Metković, 16.2.2016. - Dana 13. veljače 2016. Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu u svojim je prostorijama na Jarunu obilježilo 10. obljetnicu svojega osnutka.

Predsjednik Društva Luka Vlahović u emotivnome se govoru podsjetio pokušaja osnivanja zavičajnih udruga još od razdoblja hrvatskoga proljeća i radnja koje su prethodile osnutku zagrebačke neretvanske zavičajne udruge. Osvrnuo se zatim na „dane ponosa i slave“ tijekom kojih se zapušteni prostor u Prosenikovoj 11 preuredio u višenamjensku dvoranu prikladnu za održavanje različitih događanja te ideje o Gradu Neretvi kojoj su zagrebački Neretvani predani i oko koje su okupljeni. Slijedio je pozdravni govor predsjednice Društva Karlovčana i prijatelja Karlovca u Zagrebu Hele Markulin Remenar kojoj je darovan komplet od sedam brojeva Hrvatskoga neretvanskog zbornika.

Dopredsjednik Društva Vedran Damić iznio je zatim retrospektivu djelovanja napomenuvši kako u Zagrebu trenutačno živi oko 2500 Neretvana. Prisjetio se devet dosad organiziranih Noći Neretvana, četiriju održanih Neretvanskih siesta, brojnih predstavljanja knjiga, kušanja vina i neretvanskih delicija, predavanja, izložaba, koncerata, humanitarnih akcija (poglavito pomoći Neretvanima pogođenih poplavama) i izrade mrežnih stranica Društva (u rujnu 2012.), na kojima su dostupni svi dosad objavljeni brojevi Hrvatskoga neretvanskog zbornika. Dotaknuo se i potpore članova Društva pri osnivanju visokih znanstvenih (Podružnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Metkoviću) i kulturnih ustanova (Južnohrvatski ogranak Društva hrvatskih književnika sa sjedištem u Stonu) te suradnje s drugim društvima kojima je cilj promidžba neretvanskoga kraja (poput Udruge studenata doline Neretve, Udruge „Dani Neretve“, Boćarskoga kluba „Neretva“, Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Splitu itd.). Ujedno je izrazio želju da se neraskidiva veza između zavičaja i metropole dodatno osnaži te pozvao na zajedništvo u trenutku kad bi se, zbog spleta okolnosti, mogle donijeti mnoge odluke na dobrobit zavičaja i domovine.

Književnik Stjepan Šešelj, glavni urednik pet prvih brojeva Hrvatskoga neretvanskog zbornika, zbornika s Neretvanskoga književnog, znanstvenog i kulturnog susreta te tjednika Hrvatsko slovo, spomenuo se Vladimira Pavlovića s kojim je 1993. objavio je prvi zbornik u čijemu je naslovu bio sadržan pridjev neretvanski. Ukratko je iznio sadržaj deset dosad izdanih zbornika s Neretvanskih književnih, znanstvenih i kulturnih susreta (održanih u južnohrvatskim gradovima Čapljini, Metkoviću, Neumu, Opuzenu i Pločama) posvećenih fra Andriji Kačiću Miošiću, don Mihovilu Pavlinoviću, fra Luki Vladmiroviću, Ivi Lendiću, Stojanu Vučićeviću, Nikoli Buconjiću, fra Stanku Petrovu, fra Lucijanu Kordiću, Petru Tutavcu Biliću i Vladimiru Pavloviću u kojima je na ukupno 2837 stranica svoje radove objavilo 87 hrvatskih književnika, znanstvenika i publicista. Ujedno je najavio zbornik posvećen fra Jeronimu Šetki koji će biti objavljen u rujnu ove godine (i koji će biti jubilarni 20. zbornik koji sadržava pridjev neretvanski) te održavanje susreta posvećenoga književniku Ivanu Slamnigu. Istaknuo je i ulogu Galerije „Stećak“ u Kleku te Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti u Podgradini u kojima je izlagalo 80 hrvatskih umjetnika među kojima su mnoga ugledna imena poput Kuzme Kovačića, Kažimira Hraste, Josipa Botterija Dinija, Krune Bošnjaka, Ede Murtića, Vatroslava Kuliša i mnogih drugih.

