Metković,
22.2.2016. - Molitvena inicijativa 40 dana za život Metković organizirala je u subotu u Galeriji GKS-a tribinu Metković ZA život na kojoj su nastupili dr. sc. don Marijo Volarević, rođeni Metkovac i profesor na katedri moralnoga bogoslovlja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu, i Ante Čaljkušić, nacionalni koordinator Inicijative.
Moderatorica tribine i voditeljica Inicijative za Metković i dolinu Neretve Danita Štrbić pozdravila je okupljene i zahvalila im na dolasku te pozvala don Marija da objasni koja je uloga kršćana laika u društvu u kojemu se više od 86 % građana izjasnilo katolicima.
Don Mario je svoje izlaganje započeo pitanjem trebaju li vjernici moliti pred bolnicama jer je to ono što neki zamjeraju Inicijativi. Naravno da trebaju, njihov glas se mora čuti u društvu kao što se čuo Isusov glas koji je stalno dolazio među ljude. U Hrvatskoj se među kršćane uvukao strah, kao da se boje javno istupiti i izreći svoj stav. Don Marijo uzroke tome vidi u višedesetljetnom komunističkom nasljeđu i u djelovanju mnogih medija koji svaku kršćansku inicijativu dočekaju neprijateljski, modelirajući kolektivnu svijest da kršćanstvu nije mjesto u javnosti. No, razlozi apolitičnosti vjernika leže i u tome što se Crkva kroz povijest nije najbolje snalazila u promjenama koje su se događale, poput francuske revolucije industrijalizacije u 19. stoljeću, kada se stvorio ogroman broj obespravljenih. Suvremena Crkva počinje odgovarati na te izazove i poziva vjernike da se aktivno uključe u rješavanje društvenih problema. – Nije li nedavno papa Franjo govorio o ekologiji? – zapitao je don Marijo, nastavljajući da od deset Božjih zapovijedi tri govore o odnosu Boga i čovjeka, a ostalih sedam o međuljudskim odnosima. Jedna od njih je „ne ubij“. To ne znači samo ne ubij čovjeka nego se odnosi i na abortus, eutanaziju… Nije dovoljno samo moliti Boga, a ne vidjeti probleme koje imaju naši bližnji, naš narod. Kršćani se moraju držati temeljnih načela koja Crkva promiče, kao što su pravo na život, prvo na ljudsko dostojanstvo…
Ante Čaljkušić je svoj vrlo emotivan istup započeo s time da se svake godine u svijetu na razne načine prekine toliko trudnoća da broj njihovih žrtava nadmašuje broj svih žrtava Drugoga svjetskoga rata. Žene koje se odluče na abortus najčešće to rade iz straha od obitelji ili ih na to nagone njihovi partneri. Stoga je potrebno moliti pred bolnicama i to stalno jer nikada ne znate kada će pokraj vas proći trudnica koja se odlučila na taj korak. To daje rezultate, samo u prošloj kampanji spašeno je 30 života. Nije to lako, treba se puno odricati, ali držati u rukama nečije dijete koje ste spasili svojom upornošću isto je kao držati i vlastiti dijete – rekao je Čaljkušić.
Okupljenima je svoje svjedočanstvo prenijela jedna Splićanka koja je kao maloljetnica ostala trudna i pomišljala je na abortus jer je nosila dijete s Downovim sindromom. Pod utjecajem vjere ipak je pobijedila i rodila ga, a nakon njega još petero zdrave djece.
