vijesti www.metkovic.hr

 Jezik

Don't Vori, be happy – vidoviti Domo o izgledima hrvatske rukometne reprezentacije

Metković, 16.1.2020. - Europsko se prvenstvo u rukometu zahuktava, našima zasad ide dosta dobro, a mogu li nam imena i prezimena naših igrača i trenera poslužiti kao svojevrsni vid sportske prognoze u predviđanju krajnjega dometa naše prve vrste ili su pouzdani poput gatanja iz šalice kave i sirova jaja razbijena o vlastito čelo, vidjet ćemo tek nakon prvenstva. Kako bismo prikratili vrijeme dok iščekujemo najvažnije utakmice, upustit ćemo se u blagu onomastičku raščlambu u revijalnome tonu.

Šega na dvoru

Krenut ćemo od vratara. Iako Međugorje nije na moru, Marin je pravo morsko ime, a naš se vratar obično šegači s protivničkim napadačima. Šaljivo mu tumačenje prezimena bolje pristaje nego ozbiljno po kojemu je šego osoba crvenkaste kose (valja napomenuti da je Brotnjo, kojemu Međugorje pripada, dobilo ime po broću, biljci iz koje se dobivala crvena boja, pa hajde da i to naučimo). Kad se Marin umori, na vrata staje pravi Jahvin dar (Matej) s hasa, dvorskoga imanja (Ašanin).

Do zdravlja samo u hladovini

Na lijevome krilu prva je violina Hercegovac David Mandić. Ime mu znači omiljen, mio, a takav nam je najviše kad oduzme loptu i krene ravno u kontru. Ako krene prema sredini, izgubi se obično među protivničkim tornjevima, što odgovara značenju njegova prezimena (Manda je skraćeno od Magdalena, a Magdala je gradić na Galilejskome jezeru, čije ime znači toranj). Zamjena mu je Valentino Ravnić. Sudeći po imenu, ne bi trebao imati sa zdravljem (Valentino je isto što i Zdravko), a po prezimenu bi trebao ravnati. E sad je li to ravnati u značenju organizirati ili ravnati u značenju degenekom ispraviti, ne znam, ali ako je na skoro pa imenjaka Valentina Vasilja, puno mu je draža kontra od obrane, makar i u hladovini.

Marko, poludi

Na lijevome se vanjskom malo mučimo. Na nekim nas je od prošlih prvenstava u bitnim utakmicama vadio Marko Mamić. Ime mu je pravo ratničko, davalo se u spomen na rimskoga boga Marsa (to je ime pogodno i za navijače jer se u starome Rimu nadijevalo rođenima u ožujku, pa tko voli Ožujsko...), a ako viknete „Marko poludi!“, na dobrome ste tragu jer Mamić znači raspomamljen, bijesan, mahnit, novohrvatski nabrijan. Dok Marko ne poludi, može ga privremeno zamijeniti Josip Šarac. Njegovo su i ime i prezime altruistični u stilu pjesme Nek ti bude kao meni. Josip znači Bog (do)daje, a Šarcu je Kraljević Marko uvijek davao pola svojega pića (a što je pio, ne znamo). Šarac je inače šaren konj s bijelim prugama na sebi. Ašaninov je imenjak Matej (po imenu bi i on morao biti darovit) Hrstić (Hrsto je lik imena Krsto, što znači kršćanin) također na lijevoj strani.

Doma se goji u Njemačkoj, navodno Duvnjak, a iz Đakova

Najjači smo na srednjemu vanjskom. Naš je glavni adut kapetan Domagoj Duvnjak. Iako po imenu nikad ne bi trebao ići u inozemstvo (pa doma se goji) i po prezimenu biti iz Duvna, već je dugo u Njemačkoj, a da zbuni protivnike, još je i iz Đakova. Sve je u vezi s njegovim imenom i prezimenom finta, pa je i po danas hercegovačkome Duvnu (Delminiju) nekoć prozvana Dalmacija kao zemlja ovaca. Zbunjivao je nekoć i Senjanin Maglajlija. Ni danas mi nije jasno kako se Senjanin iz Maglaja mogao roditi u Goraždu. Da je igrao u Zagrebu, ne čudi me. I danas je gusta magla u Velikome Maglaju. Za Metković je nekoliko godina odigrao Igor Karačić. Ime mu je rusko (približno znači nasljednik ratnika), ali skandinavskoga podrijetla. Potječe od imena skandinavskoga božanstva, koje je po legendi rodonačelnik prve švedske kraljevske dinastije. Prezime je Karačić turskoga postanja i označuje crnomanjastu osobu. Valjda je ljeti tamniji, viđam ga samo u dvorani. Treći je član našega najjačega trolista Luka Cindrić, koji u svojemu motu vedri i oblači, a srednjaci su uvijek plemenite duše, pa mu prezime potječe od naziva glazbala – citre (nazivala se i cindrom). Ime ćemo mu objasniti kod Stepančića jer sam se uhvatio kako ga zovem Vedran, po Vedranu Cindriću, informatičaru iz moje tvrtke.

