Zna se da su strijeljani bili oni koje su osloboditelji smatrali opasnima za svoj režim, ali i oni koji su bili bogatiji jer im je pod optužbom suradnje s okupatorom trebalo oduzeti imovinu. Zna se i to da su strijeljani pravoga suđenja, bez prava na žalbu. Zna se, uglavnom, i tko su bili egzekutori. Većinom mladići, neki napola djeca, kojima je u ruke dalo pušku i glavu napunilo svojom istinom. Takve primjere svakodnevno gledamo i danas u vijestima o terorističkim napadima. O tome se službeno šutjelo, uredno su se obilježavani svi nadnevci vezani uz herojsku narodnooslobodilačku borbu, mališani su primani u pionire i polagali svečanu zakletvu, koja je načelno u redu, izuzmemo li njezin krajnji smisao. Ipak, o svemu tome oprezno se šuškalo i istina se nije mogla skriti. Roditelji su čekali da im djeca porastu pa da im ispričaju neke stvari, malo drukčije od onoga što su ih učili u školi; o strijeljanjima na groblju i u podrumu Duhanske stanice, o Križnome putu pa i Golome otoku.

U tome, što šuškanju, a što u šutnji stigla nam je devedeseta. Jugoslavenski totalitarni režim na umoru, već je bio pao Berlinski zid, odlučio je konačno skinuti masku i staviti se u funkciju velikosrpske ideje. Ginulo se po Hrvatskoj, a nas je šokirala smrt trojice naših dobrih sugrađana Ante Repca, Stipe Buljubašića i Ante Kurana, koji su poginuli 2. studenoga 1991. Zna se da nisu poginuli slučajno jer je netko iz Metkovića neprijatelju javio da izlaze na teren. Poginulo ih je kasnije još četrnaest. I njih smo se danas sjetili pred Spomenikom hrvatskim braniteljima iz Metkovića poginulima u Domovinskome ratu.

Već više od pola stoljeća u našemu parku stoji kameni monument na čijim su dvjema stranama ispisane žrtve fašističkoga terora. S jedne strane su partizanski borci poginuli u ratu, a s druge su civili koji su stradali na razne načine. Neki su za odmazdu strijeljani, a neki skončali u logorima diljem Europe. Nekada je na vrhu toga spomenika stajala crvena petokraka, koja je skinuta kada je devedesetih postala simbolom agresije na Hrvatsku. Dobro je da je tako, isto kao što je dobro da spomenik nije uništen te da danas i pred njim možemo odati počast svim žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima.
Ivica Puljan

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu

Europski parlament,

- S obzirom na Opću deklaraciju o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda,

- S obzirom na Rezoluciju 260 (III) A od 9. prosinca 1948. o genocidu Opće skupštine Ujedinjenih naroda,

- S obzirom na članke 6. i 7. iz Ugovora o Europskoj uniji,

- S obzirom na Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

- S obzirom na Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/JHA od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih obrazaca i izraza rasizma i ksenofobije putem kaznenog prava (1),

- S obzirom na Rezoluciju 1481 u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. o potrebi međunarodne osude za zločine totalitarnih komunističkih režima,

- S obzirom na Deklaraciju Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, koja je usvojena 23. rujna 2008. (2),

- S obzirom na brojne prethodne odluke o demokraciji i poštivanju temeljnih prava i sloboda, uključujući i onu od 12. svibnja 2005. na 60. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata u Europi, 8. svibnja 1945. (3), od 23. listopada 2008. o komemoraciji Holodomora (4), te 15. siječnja 2009. o Srebrenici (5),

- S obzirom na to da su povjerenstva Istina i Pravda osnovani u različitim dijelovima svijeta, pomogli onima koji su živjeli pod brojnim bivšim autoritarnim i totalitarnim režimima u prevladavanju njihovih razlika i postizanju pomirenja,

- S obzirom na izjave predsjednika Europskog parlamenta i političkih skupina od 4. srpnja 2006., 70 godina nakon što je general Franco izveo državni udar u Španjolskoj,

