Sjeveroistočnim rubom te ulice nekada je išao tzv. Vlaški jendek koji je Osmansku Uzvišenu Državu, tj. Osmansko Carstvo dijelio od Presvijetle Mletačke Republike. To je razgraničenje naslijeđeno sve do tzv. avnojskih granica, temeljem kojih su početkom devedesetih nastale i državne granice bivših jugoslavenskih republika. Ipak, nije uvijek bilo tako jer je granica nekada išla ponad Gabele, da bi se Požarevačkim mirom 1718. spustila nadomak Metkoviću i u pravom smislu riječi postojala sljedećih 160 godina – sve do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Pri tome su s druge strane granice ostale zemlje gotovo u potpunom vlasništvu Kominjana i Rogotinjana, koji su ih obrađivali sve dok im ih komunističke vlasti nisu većim dijelom oduzele da bi nastao nekadašnji HEPOK (Hercegovački poljoprivredni kombinat). One bliže granici, koje su im ostale, oni su prodavali ljudima koji su uz nekadašnji Hercegovački put, kasnije Ulicu bratstva i jedinstva, a danas Marulićevu htjeli graditi kuće ni ne razmišljajući što ih čeka jednoga dana. A čeka ih potpuna getoizacija, kojim god eufemizmom pokušali ublažiti taj pojam.

Sredinom prošloga srpnja bivši je premijer Milanović na inicijativu bivšega metkovskog gradonačelnika Petrova došao na vjerojatno najčudniju granicu Europske unije. Tamo je zatekao nadstrešnicu pod kojom je zajednički kontejner obiju graničnih policija (ako ćemo precizno, sve na bh. strani) i problem da je GP Metković / Gabela Polje u kategoriji pograničnoga prijelaza koji s posebnim propusnicama može koristiti samo stanovništvo uz granicu, i to do večernjih sati. Kako cijelo Gabela Polje zapravo živi s Metkovićem takav je pogranični režim bio neodrživ. Stvar je u dogovoru s bh. stranom ubrzo riješena i taj je prijelaz proglašen međunarodnim. Stanovnicima Ulice Marka Marulića time su stvoreni dodatni problemi u sezoni kada je intenziviran pogranični promet, a s druge strane nije riješen njihov status.

Nedavno su predstavnici MUP-a RH zainteresiranoj javnosti u Metkoviću predstavili novi pogranični režim u Ulici Marka Marulića, koja je u cijelosti na hrvatskoj strani (ne ide granica sredinom, kako to uporno neki mediji izvještavaju), ali u kojoj s druge strane također žive hrvatski državljani. Rečeno je da pod pritiskom EU tu ulicu treba posebno urediti i na koncu je predloženo „najblaže“ rješenje kojim bi ulica postala slijepa (bez izlaza/ulaza) na Glibuši, a na njezinome bi početku bila postavljene rampa i „kućica“ u kojoj bi bio pogranični policajac te bi se svaki ulazak u tu ulicu bilježio. Stanovnicima ulice bile bi izdane elektronske kartice kojima bi oni sami podizali rampu, dok bi njihove prijatelje u rodbinu na ulasku u ulicu registrirao granični policajac. Nadalje, svih 1700 metra ulice bilo bi pod videonadzorom. Koliko god to rješenje bilo blaže od drugih restriktivnijih, izazvalo je buru nezadovoljstava tamošnjega stanovništva organiziranoga u Udrugu Susjedi koja je sinoć u Gradskome kulturnom središtu Metković zakazala tribinu na tu temu.

Na tom iznimno posjećenu skupu nastojalo se na miran način obrazložiti zašto je predviđeno rješenje neprihvatljivo, ne ulazeći u status graničnoga prijelaza. Petar Prusac okupljene je upoznao s predloženim rješenjem i problemima koji zbog toga nastaju. Rekao je da stanovnici te ulice nikako ne mogu prihvatiti rampu na ulazu ni to da ona postane slijepa ulica. Potom je Ranko Primorac iznio kratku povijest te neprirodne granice i prijedlog da se s bh. stranom postigne dogovor o minimalnim korekcijama granične crte kako bi se stanovnici sjeveroistočnoga dijela ulice našli u Hrvatskoj. Pozvao je na Ustav RH i Europsku povelju o ljudskim pravima koja se krše u tome slučaju. Zaista, Ulica Marka Marulića postala bi svojevrstan geto u kojemu život ne bi bio jednostavan.

Uime grada Metkovića okupljenima se obratio zamjenik gradonačelnice Nikola Grmoja koji im je rekao da je Grad nadležnima već uputio dopis s prijedlogom da se na početku i na kraju ulice ne postavljaju rampe te da će Grad i dalje davati potporu stanovnicima te ulice u rješavanju njihovih problema.

Za riječ su se javljali mnogi, među njima i umirovljeni sveučilišni profesor Matin Glamuzina, čije je emotivno izlaganje bilo popraćeno pljeskom. On je pod znak pitanja stavio granicu povučenu 1718., a samim time i avnojsku. – Prava je granica bila na Tersani iznad Gabele i u najmanju ruku treba inzistirati barem na ovome prijedlogu – rekao je. Čulo se i mišljene da je prema Daytonskome sporazumu bilo predviđeno takvo razgraničenje te da će se nastojati doći do tih dokumenata.

Na kraju je dogovoreno da će stanovnici Ulice Marka Marulića i njihovi susjedi ustrajati na mirnim prosvjedima te obustaviti započete radove u svojoj ulici kako ne bi postali građanima drugoga reda.

Stanovnike te ulice mogao bi pogoditi još jedan problem. Budući da je nasip za obranu od poplava desne strane Metkovića na hrvatskoj strani gotovo završen, a na bh. strani se oteže s njegovom izgradnjom, u slučaju poplave Hrvatske bi vode morale aktivno štititi Metković tako da bi duž te ulice postavile privremene brane te tako i fizički odijelile „mokre“ i „suhe“ susjede.