Steper Luka ubio vuka

Na desnome nam je vanjskom ponešto usamljen Luka Stepančić. Lukanija je, povijesna pokrajina nešto južnije od Napulja, može značiti bijela ili svijetla, ali se može povezati i s grčkom riječi koja znači vuk. Stepan je prvotni lik imena Stjepan i znači okrunjen, ovjenčan. Neka Luka bude jači od vuka i ovjenča se kojim od odličja.

Gulozi za zlatom

Samo još zlato nedostaje najiskusnijemu našem igraču Zlatku Horvatu da postane novi član zlatne mladeži (ima dva srebra i tri bronce s olimpijskih igara te svjetskih i europskih prvenstava) i pridruži se zlatnim Metkovcima, po abecedi ćemo ih, Patriku Ćavaru (plemić bi, točnije patricij, trebao biti po imenu, a po prezimenu ovan po horoskopu, ali to nije), Davoru Dominikoviću (po imenu bi trebao pjevati ratničke pjesme davorije, a po prezimenu biti pravi gospodin – kako to pomiriti?), Slavku Goluži (slavan, a guloz kaže kombinacija imena i prezimena), Vladimiru Jelčiću (vladaru u miru, a buktinji, prevedimo to u olimpijski plamen, po prezimenu) i Nikši Kalebu (rođeni je pobjednik po imenu, a galeb s najvećim plućima po prezimenu). Nakon Zlatka Horvata trebao bi krajnjom desnicom vladati Vlado Matanović (Mate je Jahvin dar, ali Matan može označivati i torbara iz Dalmatinske zagore).

Mala kuća pokraj mora na crti

Na crti sve vrvi od morskih motiva: jedan Marin i jedan Marino. Marino je k tome i Marić, a i ime Marija po jednoj od teorija znači kap mora. Kad progovori, podsjeti me na zlatne dane Košarkaškoga kluba „Metković“ kad je poput terijera za protivničkim bekovima trčao Ivan Pekić, djelatniji član dvojca Veliki i Mali Bolan. Mali je Bolan trčao, a Veliki (Toni Repar) vikao na Maloga misleći da ovaj nedovoljno trče, a publika je po dalmatinskim dvoranama bila zbunjena misleći da je njihov klub iz Zadra ili Šibenika završio u Međuregionalnoj ligi jugozapadne Bosne i istočne Hercegovine jug. Je li Marin Šipić onako dinamitan od šipka ljutuna ili arambašića, morat ćemo mu upitati roditelje. Tu nam je i prekaljeni Željko Musa, koji je uvijek željan igre i nikad se ne musi, a prezime mu potječe od muslimanskoga lika imena Mojsije, kojemu značenje nije posve jasno. Po pučkoj etimologiji znači izvađen iz vode, ali vjerojatnije znači dijete.

Stari morski vuk crvolovac

Na čelu probrane momčadi stoji Lino Červar. Prezime mu je pravo ribarsko: červar je, naime, lovac na crve. Na klupi mu, pak, crvi imaju drugu ulogu. Ime mu je kratko, ali složeno. Nosila su ga dva Apolonova sina, jedan kojega je Apolon slučajno ubio i drugi koji je bio učitelj glazbe Heraklu (e sad je li ga gađao kredom kad bi promašio akord ili je Heraklo njega iz zabave izbacivao umjesto strijele iz luka, prosudite sami) te papa Lino, nasljednik svetoga Petra. Najvjerojatnije ime potječe od grčke riječi za vuka.

Od Zlatka do Zlatka

Kad je druga hrvatska zlatna rukometna generacija 2003. počela pjevati Morsku vilu, vjerojatno nije ni slutila da će među sadašnjim reprezentativcima najomiljenije ime biti Marin(o). Očito postoji ta crta kontinuiteta zbog čega sve uspjehe naših rukometaša slavimo tako bučno, a malo im lošije rezultate ne zamjeramo ni približno toliko koliko bismo nekim drugim sportašima. Svojim su ratničkim duhom (a bome ima tu i nositelja imena bogova rata od Rima, preko Karpata do Skandinavije) to itekako zaslužili, pa se nadajmo da ćemo se nakon ovoga prvenstva dičiti hrvatskim zlatima od Zlatka (Saračevića) do Zlatka (Horvata).
Domagoj Vidović, likemetkovic.hr