Trenutačni urednik Hrvatskoga neretvanskog zbornika Domagoj Vidović iznio je statističke podatke u nastojanju da iskaže koliko je Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu pridonijelo prepoznatljivosti zavičaja u Zagrebu. Naveo je kako je među 157 autora koji su ispisali 2478 stranice prvih sedam zbornika bilo i akademika (poput Dubravka Jelčića), sadašnjih i negdašnjih dekana (Zoran Curić, Zdravko Kapović, pok. Pero Marijanović i Davor Romić), ravnatelja znanstvenih i muzejskih ustanova (Željko Raguž i Marinko Tomasović), branitelja (Julio Dominiković, Žarko Dugandžić, Branko Markota i Dane Rendulić), političara (poput Nikole Dobroslavića, Nikole Grmoje, Krešimira Vejića i Marije Vučković, trenutačnih ministara Davora Romića i Ante Šprlje te kandidata za ministra Filipa Dragovića), diplomata (Ante Barbir), uglednih povjesničara (poput Zdravka Dizdara i Mile Vidovića te neretvanskoga kroničara Ivana Jurića), arheologa i povjesničara umjetnosti (Marinko Tomasović i Ivan Volarević), iseljenika (poput kroatista sa Sveučilišta Waterloo u Kanadi Vinka Grubišića), stručnjaka za marikulturu (Branko i Luka Glamuzina), agronoma i stručnjaka za prehranu (Bernard Kozina, Jelena Đugum, Mate Kaleb i Niko Kapović), slikara, ilustratora, fotografa i kipara (Jasna Dragun, Danijel Žabčić; Tonči Zonjić; Davorka Kitonić; Kažimir Hraste i Kuzma Kovačić), povjesničara umjetnosti (Miroslav Klemm), arhitekata (Nikola Popić), pravnih stručnjaka (poput Srećka Ilića, Hrvoja Kačića i Zorislava Kaleba), djelatnika u zdravstvu (Mladen Bušić i Marin Vodanović), etnografa i proučavatelja hrvatske usmene baštine (poput Vande Babić, Radojke Bagur, Marka Dragića i Denisa Vekića), književnika (poput Veljka Barbierija, Hrvoja Barbira, Enerike Bijač, Ljube Krmeka, Ivanke Paul, Stjepana Šešelja i Anđelke Vlahović), publicista (Mladen Jakić, Neven Jerković, Mate Kovačević i Stanislav Vukorep), jezikoslovaca (poput Radoslava Dodiga, Joze Marevića i Milice Mihaljević), glazbenika i skupljača hrvatske glazbene baštine (Joško Ćaleta), kazalištaraca (Ivo Knezović i Niko Pavlović), športskih djelatnika (Ante Pavlović)... Istaknuo je i kako su se u zborniku osobito izvještili pikanteristipoput Dragana Jurkovića Bokina, Vinka Medaka, Ivice Puljana, Marija Talajića i Darka Utovca te kako su u njemu popraćene vrućeteme poput rasprave o izgradnji TE Ploče (Ana Musa) i Pelješkoga mosta (Mirna Batistić, Neven Jasprica i Vinicije B. Lupis), raspravljalo se o Gornjim horizontima (Ivica Puljan, Mario Šiljeg i Marija Vučković), pratilo uspjehe lađara, športaša i vinara (Milojko Glasović, Mladen Jakić i Dragan Jurković Bokin). Izneseni su podatci o najplodnijim autorima (najviše je članaka – čak 21 – objavio Dragan Jurković Bokin, za njim slijede Domagoj Vidović s 19 objavljenih članaka, Stjepan Šešelj s 18, Ivan Jurić s 14, Mario Talajić s 12, Ljubo Krmek s 8, Julio Dominiković i Luka Vlahović s po 7, Radoslav Dodig, Srećko Ilić i Zdravko Kapović s po 5, Vinko Medak, Ivica Puljan i Matija Maša Vekić s po 5 itd.).

Glazbenim su točkama program upotpunili Karmen Štrbić, Teo Nikolac te Antonio i Matej Volarević, inače uz Niku Pavlovića, Roka Veraju i Mihaela Kozinu najstalniji sudionici Neretvanske sieste. Među prijateljima Neretve koji su pohodili proslavu desete obljetnice Društva brojnošću su se izdvojili članovi Zajednice Hrvata istočne Hercegovine s kojima Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu veoma uspješno surađuje. Među njima je bio i bivši dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Nedjeljko Perić, nekoć metkovski gimnazijalac. Zagrebačke je Neretvane i njihove goste osobito razveselio dolazak ministra pravosuđa Ante Šprlje, koji se i dosad iskazao suradnjom s Društvom u manifestacijama koje su se priređivale s Udrugom lađara Neretve, pomoći u organiziranju Neretvanskoga književnog, znanstvenog i kulturnog susreta i pisanjem članka za Hrvatski neretvanski zbornik. Programom je manirom rutinera ravnao maestro Roko Veraja, a na prigodnome se domjenku nakon službenoga dijela programa po običaju cijenila brzina.

Za kraj napominjemo kako se nekoć brojkom deset označivalo mnogo čega, a proslava je desetoga rođendana Društva bila ujedno i prigodom da se članstvu i javnosti predstave postignuća Društva kojih, kad ih nabrojite i kad ste u prigodi vidjeti posloženih 17 zbornika pred sobom, nije malo. Ne čekajte stoga neku drugu okruglu obljetnicu kako biste nam se pridružili u radu za boljitak Neretve i Neretvana jer ako čak i najugledniji Neretvani, gustom rasporedu unatoč, prispiju ne samo uveličati proslavu, nego i napisati članak, ne možete reći da i sami niste pozvani da nam se pridružite i u radu i u slavlju.
D. Vidović