Metković, 29.2.2016. - Možemo slobodno reći da je kruna Dana oca Ante Gabrića bila sinoćnja predstava Metkovskoga amaterskog kazališta Preko reda, koju je na tekst Gorana Matića dramaturški obradila i režirala Jolanda Tudor i koja je bila pravi društveni događaj, ne samo za Metković nego i šire.

Matić je još jednom pokazao da mu leže humor i satira koja cilja na lokalnu sredinu, razotkrivajući prava lica raznih „uglednika“ poput političara, tajkuna, bogobojaznih, visokomoralnih…, zapravo svih nas koji svijetom hodamo pod maskom boljega sebe.

Radnja se događa u nekom fiktivnom Metkoviću (premda se izravno ne spominje ime mjesta), ali može funkcionirati i u bilo kojem drugom mjestu, naročito dalmatinskom. Župnik mora na operaciju pred važan događaj, a to je posjet visokoga crkvenog dostojanstvenika koji želi posjetiti rodno mjesto o. Ante Gabrića jer je upravo pokrenut postupak njegove beatifikacije. Stoga ostarjelom remeti ostavlja u dužnost da izabere prikladnu osobu koja će dočekati visokoga gosta. Tu nastaju problemi i pritisci na jadnoga remetu jer svatko od „viđenijih“ u mjestu misli da baš on mora biti ta osoba. Nastaje svađa oko toga tko ima više prava, na čijoj je zemlji sagrađena crkva, tko je dao više novaca za njezinu gradnju, tko je veći vjernik, tko moralnija osoba… Na svjetlo dana izlazi najprljaviji veš. U žučnoj raspravi uopće ne shvaćaju oko čega se zapravo svađaju, na što ih neuspješno pokušava upozoriti duh o. Ante Gabrića koji se svako malo iza njih proveze na biciklu. U jednome trenutku sirotoga remetu izda srce te po njega dođe njegov prijatelj iz djetinjstva o. Ante i povede ga sa sobom. Uto se i župnik vrati s operacije s viješću da je velikodostojnikov posjet otkazan.

Publika je predstavu izvrsno primila, što se vidjelo po smijehu tijekom predstave i velikom pljesku na kraju. Metkovski su se amateri Željka Bulić Petrović, Gorki Dumanić, Manuela Šiljeg Malezija, Branko Medak, Romana Čović, Josip Talajić, Damir Kozarić, Vinko Vuković Liska, Mario Pavić, Jadranka Milić, Ana Veraja, Miodrag Paponja i Borna Petrović očito dobro potrudili i svladali svoje uloge pa Matićev zanimljiv komad u zanimljivoj režiji nije mogao ne uspjeti. Sigurni smo da će isto tako biti dobro primljen na gostovanjima, a metkovska se repriza očekuje uskoro. Nakon predstave za glumce i publiku u Galeriji GKS-a bio je priređen domjenak.

Ne treba u predstavi pokušavati prepoznati Metković iz 2015., kada je pokrenut postupak beatifikacije sluge Božjega Ante Gabrića, jer on odavna više nije malo misto kakav je bio u vrijeme kada ga je o. Ante napuštao, ili koje desetljeće kasnije. Stoga cijelu predstavu treba promatrati kao fikciju koja je na svjetla pozornice iznijela cijeli koloplet likova i njihovih odnosa prepoznatljivih i u našim danima. Svaki je lik prilično precizno profiliran, koliko to dopušta jednosatna predstava. Zato predstavu treba promatrati kao satiru na malomišćanski mentalitet kakva može biti i u najvećim sredinama – uvrijeđene veličine, stereotipe i gubitak moralnih vrijednosti, čime današnje vrijeme obiluje. No, satira je samo sredstvo (kao i uvijek) da ukaže na što, da pecne, da se u njoj i sami prepoznamo i pokušamo biti boljima. Završna je scena naoko naivna. Jasno je da je idealizirana, ali komad temeljen na poruci koju nam je svojim životom odaslao o. Ante Gabrić nije ni mogao drukčije završiti. Nemojmo, stoga, u predstavi prepoznavati tko bi mogao biti tko – prepoznajmo sebe.