Premda većina misli da se u Metkoviću, kao najvećemu naselju u dolini Neretve, nema što štititi, istina je upravo suprotna. Od 1.620 ha, koliko je trenutno pod „zaštitom“ na području doline, gotovo 900 ha otpada na zaštićene ornitološke rezervate Prud i Pod gredom (Podgrede), koje smo dijelom uspjeli obuhvatiti naslovnom fotografijom iz prošle godine. Fotografiju (na računalu) nakon klika možete tipkom F uvećati i mišem vući lijevo-desno. Tome možemo pridodati i pedesetak hektara park-šume Predolac-Šibanica.

Postupak proglašenja doline Neretve parkom prirode politički je zaustavljen godine 2007. zbog raznih interesnih lobija, koji su uzbunjivali narod plašeći ga koječime. Državni zavod za zaštitu prirode bio je pripremio materijale koji su ukratko, na jednostavan način, objašnjavali Što se mijenja proglašenjem parka, no usmena predaja bila je jača.

Na priloženoj karti jasno su crvenim označena naselja (3 % površine) u kojima nema izraženih prirodnih vrijednosti pa uspostava parka neće izazvati veće promjene u korištenju i upravljanju prostorom.

Područje održivoga korištenja prirodnih dobara (76 %) označeno je narančastim i zauzima najveći dio površine parka. Tu su i meliorirana područja s intenzivnom poljoprivredom. U tom području treba osigurati daljnji održivi razvoj poljoprivredne proizvodnje, potičući racionalniju uporabu kemijskih sredstava. Šumarstvo, lovstvo, vodno gospodarstvo i druge djelatnosti i dalje opstoje. Zar je tu što sporno?

Svijetloljubičasta područja zaštićene i evidentirane prirodne vrijednosti (6 %) već su zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode ili su predviđena za zaštitu u odgovarajućoj kategoriji u prostornim planovima, uključujući i speleološke objekte. Proglašenjem parka prirode u njima će se i dalje upravljati u skladu s njihovim kategorijama zaštite radi očuvanja prirodnih vrijednosti zbog kojih su te kategorije i proglašene.

Na kraju ostaju ljubičasta područja izraženih prirodnih vrijednosti (15 %). Riječ je o preostalim močvarnim područjima koja su vrijedna staništa ugroženih vrsta pa treba razmotriti način njihova korištenja u budućnosti. To je prostor Baćinskih jezera i jezera Vlaška, to su ostatci močvarnih staništa između Opuzena i Zažablja (područja Privlaka i Lukavac), te između Momića i Vida (područja Seget i Rokšić).

Prema svemu rečenome, ne mijenja se gotovo ništa, samo bi se parkom prirode uvelo više reda u stvarnoj provedbi zaštite, tamo gdje je predviđena. Svjedoci smo toga što se događa s mandarinom o kojoj ovisi egzistencija tisuća obitelji u dolini Neretve. Sve one priče da poljoprivredni proizvodi, s oznakom da su proizvedeni u parku prirode, na zapadnim tržištima imaju veću cijenu – nisu urodile plodom. Možda će sada nekima doći do ušiju.

A što je s 'Gornjim horizontima'?

Usko vezan uz park prirode i opstanak neretvanske poljoprivrede problem je koji dolina Neretve potencijalno može imati s megaprojektom Gornji horizonti. Zapravo, već ga ima više desetljeća, otkako je praktički završen projekt Donji horizonti, tj. djelomično prevođenje voda iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice pa dalje u akumulaciju Bilećko jezero i betoniranje korita Trebišnjice kroz Popovo polje. Svi koji se sjećaju nekadašnjih izvora, od Hutova blata, preko Metkovića, Bijeloga Vira do jezera Kuti i dalje do Bistrine u Malostonskom zaljevu, znaju da su nekada bili puno izdašniji. Hrvatske su vode objavile podatak da je nakon intervencije u Popovu polju izvor u Bijelome Viru pao na jednu četvrtinu svoje godišnje izdašnosti. Slično je i s ostalima. Sjetimo se lokaliteta Izvori u Metkoviću. Ti su izvori slatke vode na lijevome zaobalju važni zbog potiskivanja prodora mora u plodnu neretvansku dolinu. Govori se o klinu slane vode koji koritom Neretve prodire sve do Gabele (i dalje), ali nije riječ samo o tome. Kroz mnogobrojne sifone u krškom podzemlju more prodire izravno u dolinu, a jedina su mu brana izdašni brdski izvori, od kojih na površini vidimo samo dio.

Realizacijom projekta Gornji horizonti oduzet će se rijeci Neretvi dodatne količine slatke vode (već su oduzete četiri milijarde kubika godišnje, a još će dvije) jer će na jugozapadnome dijelu Nevesinjskoga polja za potrebe buduće hidroelektrane Dabar biti izgrađena brana Pošćenje, koja će prekinuti dotok u izvor Bunice, najizdašniji izvor na lijevoj obali Neretve od Mostara do ušća.

Lani je na Lučkome mostu u Metkoviću postavljen instrumentarij kojim se mjeri protok i kemijski analizira voda. Bilo bi lijepo da su ti podatci dostupni (možda jesu, ali ne znamo) pa da stvarno znamo kako stojimo. Način je to da se u rješavanje problematike uključe i nezavisni stručnjaci, a nama laicima ostaje samo gledati kako Neretva u Metkoviću često teče „uzbrdo“ i kako ribari iz svojih vrš(v)a vade morsku ribu.

Pozivamo i neretvanske političare, koji, kao nikada dosad, imaju mogućnost utjecati na rješavanje problema oko Gornjih horizonata, da to stave na dnevni red. Pogotovo što su mnogi od njih, između ostaloga, i na tome započinjali svoj politički uspon.