Koordinator projekta iz njemačke škole je profesor Andres Nowak, a iz Gimnazije Metković profesorica Svjetlana Bebić. Uz njih su još na projektu s učenicima radile profesorica Kerstin Schonfeld, Alexa Keuneke, Ana Bebić i Ana Dragović.

Za završnu večer učenici su dviju škola kao presjek cjelokupnoga zajedničkog rada pripremili prigodan program i izložbu fotografija nastalih na projektu. Na početku je programa koordinatorica projekta profesorica Svjetlana Bebić sa svojim suradnicama u projektu profesoricama Anom Bebić i Anom Dragović pozdravila i zahvalila gradonačelnici Grada Metkovića Katarini Ujdur, ravnatelju Gimnazije Metković prof. Jozi Jurkoviću, kolegicama i kolegama Gimnazije Metković, roditeljima učenika koji su zdušno radili na projektu, kolegici Kerstin Schonfeld, kolegi Andreasu Nowaku i na kraju samim učenicima koji su svojom kreativnošću, trudom i upornošću projekt doveli do samoga kraja. – Svaka od ovih karika bila nam je iznimno važna i kada bi samo jedna od njih nedostajala ciljevi projekta ne bi bili ovako uspješno ostvareni – rekla je prof. Bebić.

Nakon pozdrava, zahvale i kratkoga opisa radnih faza projekta, okupljenima se obratio ravnatelj prof. Jurković koji je rekao da je iznimno ponosan na rezultate radne skupine te da mu je to do sada najdraži projekt u kojemu je njegova škola sudjelovala. Velike simpatije pobrali su njemački profesori Kerstin Schonfeld i Andreas Nowak, koji su se skupu obratili na hrvatskome. G. Nowak je rekao kako vjeruje da će se suradnja dviju škola nastaviti i dalje te da se nada da će se jednoga dana ona podignuti i na razinu dvaju gradova.

Program je nastavljen prezentacijom svega što je ostvareno tijekom posjeta naših učenika Njemačkoj te njihovih njemačkih kolega Hrvatskoj. U kratkom predahu razmijenjeni su darovi. Njemački su gimnazijalci našima darovali ručno ispletene narukvice u bojama njemačke zastave, a naši su im darovali majice s konturama našega grada i natpisom Croatia Metković.

Posebnu pozornost i puno smijeha izazvao je dvojezični skeč na temu Pipi Dugečarape, koji je završio dvjema pjesmama – jednom na njemačkome, a drugom na hrvatskome – koje su cijelo vrijeme druženja bile simbolima prijateljstva.

Dok se sve to događalo na prvome katu Gimnazije, u školskome su se vrtu, ponosu te škole, ali i grada, događali zamamni mirisi s roštilja kojima su ravnali Šime i Mario. Kada su se te delicije udružile sa svime što su pripremili roditelji nastao je bogat stol s kojega je svatko mogao probrati prema svome ukusu. Večer je uz zvuke glazbe završila opuštenim druženjem u vrtu.

– O uspješnosti projekta govorili su nam roditelji, kolegice i kolege, ravnatelj, gradonačelnica, ali ono što nije bilo izrečeno pokazalo se najviše u učeničkim zagrljajima i suzama prilikom opraštanja u zrakoplovnoj luci u Splitu, na koje ni slučajni prolaznici nisu nisu mogli ostati ravnodušni – rekla nam je na kraju prof. Svjetlana Bebić.