Tijekom dvodnevne radionice djeca su učila raspoznavati glagoljska slova, a potom su vježbala njihovo pisanje. U sve je to bila uključena i likovna komponenta pa su najbolji radovi nagrađeni. Suradnice na radionici bile su nastavnice likovne kulture i hrvatskoga jezika Dubravka Šešelj i Ivana Vatović iz OŠ don M. Pavlinovića te Ivana Šiljeg i Tatjana Hazirović Juračić iz OŠ S. Radića. Na kraju su svi sudionici radionice dobili diplome – na glagoljici.
Predavanje o glagoljici
U večernjim je satima u Galeriji metkovskoga GKS-a g, Kremenić održao zanimljivo predavanje o glagoljici, staroslavenskome pismu nastalom sredinom IX. stoljeća, koje se u nekim hrvatskim krajevima zadržalo sve do XIX. stoljeća, premda ju je od početka XVI. stoljeća sve je više potiskivala latinica.
Autor pisma sv. Ćiril, bizantski redovnik iz Soluna no, saznali smo da je i prije toga postojala trokutasta glagoljica, koju pripisuju sv. Klimentu, čija je osnova bio krug dijagonalno podijeljen na osam jednakih dijelova. Podebljavanjem određenih ravnih i zakrivljenih crta oblikovala su se slova.
Prva knjiga tiskana glagoljicom i na hrvatskom jeziku jest Misal po zakonu rimskoga dvoraiz 1483., za koji je Kremenić rekao kako se pretpostavlja da je tiskan u Kosinju u Lici te se popularno zove i Kosinjski misal. Tiskanje je dovršeno 1483. pa su tako Hrvati dobili svoju inkunabulu i to samo 28 godina nakon Gutenbergova izuma i njegove Biblije, prve tiskane knjige u svijetu. Misal se i danas smatra najljepšom tiskanom glagoljskom knjigom, a predavač je rekao da su razni zapisi na glagoljici nađeni diljem Hrvatske, u Istri, na Kvarneru, u Lici i Gorskom kotaru, ali i Međimurju te Pokuplju u Bosni i Hercegovina te da su tragovi glagoljanja osim uz Hrvatsku vezani uz najstarije slavenske države, prije svega Bugarsku, Moravsku. Jadransko područje Hrvatske, na osobit način Istra s Kvarnerom, povijesni su teritorij u kojemu život glagoljice u sadašnjosti podrazumijeva iznimnu tradiciju, bez obzira na to smatramo li to pismo izvedenicom iz grčkoga alfabeta ili samostalnim sustavom. Poznato je da postoje kod nas dva tipa glagoljice – obla i uglata. Oblu glagoljicu poznavao je sav slavenski svijet, a uglatu samo Hrvati pa se zove i hrvatskom. Razlog za potpuni prelazak na uglatu Kremenić povezuje s pojavom tiskarskoga stroja jer je znakove u drvu bilo lakše izrezivati u tome tipu glagoljice. U glagoljici nisu postojali posebni znakovi za brojeve nego su se istim znakovima označavali i slova i brojevi.
Saznali smo i da u našoj županiji postoje najstariji glagoljski spomenici koji su pronađeni na lokacijama u Župi dubrovačkoj i Konavlima, a neki stručnjaci tvrde da su ti spomenici stariji čak i od Bašćanske ploče, toga našeg najpoznatijeg spomenika, pisanoga prijelaznim oblikom glagoljice oko 1100. godine.
G. Kremenić je na kraju rekao da mu je drago bilo vidjeti veliko zanimanje mladih za glagoljicu te da bi Metković mogao postati jednim od središta njezina ponovnoga širenja.
