Prošavši Grudu, oko tri kilometra pred Međunarodnim graničnim prijelazom Karasovići, skrenuli smo s Jadranske ceste put poluotoka Prevlaka i nakon petnaestak kilometara zastali u istoimenoj uvali, na mjestu širokom tek 180 metara, od kojega počinje poluotok. S toga mjesta pruža se pogled na ulazu u Bokokotorski zaljev s otočićem Lastovica ili Vela Žanjica, što ga Crnogorci zovu Mamula, na kojemu je austrougarska utvrda. U uvali je oveće pristanište pa su veterani razvili svoju veliku zastavu i fotografirali se, a potom smo uskim putem pošli put rta Oštra, najjužnije točke kopnene Hrvatske, gdje su austrougarske vlasti, također, izgradile jaku utvrdu i tako osiguravale ulaz u zaljev. Glavna kula utvrde u Domovinskome je ratu pretrpjela teška oštećenja pa je potreban oprez pri kretanju samom utvrdom. Stoga se odustalo od razvijanja zastave visoko na kuli pa je ona razvijena podno nje.

Sljedeće mjesto koje smo namjeravali posjetiti bilo je vrh brda Srđ s utvrdom Imperijal, također poznatoj iz Domovinskoga rata kada ju je obranila šačica hrvatskih branitelja. Dogovorili smo se da ćemo razvijanje zastave na zidinama utvrde fotografirati s dvaju mjesta pa se Branko Markota spustio do Jadranske ceste iznad Dubrovnika, a mi smo se pod zidine utvrde spustili do XIII. postaje križnoga puta. Budući da je dan bio u buri, s toga se mjesta pružao iznimno lijep pogled na stari grad te na novije dijelove prema Lapadu i Gružu.

Nakon fotografiranja čekao nas je ručak u Solinama pokraj Plata, otkuda smo se okrijepljeni zaputili put Dubrovnika u kojemu je bilo u planu veliku zastavu razviti na zidinama tvrđave Svetoga Ivana u staroj gradskoj luci. Po silasku sa zidina veterani su razvijenu zastavu ponijeli predblagdanski ukrašenim Stradunom, izazivajući odobravanje mnogih građana i znatiželju turista. Naravno, trebalo se ponovno fotografirati pa je to učinjeno pred katedralom, na skalinima crkve svetoga Vlaha i pred Velikom Onofrijevom fontanom. Kratak zimski dan brzo je odmicao pa je zastava gotovo u sumrak razvijena i na mostu preko zaljeva Bistrina, iznad kojega je 2006. podignut spomenik svim poginulim braniteljima južnoga bojišta, nazvan Spomenik pobjede, a djelo je akademskoga kipara Nikole Vučkovića iz Metkovića, profesora na ALU u Širokome Brijegu.

U blizini mosta zastali smo pred spomenicima Ivici Vuci i Goranu Kliškiću, koji su u ožujku 1992. na tome mjestu poginuli braneći most. Prema cvijeću i svijećama pred spomenicima može se zaključiti da ih često posjećuju bivši suborci te dvojice poginulih hrvatskih branitelja.