Program je započeo posjetom groblju, gdje su članovi i Uprava Kluba položili cvijeće na grobove osnivača i prvoga trenera Petra Jurjevića, prvoga tajnika Aleksandra Brace Kravara te jednoga od osnivača Nike Gabrića i njegove supruge Ljiljane, koja je aktivno sudjelovala u radu Kluba.
Unatoč kiši, u podne su Neretvom zaplovili svi raspoloživi čamci, u kojima su bili mnogi naraštaji veslača, a u hangaru na Unki održana je mala svečanost.
U nazočnosti brojnih bivših i sadašnjih veslača i članova Uprave, prijatelja i poštovatelja Kluba, sportskih prijatelja iz drugih veslačkih klubova, predsjednika Veslačkoga saveza Dalmacije Jurja Gamulina, izaslanika Hrvatskoga veslačkog saveza te predsjednika Vijeća klubova HVS-a i VK Krka Šibenik Dražena Crnogaće, gostiju iz Hrvatskoga kajakaškog saveza i Europskog kajakaškog udruženja Marka Čurkovića i Branka Lovrića, zamjenika gradonačelnika Metkovića Damira Raića te zamjenice župana Žakline Marević održana je Svečana sjednica, na kojoj su zaslužnim sportašima, dužnosnicima i podupirateljima podijeljena priznanja.
Predsjednik Uprave Vido Jeramaz u svome se govoru osvrnuo na početke veslanja u Metkoviću, koji sežu još u 1924., kada se stvorila zamisao o osnivanju veslačkoga kluba, no ona nije ostvarena. Sredinom pedesetih godina u Splitu su boravili Metkovci Petar Jurjević i Zdravko Vučićević te se uključili u tamošnje veslačke klubove. Svoje oduševljenje veslanjem pokušali su prenijeti u Metković, ali ponovno je iskrsnuo problem nabave čamaca. Tek koncem 1968. sastao se Inicijativni odbor na kojem je donesena odluka o osnivanju VK Neretvanski gusar. Predsjednik mu je bio Petar Jurjević, uskoro i prvi trener u Klubu. Klub je konačno i osnovan 13. listopada 1968. U prvoj upravi nalazili su se: Božo Mustapić (predsjednik), Pero Jurjević (potpredsjednik i trener), Braco Kravar i Robert Kvasina (tajnici), Jozo Perleta (blagajnik). Ostali članovi Uprave bili su: Natko Gluščević, Mijo Knežić, Niko Gabrić Franin, Krešo Gabrić i Mirko Rastočić.
Uz pomoć kapetana korvete JNA Ante Jurišina nabavljaju se četiri rashodovana čamca, od kojih je potpunu opremu imao samo četverac talijanskog proizvođačaCarlezzi pa je Neretvom prvi put zaplovio četverac u sastavu: Stipe Vučković, Petar Jurjević, Mate Marević i Zdravko Vučićević.
Već 1969. Metkovci uspješno sudjeluju na regati u Splitu, a na Državnome prvenstvu u Jajcu 1970. pomlađena posada četverca u sastavu: Slobodan Batinović, Jerko Jerković, Joško Sprčić i Joško Dragović osvaja nevjerojatno 3. mjesto.
Već u lipnju 1970. Klub se iskazao i organizacijskim sposobnostima. Na Neretvi je održana je I. Neretvanska regata, koja je ovu godinu zaokružila brojem 30.
Bez obzira na često očajne uvjere, nedostatak novca, trenera i sve ono što prati „mali“ sport u malome gradu, metkovski veslači vraćali su se kući s dobrim rezultatima. Spomenimo neke.
Najveći uspjeh Kluba ostvario je Tomislav Popić, koji je na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1998. u dvojcu na pariće s Ivicom Stojakovićem osvojio 4. mjesto. Tomislav je prva mjesta osvajao u samcu na Prvenstvima Hrvatske 1995., 1996. i 1997.
Još u bivšoj državi imali smo državne prvake. Na PJ 1986. prvo mjesto osvajaju Paula Pavlović i Vedrana Volarević, a to iste godine rade i na Kupu Jugoslavije. Na Prvenstvu Jugoslavije 1989. prvo mjesto osvajaju Vencislava Kovačević i Željana Veraja.
Uspjesi se nižu i u samostalnoj Hrvatskoj. Na HVP 1996. i 1998. državna prvakinja je Milena Taslak, a posljednje tri godine hrvatskim ženskim samcem vlada Nataša Šustić.
Nedavno su nas obradovali Antun Vugdelija, Ivan Obrvan, Gabrijel Gluščević, Toni Milan i korm. Tomislav Kiridžija, koji su na Državnom prvenstvu osvojili prvo mjesto.
Naravno, tu su i mnogi drugi koji su pronijeli slavu Kluba i svoga grada.
Na kraju svoga govora Jeramaz je istaknuo namjeru da se u budućnosti na Unki izgradi veslački sportski centar, koji bi servisirao veslače na pripremama jer Metković i Neretva za to pružaju izvrsne uvjete.
Svečanome skupu prigodnim riječima obratili su se gospoda Gamulin i Crnogaća, čestitavši slavljeniku 50. rođendan. Nakon njih to je učinio zajmljenik gradonačelnika Raić, koji je rekao da je Grad do sada pomagao rad Kluba te da će to činiti i ubuduće.
Proslava u GKS-u bila je prigoda da Hrvatski kajakaški savez i Europsko kajakaško udruženje uruče priznanja svima koji su sudjelovali u uspješno prevedenom Europskom prvenstvu te natjecanju veterana u kajak-kanu maratonu, što se ove godine održalo u Metkoviću, a čemu su znatno pridonijeli članovi VK Neretvanski gusar. G. Ćurković je pri tome objavio i kandidaturu Metkovića za Svjetsko prvenstvo u kajak-kanu maratonu 2023. godine.
Klub je povodom svoje okrugle obljetnice tiskao fotomonografiju Naših prvih pola stoljeća, koju je predstavio urednik Ivica Puljan. Na 172 stranice u njoj se nalazi petstotinjak fotografija, klupska povijest te najbolji rezultati na natjecanjima, ali i mnoge zanimljivosti.
Svečani program završen je dodjelom priznanja. Počasnim članovima Kluba posmrtno su proglašeni Petar Jurjević, Božo Mustapić, Mate Marević, Niko Gabrić, Aleksandar Braco Kravar i Ante Jurišin. Isto tako, taj častan naziv ponijeli su Zdravko Vučićević, Stipe Vučković, Joško Sprčić, Nedjeljko Milić i Luka Bošković. Predsjednik Jeramaz razmijenio je darove s predstavnicima veslačkih klubova, koji su došli uveličati slavlje domaćina.
U programi je nastupio Mandolinski orkestar i Ženska pjevačka skupina KUD-a Metković, a vodila ga je Jadranka Bulić. Druženje je nastavljeno aperitivom u predvorju GKS-a te zajedničkom večerom u Restoranu 'Tabakera'.
Slobodna Dalmacija od 3. prosinca 2018. posvetila je primjeren prostor 50-oj obljetnici VK Neretvanski gusar.
