Slivno Slivno je danas mjesto kojeg bi, naročito u proljeće, trebalo što češće posjećivati, provesti vrijeme u besciljnom lutanju, sprati sa sebe prašinu civilizacijskog ludila. Jedino koga ćete sresti je mir, mir napuštenog sela - mir vama. I čudit ćete se što su svi pobjegli. U žrvanj koji, istina, donosi stanovite blagodati, ali melje i nas i našu djecu kojima sve manje imamo vremena objasniti tko smo i otkud smo, usaditi im ljubav prema vrjednotama njihova iskona. Ljepota ovih napuštenih kuća zasjenjuje sav naš beton i čelik. Pravilno klesani kamen i veličina kuća svjedoči o nekom boljim danima kada je selo bilo bogato i napućeno.
dalmatinska mjesta iz kojih su se njihovi žitelji povukli i naselili predjele uz more ili rijeke. Dovede li vas put na ovo mjesto moći ćete satima ostati u potpunom miru i tišini. Samo sjedite pod čempres. Ostalo će doći samo od sebe.
Smredeljgrad oživi samo na Veliku Gospu kada mnogi vjernici dolaze na misu, često pješice i bosi. Povijest Smrdelja je i povijest neretvanske hrabrosti na stoljećima nemirnoj granici sa Turcima. Tako su jednom prigodom Turci, opsjedajući grad, pretrpjeli velike gubitke pa su njihova mrtva tijela, koja su ostala ležati na prilazima gradu, tako stravično smrdjela što je navelo ljude da utvrdu na brdu iznad Kleka počnu nazivati Smrdelj (Smrdan) grad.
Jedan od prevrnutih stećaka na slivanjskoj nekropoli
Popnete li se na Smrdelj liticom iz Kleka, ili dođete autom preko Slivna, doživjet ćete takav pogled kojeg ni jedna fotografija, pa ni ova, ne može prikazati. Jedino će vam trebati malo sreće da vrijeme bude u buri. U prvom planu je Klek sa turističkim naseljem, preko mora Pelješac, a u sredini poluotok Klek oko čijeg vrha se lome koplja između Hrvarske i Republike BiH.
|
Pogled na Klek i Pelješac
|