Tih smo dana živjeli pod zamračenjem, grozničavo nastojeći uspostaviti sustav obrane. Prvoga lipnja je u Metkoviću osnovana A satnija ZNG–a, prva djelatna satnija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koju su činili dragovoljci. No, bilo je jasno da se tehnički nadmoćnijem neprijatelju može oduprijeti samo ustrojem veće borbene jedinice kao što je 116. brigada HV-a, koja je ustrojena 17. studenoga 1991. Nažalost, trojica naših sugrađana nisu dočekala postati njezinim pripadnicima.

Na Dan mrtvih, 2. studenoga 1991. Ante Rebac, Ante Kuran i Stipe Buljubašić krenuli su na teren u Ranaultu 4, u kojemu im se pridružio i Ante Babić iz hercegovačkoga Gradca. Toga je dana Metkovićem i dolinom Neretve odjeknula strašna vijest. Neprijateljski je zrakoplov raketirao njihov automobil i svi su na mjestu poginuli. Gledali smo kako se gine po Hrvatskoj, znali smo da je rat, ali činjenica da je smrt stigla i u Metković posebno je bila bolna i zastrašujuća. Koliko znamo, nikada se nije točno saznalo kako se to dogodilo. Sumnjalo se da je neprijatelju javljeno da se upućuju na tren, što nije nemoguće, budući da je u to vrijeme KOS imao isprepletenu vrlo organiziranu mrežu po cijeloj Hrvatskoj.

Nažalost, nakon njih poginulo je još 15 hrvatskih branitelja s područja Grada Metkovića, a u 116. brigadi HV-a ukupno 65. Više ih je stotina bilo ranjeno te oboljelo.

Ante Rebac rodio se u Metkoviću 15. travnja 1947. u obitelji Ivke r. Nikolac i Mate Repca. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Metkoviću, a u Sarajevu je završio studij geodezije. U braku sa Živkom r. Martić rodili su im se kćeri Iva, Jelena i Ana te sin Mate.Do stupanja u Hrvatsku vojsku 1. srpnja 1991. radio je kao direktor Ureda za katastar i geodetske poslove u Metkoviću. Bio je omiljen u društvu, igrao je nogomet u NK Neretva i ONK Metković, čak i rukomet u vrijeme osnivanja RK Mehanika, a bio je poznat i kao ljubitelj šaha.

Posmrtno je odlikovan Odličjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990. - 1992. te čin pukovnika. Pokopan je na Gradskome groblju sv. Ivana Nepomuka u Metkoviću.

Ante Kuran rodio se 28. siječnja 1950. u zaseoku Brečići pokraj Metkovića u obitelji Pere r. Kuran i Srećka Kurana. Osnovnu je školu pohađao u Otrić-Dubravama, a srednju građevinsku u Mostaru te stekao zvanje građevinskoga tehničara. Sa suprugom Matildom r. Marević dobio je kćeri Perinu i Ivanu te sina Tonija. U Hrvatsku se vojsku kao dragovoljac uključio 9. rujna 1991.

Posmrtno je odlikovan Odličjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990. - 1992. te čin pukovnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Kobiljači u Općini Pojezerje.

Stipe Buljubašić Rodio se 1. svibnja 1957. u Brečićima pokraj Metkovića u obitelji Matije r. Dropulić i Ante Buljubašića. Osnovnu školu pohađao je u Otrić-Dubravama, srednju školu u Metkoviću, a višu građevinsku u Sarajevu. Stekao je zvanje inženjera građevine. Do stupanja u Hrvatsku vojsku 15. listopada 1991. radio je u Građevinskom poduzeću Beton u Metkoviću. U braku s Milenom r. Guinović rodio im se sin Ante te kćeri Maja i Danijela.

Posmrtno je odlikovan Odličjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskoga rata 1990. - 1992. i dobio je čin satnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Kobiljači u Općini Pojezerje.

Korišteni podatci iz knjige dr. sc. Ivana Jurića
'Spomen-knjiga poginulim Neretvanima u Domovinskom ratu'