vijesti www.metkovic.hr

 In memoriam

Dva desetljeća bez profesora Jurjevića

Metković, 19.6.2016. - Na današnji dan, točno prije 20 godina iznenada nas je u 61. godini napustio profesor Petar Pero Jurjević, koji je svojom profesionalnim i svestranim sportskim i društvenim djelovanjem ostavio dubok trag u životu našega grada.

Prof. Petar Jurjević rodio se 23. veljače 1936. u Metkoviću, u kojemu završava osnovnu školu i urarsko-zlatarski zanat. Nakon toga u Splitu završava tehničku školu, strojarski smjer, a u Rijeci Fakultet industrijske pedagogije, metalsko-strojarski smjer. Od 1961. do 1978. bio je nastavnikom predmeta metalske struke u Školi učenika u Privredi. Od godine 1978., kada je osnovan Centar za usmjereno obrazovanje u Metkoviću, pa do umirovljenja 1994. u toj školi predaje stručne predmete. O njegovoj profesuri ispredane su mnoge legende.

Jurjević je imao dvije velike strasti – sport i glazbu, ali nije se zadovoljavao time da u njima samo uživa nego ih je nastojao prenijeti na mlađe. Bilo je to vrijeme pedesetih i šezdesetih godina kada su se u Metković nakon studija vraćali mladi ljudi i sa sobom donosili nove zamisli.

Kao što su Zdravko Vučičević i pok. Tomislav Volarević u Metković doveli rukomet, tako je i pok. Pero doveo veslanje. S Matom Marevićem, Stipom Vučkovićem i Zdravkom Vučičevićem osnivač je VK Neretvanski gusar, kojemu je bio i prvi trener te koji će za dvije godine slaviti svoju pedesetu godinu osnutka. Zbog toga mu je Veslački savez Hrvatske godine 1978., povodom 30. obljetnice svoga osnutka, dodijelio Spomen-plaketu za izvanredne zasluge u postizanju športskih uspjeha i razvoj veslačkoga sporta. Nizala su se i druga priznanja: VK Jadran iz Zadra povodom obilježavanja 100. godišnjice veslanja u Zadru dodjeljuje mu Zahvalnicu za svesrdnu pomoć veslačkom športu, a VK Neretvanski gusar (posmrtno) Priznanje za doprinos u razvoju veslačkoga športa 1968. – 1998. Čuli smo da će taj klub, koji je on osnovao i koji posljednjih godina doživljava renesansu, jednome novom čamcu njemu u čast dati ime „Petar“.

Kao sportaš od glave do pete Jurjević je aktivan i u stolnome tenisu pa Metković šezdesetih godina dobiva STK Meteor, no šire poznat postaje kao voditelj i trener legendarnih metkovskih konopaša, kojima na Jadranu u prvoj polovini sedamdesetih nije bilo ravnih. Promociju su imali u ljeto 1973. na Jadranskim susretima, a već je 13. listopada 1973. u Metkoviću održana I. Smotra jadranskih konopaša, na kojoj je uvjerljivo pobijedio metkovski konopaški Dream team na čelu s prof. Jurjevićem, koji je oduševljeno prihvatio zamisao velikoga promotora hrvatskoga sporta i novinara Hrvoja Macanovića da se obnovi taj drevni sport. Stoga mu je Skupština općine Metković 1973. dodijelila Diplomu za naročite uspjehe postignute u oblasti sporta. Ne treba napominjati da su isti uspjeh konopaši postigli i 1974.

Konopaška          

Ruka s rukom, s nogom noga
gore glavu stisni zube,
samo korak da pobjede
samo korak da izgube

Kad' povuku konopaši
sve se valja, sve se praši,
nek’ se konop mota, puca,
dok u nama srce kuca.

Snažnog tijela jedne volje
svi su jaki al’ najjači
kad povuku svi ko jedan
bit’ će naši konopaši

Kad' povuku konopaši
sve se valja, sve se praši,
nek’ se konop mota, puca,
dok u nama srce kuca.

 

Jurjević je imao i glazbenoga dara. Učio je svirati klavir pa u drugoj polovini pedesetih s Juricom Mijićem, Blaškom Martićem, Filipom Puljevićem i Ivanom Icekom Beatovićem osniva VIS S Akord. O njihovim svirkama, također, kolaju legende. Bio je članom Gradskoga mješovitog zbora te članom klape u sastavu Gradske glazbe Metković, u kojoj je dugo godina bio u užemu vodstvu, a od 1983. do 1986. i predsjednikom Uprave.

Pok. prof. Jurjević predstavnik je naraštaja nekadašnjih mladih Metkovaca koji su u svome gradu aktivno promicali nove vrijednosti u sportu, kulturi, zabavi… te ih s puno ljubavi i strpljenja širili među mladima. Bez njihova pionirskoga rada danas u gradu ne bismo imali puno toga pa njemu i njegovu naraštaju velika hvala!

Zahvaljujemo na fotografijama gđi Radojki Jurjević i prof. Ivanu Juriću iz čijih smo knjiga crpli podatke.