelu svoga Jadrana. Nakon bitke kod Makarske Neretvani i Hrvati dominirali su Jadranom gotovo jedno stoljeće.

Prve vijesti o gusarskim podvizima Neretvanskih gusara donose mletački povjesničari. Iz tih podataka doznaje se da su Neretvani počeli gusariti odmah nakon doseljenja Hrvata. Tako Pavao Đakon, mletački kroničar (IX. st.) spominje prve gusarske akcije Hrvata i Neretvana već godine 642. Spominje ih kao pirate što ne odgovara istini. Hrvati i Neretvani gusarenjem su branili svoje kneževine od raznih osvajača, posebice Mlečana. Ubrzo su nakon doseljenja na obale Jadrana razvili su brodogradnju koristeći se vještinom obrade drveta u domovini i rimskim i ilirskim pomorskim iskustvom.

Da bi tu opstali vojnički su im razlozi nametali potrebu privikavanju pomorskim ratovima kako bi očuvali svoje kneževine. Rano su shvatili važnost mora i plovidbe u gospodarskom razvoju. Gusarstvo Neretvana na Jadranu imalo je vojno-političko značenje. To je bio oblik narodnoga otpora protiv svakoga hrvatskog neprijatelja na Jadranu. Često je bilo povod izbijanju međunarodnih sukoba. Hrvati su gusarenjem čuvali svoje obale i pravo na more. U tim borbama dali su velike žrtve. Pri tome se zaboravlja da su neretvanski gusari bili gusari Neretvanske kneževine između Neretve i Omiša.

U XI. stoljeću Neretvanska kneževima pripojena je je Hrvatskoj za vladavine P. Krešimira IV. (1058. - 1074). On je bio gospodar našega dijela Jadrana. Poznata je sintagma Mare nostrum – naše more.

dr. sc. Ivan Jurić