Metković,
4.8.2020. - U prigodi ove jubilarne 25. obljetnice VRO Oluja, nakon prijema kod gradonačelnika željeli smo čuti i sjećanja naših sugrađana pripadnika IV. gardijske brigade na tu veličanstvenu operaciju. Iz njih isijava ponos, sjećanja naviru iz svakog od njih, nisu željeli da ikoga ističemo. Kažu, kao da je jučer bilo.
Prošle godine obilježili su 25. obljetnicu operacije Zima 94, izvedenu u teškim uvjetima na Dinari. Dinara ih je čekala narednih mjeseci 1995. godine. Smjenjivale su se operacije s taktičkim pomacima, najprije Skok 1 7. travnja kada je VII. brigada u suradnji s ostalim postrojbama dodatno ovladala Dinarom, zatim operacija Skok 2 od 4. do 11. lipnja, u kojoj je IV. gbr na svom dijelu snažnim udarom razbila neprijatelja i ovladala dijelom Dinare i ruba Livanjskog polja. Tom je prigodom naš Neretvanin s nekoliko maljutki s jednog od vrhova Dinare, u gotovo nemogućim uvjetima pogodio jedan tenk, kamion sa streljivom i kamion s haubicom, dok je zbog krajnjeg dometa samo nekoliko metara nedostajalo da skine još dva tenka. Događaji su se narednih dana brzo počeli odvijati, uslijedila je operacija Ljeto 95 od 25. do 30. srpnja, kojom su oslobođeni Grahovo i Glamoč, čime je prekinuta komunikacija Knin-Drvar i Knin doveden u poluokruženje.
Zadnjih dana srpnja zauzeti su dominantni vrhovi prema Drvaru dok su se radile posljednje pripreme za Oluju. Niti neprijatelj nije mirovao, sa svojim specijalnim snagama napada dominantnu kotu Lisina (1656 m) s koje se nadzire komunikacija Livno-Grahovo i putem koje se HV spremala u oslobođenje Knina. Kako se sjeća naš sugovornik, na svoj rođendan 2. kolovoza imao je “vatrenu proslavu”, napad je izveden i sutradan, kada je od zadobivenih rana preminuo dozapovjednik izvidničke satnije pok. Josip Markić, po kojem je jučer na godišnjicu pogibije imenovan vojni poligon na Crvenoj zemlji.
Vojno-redarstvena operacija Oluja započela je u zoru 4. kolovoza, kada IV. i VII. brigada razbijaju neprijateljsku crtu na Dinari na prilazima Kninu. Naši sugovornici taj dan smjenjuju se na Lisini i pripremaju za nastavak djelovanja i oslobođenje Knina. Odmora nije bilo, ističu naši sugovornici, nekoliko dana teških borbi na vrhovima planine, zatim spuštanje i kratak predah, popuna streljivom i zalihama i priprema za Knin. Tko će tu zaspati, nitko ne osjeća umor. “Moji doma sutra slave Ledenu Gospu, a ja idem u oslobođenje Knina, danima se nisam čuo s njima”, sjećanja su jednog Vidonjca. “Zora nikad svanuti, po mraku idemo do prve crte i tijekom jutra spuštamo se prema Kninu. Kad smo s obronaka Dinare vidjeli Knin, srca su nam bila poput Dinare, ništa nas nije moglo više zaustaviti. Ljeto, vrućina, a na svakom od nas po tridesetak kilograma, opreme, ma kao da nije ništa, uzbuđenje je bilo veliko…”. Do 7. kolovoza, kraja Oluje, oslobođena su okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina.
Iako nije izravno sudjelovala u operaciji Oluja, 116. neretvanska brigada imala je svoju zadaću na južnom bojištu. Pokušavajući iskoristiti situaciju kada je RH slavila Oluju, neprijatelj je 12. kolovoza napao prvu crtu 116. brigade i unatoč pogibiji četvorice vitezova pripadnika 3. bojne Ploče, obranjeni su položaji i neprijatelju naneseni gubitci. Neprijatelj je napao i na bojišnici kod Grahova i unatoč početnim uspjesima HV u protuudaru odbacuje neprijatelja prema Drvaru. Slijedile su završne operacije Maestral (8. – 15. rujna) i Južni potez (8. – 11. listopada), kojima su završene ratne operacije u RH i BiH. Svi sudionici s kojima smo razgovarali rado se prisjećaju tih trenutaka, “srce brže zakuca, ponosni smo što smo bili dio tog povijesnog trenutka”, ističu.
B. Markota