- S obzirom na odredbu 103 (4) svojeg Poslovnika,

A. budući da se povjesničari slažu da u potpunosti objektivna tumačenja povijesnih činjenica nisu moguća i da objektivni povijesni prikazi ne postoje, dok ipak, profesionalni povjesničari koriste alate za znanstveno istraživanje prošlosti, i pokušavaju biti nepristrani koliko je to moguće,

B. budući da nijedno političko tijelo ili politička stranka nemaju monopol na interpretaciju povijesti te takva tijela i stranke ne mogu polagati pravo na objektivnost,

C. budući da službena politička tumačenja povijesnih činjenica ne bi smjela biti nametnuta odlukama donesenim većinom glasova u parlamentima jer parlament ne može donositi zakone o prošlosti,

D. budući da temeljni cilj procesa europskih integracija je osigurati poštivanje temeljnih ljudskih prava i vladavine prava u budućnosti, dok su odgovarajući mehanizmi za postizanje ovog cilja navedeni u člancima 6. i 7. iz ugovora o Europskoj uniji,

E. budući da nesporazumi povijesti mogu biti gorivo isključive politike i time potiču mržnju i rasizam,

F. budući da sjećanja Europe na tragičnu prošlost moraju ostati živa, kako bi počast žrtvama i osuda počinitelja postavili temelje za pomirenje utemeljeno na istini i spomenu,

G. budući da su milijuni žrtava deportirani, zatvarani, mučeni i ubijeni od strane totalitarnih i autoritarnih režima tijekom 20. stoljeća u Europi, dok se jedinstvenost Holokausta ipak mora priznati,

H. budući da je dominantno povijesno iskustvo u Zapadnoj Europi nacizam, dok su srednja i istočna Europa doživjele i komunizam i nacizam, pa je razumijevanje unaprijeđeno u odnosu na dvostruko nasljeđe diktature od tih zemalja,

I. budući da su od samog početka europske integracije bile odgovor na patnje koje su nanijela dva svjetska rata i nacistička tiranija koja je dovela do Holokausta i širenja nedemokratskih i totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi, kao i način za prevladavanje duboke podjele i neprijateljstva u Europi kroz suradnju i integraciju te za okončanje rata i osiguravanje demokracije u Europi,

J. budući da je proces europskih integracija bio uspješan te je sada doveo do Europske unije koja obuhvaća zemlje Srednje i Istočne Europe koje su živjele pod komunističkim režimima od kraja Drugog svjetskog rata do ranih 1990.-ih, dok je ranije pridruživanje Grčke, Španjolske i Portugala, koji su trpjeli pod dugotrajnim fašističkim režimima, pomoglo osigurati demokraciju na jugu Europe,

K. budući da Europa neće biti ujedinjena, osim ako je u mogućnosti formirati zajedničke pregled povijesti, priznajući nacizam, staljinizam i fašističke i komunističke režime kao zajedničko naslijeđe i iznese poštene i temeljite rasprave o njihovim zločinima u proteklom stoljeću,

L. budući da će u 2009. godini ujedinjena Europa slaviti 20. obljetnicu raspada komunističkih diktatura u srednjoj i istočnoj Europi i pada Berlinskog zida, koja bi trebala pružiti i mogućnost da se poveća svijest o prošlosti i da se prizna uloga demokratskih građanskih inicijativa, te biti poticaj da se ojača osjećaj zajedništva i kohezije,

M. budući da je također važno zapamtiti one koji su se aktivno suprotstavili totalitarnoj vladavini i koji trebaju zauzeti svoje mjesto u svijesti Europljana kao heroji u totalitarnom režimu zbog njihove predanosti, vjernosti idealima, časti i hrabrosti,

N. budući da je iz perspektive žrtava nebitno koji im je režim oduzeo slobode ili su mučeni i ubijeni iz bilo kojeg razloga,

1. Izražava poštovanje svim žrtvama totalitarnih i nedemokratskih režima u Europi i odaje počast onima koji su se borili protiv tiranije i ugnjetavanja;

