Metković, 8.4.2014. - Prije osam godina donijeli smo vijest o rekonstrukciji željezničke pruge Metković (granica) – Ploče. Bilo je fascinantno gledati postrojenje koje polako klizi po šinama, podiže njih i pragove i postavlja ih nazad te sve to zasipa kamenom, računajući nagib pruge u zavojima kako bi mogla odgovoriti brzinama do 120 km/h.
   Danas je HRT objavio vijest koju mi odavno znamo: Hrvatski apsurd: Država obnovi prugu, a zatim ukine linije. O tome smo pisali još 2012., a nedavno smo prokomentirali i to da će Metković ostati bez plovnoga puta. Što će nama željeznica i Neretva kada nam stiže termoelektrana. Ležiš, a lova curi sve u šesnaest, samo komu?

  Bila je nekada u onome sistemu zafrkancija na račun poljoprivrednih zadruga u koje se tjeralo seljake (po defaultu neprijateljsku populaciju), a koje su vrlo brzo neslavno propale jer onima koji su bili naučili raditi nisu trebale zadruge, dok su oni zadojeni pričama o sovjetskim traktorima koji oru osam brazda odjednom čekali socijalistički Deus ex machina koji im je trebao priskrbiti kruha bez motike. Kako toga nigdar ni bilo pak ni tad ni bilo zgoda ide ovako: Utrčava u zadrugu, vas ozaren, zadrugar i priopćuje veselu vijest – Drugovi, stigli su plugovi! – Odgovara mu onaj lezil(j)ebović – Što će nama plugovi kad su danas traktori najvažniji faktori! – Ima i drugi odgovor, stereotipno vezan uz Crnogorce. – Ako sami oru šaljite ih za Crnu Goru.
   Kažu da je povijest učiteljica života pa ćemo parafrazirati Aristotela – Draga mi je motika, ali mi je istina draža (Amicus Plato, sed magis amica veritas). Čitali li tko što u ovoj našoj dolini i razumije li što mu se događa?
Ivica Puljan