Metković, 18.11.2018. - Treća tematska izložba, sada već etabliranoga dvojca Ivan Volarević – Ivan Vekić, 'Neretvani u Velikome ratu (100 godina od završetka Prvoga svjetskog rata i kraja austrijske vlasti u dolini Neretve)' sinoć je u organizaciji Ustanove za kulturu i sport otvorena u Galeriji GKS-a Metković.

Uz pomoć svojih suradnika te Neretvana koji su im ustupili dokumente i sačuvane dijelove vojničke opreme iz toga vremena, Volarević i Vekić načinili su koncepcijski zanimljivu izložbu koju treba i gledati i čitati. Da je tako, pokazali su mnogi građani koji su je nakon otvorenja iste večeri došli pogledati.

Osim podataka i fotografija i predmeta Neretvana koji su sudjelovali u Prvome svjetsko ratu, postavljeni su i veliki panoi s puno zanimljivih i manje poznatih podataka, a Galerijom dominiraju velika obješena platna sa siluetama vojnika i ratne tehnike toga doba.

Posjetitelje izložbe uvodno je pozdravila ravnateljica UKS-a Zrinka Mijoč, a o izložbi je govorio suradnik Ivo Mišur i autor Ivan Volarević.

Izložba je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture RH, Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Metkovića.

Iz kataloga izložbe prenosimo dio onoga što se može pročitati na samoj izložbi.
  

1918.-2018. - Sto godina od završetka Prvoga svjetskog rata

Iako dolina Neretve nije bila poprište ratnih razaranja tijekom Prvog svjetskog rata, bila je tranzitna vojnička postaja prema Balkanskom bojištu. Osam austrougarskih, vojnika iz raznih dijelova Carstva završilo je svoje živote u tranzitu kroz dolinu. Sedmorica su umrla i pokopana u Metkoviću, a jedan u Vidonjama. Dva su Austrijanca, dva Čeha, tri Hrvata ijedan Rus. Dvojica su se utopila, trojica su umrla od zaraznih bolesti (kolera, dizenterija i malarija), trojici je uzrok smrti nepoznat. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u dolini Neretve boravili su ruski ratni zarobljenici koji su korišteni za građevinske radove. Oni su tijekom 1915. godine izgradili planinarski put sjevernom padinom Rujnice do nekadašnje vojarne pod vrhom Ilica. Na početku staze i danas stoji tabla s natpisom B(uskl) put.

Neretvanski mladići u dobi od 21 do 36 godine regrutirani su u tri vojne jedinice. Najviše ih je služilo u 22. c. I kr. dalmatinskoj pješačkoj pukovniji (k.k. Dalmatinlsches Infanterie Regiment Nr.SS. „Graf von Lacy“) sa sjedištem u Sinju te u 37. domobranskoj pješačkoj pukovniji Gruž (k.k. 37. Landwehrinfanterieregiment Gravosa) koja je bila u sastavu carskog i kraljevskog domobranstva na području Vojnog okruga Herceg Novi. Manji broj služio je u ratnoj mornarici (Kaiserliche und konigliche Kriegsmarine). Austrougarska vojna komanda većinu je vojnika iz Dalmacije poslala na Sočansko bojište smatrajući da će im tamo, u srazu s mrskim Talijanima, borbeni moral biti na najvišoj razini. Mnogi su od njih svoje posljednje počivalište pronašli u brdima na današnjoj slovensko-talijanskoj granici. Odlazak radno najsposobnijeg dijela populacije (muškaraca od 21. do 36. godine starosti) na bojište, otežao je ekonomsku situaciju u dolini. Zbog ratnog stanja vladala je velika nestašica gotovo svega. U gradovima se hrana dobivala na bonove, a odjeću uopće nije bilo moguće kupiti. Neretvani su bili dužni popisivati hranu i donirati ju u ratne svrhe. Stvaranje neprijavljene zalihe imalo je zakonske posljedice. Za vrijeme rata nije bilo većih nemira osim neposredno nakon atentata kada su u Metkoviću zabilježeni prosvjedi protiv atentatora tijekom kojih su izbili i neredi o kojima su izvještavale novine.

O ovom razdoblju postoje brojne uspomene današnjih Neretvana o predcima koji su bili na bojištima Prvog svjetskog rata ili su neizravno zahvaćeni ratnim stradanjima kao i fotografije, razglednice, pisma, osobni predmeti, oružje, dokumenti, knjige te uspomene vojnika s bojišta.
  

Sto godina od kraja austrijske vlasti u dolini Neretve - Austrijska ostavština u dolini Neretve

Vrijeme od kraja 18. do početka 20. stoljeća tj. 1918. godine obilježila su dva razdoblja austrijske vlasti u dolini Neretve. Prvo, koje je trajalo od 1797. do 1806. godine, nije ostavilo previše traga u dolini Neretve i životu njenih stanovnika. Drugo, koje je trajalo od 1813. do 1918. godine, pogotovo njegova druga polovica, značajnije se odrazilo na živote Neretvana zbog infrastrukturnih projekata koji su poboljšali životne prilike. Najznačajniji od njih regulacija je rijeke Neretve krajem 19. stoljeća, zatim gradnja željeznice i mostova preko rijeke Neretve te izgradnja cesta koje su istočnu obalu Jadrana povezale s Bosnom i Hercegovinom. Sve je to bio impuls za razvoj raznih grana gospodarstva poput trgovine, ugostiteljstva i turizma te unaprjeđenje poljoprivrede, ali i razvoj zdravstva, obrazovanja i kulture u najsiromašnijem dijelu Dalmacije. Austrijska ostavština i danas je temelj razvoja doline Neretve.