Tom je prilikom održan svečani mimohod od spomenika poginulim braniteljima do crkve Kraljice Neba i Zemlje, gdje su se postrojili sudionici te akcije. Pukovnik Milenko Jelić, izaslanik predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, veteran IV. gardijske brigade i sudionik u akciji iz skupine od 12 pripadnika IV. gardijske brigade iz Splita i Sinja, prisjetio se toga događaja.

– Dragi prijatelji, poznata vam je rečenica: „Kada krenemo gorjet će nebo i zemlja“, a vi se dobro sjećate da je već te večeri davne 1991. godine gorjelo nebo, zemlja i more, pogođen je i zapaljen prvi neprijateljski ratni brod. Tukli su nas s kopna, brodski topovi s mora, raketirali avioni, ali te noći ništa nas nije moglo zaustaviti da vratimo ono što je i bilo naše – oružje i opremu koje je doprinijelo obrani Dalmacije i cijele Hrvatske od velikosrpskog agresora. Da žrtve ne budu kudikamo veće, sačuvao nas je dragi Bog i krunica oko vrata, koja nam je uvijek davala snagu kada je bilo najteže.

Osim Jelića nazočnima su se obratili i gradonačelnik Ploča Hrvoje Vejić, župan Nikola Dobroslavić, član stožera akcije Goran Kovač i tadašnji ministar obrane Luka Bebić.

Prisjećajući se akcije, veteran Četvrte Roland Magzan, tada pripadnik A satnije ZNG-a koja je s pojačanjem iz Splita bila nositelj akcije, sjetio se zgode pri napadu na ratnu luku u Baćini, gdje je stigao s dva kamiona gardista. Već na prilazu luci ranjen je vozač kamiona Ilija Volarević. Tijekom višesatnih borbi s pripadnicima JNA, dio kojih je bio na obali, a dio na brodovima s kojih se pucalo teškim strojnicama, zarobljeni su časnik i dočasnik koji su ostali bez streljiva, iako ih se ranije višekratno pozivalo na predaju. Kada su se gardisti povukli u bazu u Metković, tijekom ranih jutarnjih sati Roland je toga vidljivo prestrašena časnika upitao što mu je i zašto se nije ranije predao, na što je dobio odgovor da su mu hadezeovci pobili obitelj, suprugu i dvije kćeri te da on nema više razloga živjeti. Inače, obitelj mu je živjela u stanu u Pločama. Tako su mu rekli njegovi nadređeni, kao i ostalim vojnicima koji su živjeli u Pločama, a zatekli su se u vojarni kao pripadnici JNA. Sigurno bi se borio i dalje da je imao streljiva. Tijekom cijeloga postupanja s njim, kao zarobljenik nije bio maltretiran, kao ni i ostali. Da bi ga razuvjerio, Roland je zarobljenoga časnika odveo kući u Metković, odakle je nazvao susjedu preko koje je obavio razgovor sa suprugom. Saznavši da mu je obitelj dobro i da ih nitko nije dirao te da su mu nadređeni lagali, rasplakao se. Poslije je razmijenjen. Dio ročnika JNA tada je prebačen u vojarnu u Metkoviću, odakle je narednih dana pušten kućama s novcem i civilnom odjećom za put.

Ispred ulaza u nekadašnje skladište u Malim barama, veterani IV. gardijske brigade DNŽ, tada sudionici akcije kao pripadnici A satnije ZNG-a iz Metkovića, sa suborcima pristiglima iz Splita zapalili su svijeću kod spomen-obilježja jedinom poginulom u akciji i pripadniku IV. gardijske brigade Anti Vrdoljaku. Tu obljetnicu veterani će obilježiti i prigodnim boćarskim turnirom, koji planiraju održati u nedjelju, 18. rujna.

Iz Metkovića su na svečanosti sudjelovali još veterani policije, pričuvnoga sastava ZNG-a i PZO-a. Na polaganju vijenaca sudjelovali su i predstavnici Grada Metkovića predvođeni zamjenikom gradonačelnice Nikolom Grmojom.

Od nekadašnjih sudionika akcije, pripadnika A satnije ZNG-a iz Metkovića, na proslavi, nažalost, nije bilo petorice. U Domovinskom ratu kasnije su poginuli Renato Čović, Boro Brečić i Marijo Nikolić – Kiš, dok su nakon rata preminuli Marko Sušak i Željko Ćelić.
Pripremio: B. Markota