2. Obnavlja svoju obvezu prema mirnoj i prosperitetnoj Europi utemeljenoj na vrijednostima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine zakona i poštovanja ljudskih prava;

3. Naglašava važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti živim, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja; ponovno potvrđuje svoj jedinstveni stav protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine;

4. Podsjeća da su se nedavni zločini protiv čovječnosti i akti genocida u Europi su se još uvijek odvijali u srpnju 1995. te da je potrebna stalna budnost u borbi protiv nedemokratskih, ksenofobičnih, autoritarnih i totalitarnih ideja i tendencija;

5. Naglašava da u cilju jačanja europske svijesti za zločine počinjene od strane totalitarnih i nedemokratskih režima, dokumentacija i izvještaji koji svjedoče o europskoj tegobnoj prošlosti moraju biti podržani, jer nema ni pomirenja bez sjećanja;

6. Žali što je 20 godina nakon raspada komunističkih diktatura u srednjoj i istočnoj Europi, pristup dokumentima koji su od osobne važnosti ili potrebni za znanstvena istraživanja još uvijek bezrazložno ograničen u nekim državama članicama; poziva za pravi napor u svim zemljama članicama prema otvaranju arhiva, uključujući i one iz bivše službe unutarnje sigurnosti, tajne policije i obavještajne agencije, iako korake treba poduzeti kako bi se osiguralo da se taj proces ne bi zloporabilo za političke svrhe;

7. Snažno i nedvosmisleno osuđuje sve zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava počinjena od strane totalitarnih i autoritarnih režima; izražava žrtvama tih zločina i članovima njihovih obitelji svoju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji;

8. Izjavljuje da europska integracija kao model za mir i pomirenje predstavlja slobodan izbor naroda Europe i obvezuje na zajedničku budućnost te da Europska unija ima određenu odgovornost promicati i čuvati demokraciju, poštivanje ljudskih prava i vladavinu zakona, unutar i izvan Europske unije;

9. Poziva Komisiju i države članice na daljnje napore da ojača poučavanje povijesti Europe i naglasi povijesno postignuće europske integracije te postavi jasna razlika između tragične prošlosti i miran i demokratski društveni poredak današnje Europske unije;

10. Smatra da je primjereno očuvanje povijesne memorije, opsežno revidiranje europske povijesti i da će europsko široko priznavanje svih povijesnih aspekata moderne Europe jačati europske integracije;

11. Poziva na taj zaključak Vijeće i Komisiju za podršku i obranu aktivnosti nevladinih organizacija, kao što je Spomen u Ruskoj Federaciji, koji su aktivno sudjelovali u istraživanju i prikupljanju dokumenata vezanih za zločine počinjene tijekom staljinističkog perioda;

12. Ponavlja svoju dosljednu podršku za jačanje međunarodne pravde;

13. Poziva na uspostavljanje platforme za Europsko sjećanje i savjest i pružanje podrške za umrežavanje i suradnju među nacionalnim istraživačkim institutima specijaliziranim u predmetu totalitarne povijesti, kao i za stvaranje jednog pan-Europskog dokumentacijskog centra / spomena na žrtve svih totalitarnih režima;

14. Poziva na jačanje postojećih relevantnih financijskih instrumenata s ciljem pružanja podrške za profesionalno povijesno istraživanje o pitanjima gore navedenim;

15. Poziva na proglašenje 23. kolovoza kao Europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, da se komemorira s dostojanstvom i nepristranošću;

16. Uvjeren je da je krajnji cilj otkrivanja i ocjenjivanja zločina počinjenih od strane komunističkih totalitarnih režima pomirenje, koje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, traženjem oprosta i jačanjem moralne obnove;

17. Upućuje predsjedniku da proslijedi ovu rezoluciju Vijeću, Komisiji, parlamentima država članica, vlada i parlamenata država kandidatkinja, vladama i parlamentima u zemljama povezanim s Europskom unijom, te vladama i parlamentima članovima Vijeća Europe.