Metković, 3.3.2020. - Izvrsno predavanje pod nazivom 'Čudo hrvatske glagoljice' Metkovcima su sklopu Dana o. Ante Gabrića u Galeriji GKS-a održali tajnica i predsjednik Društva prijatelja glagoljice Mirna Lipovac i Darko Žubrinić.

Putem izloženih postera s fotografijama najvažnijih hrvatskih tekstova na glagoljici te vrijednim replikama knjiga poput Hrvojeva misala, predavači su nam otkrili mnoge manje poznate detalje o tome pismu koje se kod nas zadržalo sve do 20. stoljeća. Čak smo doznali da je na području doline Neretve u 18. st. djelovalo šest glagoljaša, od njih po jedan u Metkoviću i u Vidu.

Zanimljivo je bilo vidjeti prvu hrvatsku početnicu za djecu Jurja Slovinca, nastalu oko 1400. godine na Sveučilištu Sorbonne, na kojoj je Slovinac radio kao profesor. Danas se čuva u Gradskoj knjižnici u Toursu, a nama je od neprocjenjive važnosti jer je na jednome mjestu autor ubacio rečenicu na latinskome, ondašnjem službenom jeziku da to svi razumiju, Istud alphabetum est Chrawaticum – Ovo je hrvatsko pismo. Naravno, riječ je o rukopisu jer je početnica nastala oko pola stoljeća prije prvoga tiskarskog stroja.

Duga prikazana početnica za djecu je iz 1527. godine i strojno je otisnuta. Bogato je ukrašena, a osim glagoljskih slova i tekstova (Očenaš itd.) sadrži i bubicu – tablicu slogova poput ba, be, bi, bo, bu… koje su djeca učila napamet pa je otuda nastao izraz bubati. U njoj Očenaš počinje s „Otče naš iže jesi na nebesih“. Više na Hrvatsko-glagoljički Očenaš.

Naravno, govorilo se o Bašćanskoj ploči, u kojoj se spominje hrvatski kralj Zvonimir, te o Vinodolskome zakoniku. Istaknuto je koju je veliku ulogu odigrao Istarski razvod i drugi glagoljaški dokumenti. Riječ je o razgraničenju nakon II. svj. rata, kada je Italija prisezala za hrvatskim dijelom Istre i mnogim otocima. Zapravo je to hrvatsko pismo bilo jače od oružja jer se samo u Istarskome razvodu na čak 25 mjesta spominje hrvatski jezik, što je neupitno dokazivalo na višestoljetnu hrvatsku prisutnost na tim područjima, a što su Talijani pokušali nijekati. Pri tome su hrvatski katolički svećenici odigrali najvažniju ulogu, no o tome kao da se danas ne želi govoriti, ali evo podataka o tome.

Doznali smo da su na Reimskome evanđelistaru, koji sadrži tekstove i na glagoljici, prisegu polagali francuski kraljevi, da je Grdovićev zbornik težak čak 20 kg, kako je otkriven tekst s prisegom Nikole Šubića Zrinskoga uoči posljednjega juriša na Osmanlije iz opkoljenoga Sigeta, ali i to da je Zagreb bio prvi grad izvan njemačkoga govornog područja u kojemu je podignut spomenik Johannesu Gutenbergu. Posjetitelji su na kraju mogli listati repliku Hrvojeva misala, koji je kao ratni plijen završio u Istanbulu i čuva se u Knjižnici turskih sultana Topkapi Saraj. Tamo je stigao bez korica s razdvojenim stranicama, koje su pravilno poredali i ponovno sastavili armenski svećenici, što je zaključeno prema numeriranju stranica armenskim brojevima.

U programu je pod vodstvom Živka Ključe nastupila širokobriješka Klapa 'Dobrkovići'. Oni su otpjevali dva pučka napjeva, jedan iz Opuzena te u Ključinom aranžmanu 'Prosti, Gospodine' iz Metkovića.