Reagiranje na press-konferenciju koju je g. Stipo Gabrić
održao u Dubrovniku 8. siječnja 2014.

Prije svega, htio bih da se ova trakavica završi, jer se mi u Gradu ne kanimo baviti bivšim gradonačelnikom, ali ne možemo šutjeti na tolike izrečene neistine. Za ono što smo smatrali nepravilnim, podnijeli smo kaznene prijave nadležnim tijelima i neka ona samo rade svoj posao. Isto tako, pitam se, zašto je bivši gradonačelnik press-konferenciju održao u Dubrovniku, a ne u Metkoviću, gdje se već sedam mjeseci ne pojavljuje u javnosti niti sudjeluje u sjednicama Gradskoga vijeća.

Mi smo dokumentirali sve plaćene obveze dospjele do preuzimanja vlasti 6. lipnja u iznosu od 6,46 milijuna kuna, stvarne obveze koje smo naslijedili čak su i veće od 17 milijuna kuna.

Iznos od 7.5 milijuna, o kojemu govori bivši gradonačelnik, odnosi se samo na knjižene obveze, koje su kao dug prenesene u 2013. godinu, a nama stalno stižu novi i novi računi. Primjerice, nedavno smo dobili rješenje Porezne uprave o neplaćanju duga za PDV u iznosu od 2,9 milijuna kuna, na što smo se žalili, a zbog čega ćemo podignuti i kaznenu prijavu protiv odgovorne osobe. Osim toga, stigao nam je i račun za odvjetničke usluge u iznosu od 417 tisuća kuna, koji tek treba ići na Gradsko vijeće. Mogu izdvojiti i još neke račune kao što je 50 tisuća kuna za domjenak na otvaranju nove knjižnice u zgradi Vage, pola milijuna kuna za prijevoz sportskih klubova ili nemale račune za hodočašće članova metkovskoga HSS-a u Mariju Bistricu. Sve to na račun Grada, tj. građana Metkovića.

Osim toga, postoje i druge obveze Grada koje nisu knjižene, ali koje će Grad u narednim godinama vjerojatno morati platiti. Kada im se pridoda kredit, koji je podigao bivši gradonačelnik, stvarne su obveze Grada Metkovića i veće od spomenutih 17 milijuna kuna.

Zbog svega gore navedenoga, neke jučerašnje Jambine izjave zaslužuju podrobniji komentar:

Gabrić: Volio bih vidjeti kako podstanar s četveročlanom obitelji može živjeti s 3600 kuna plaće? Ne istražujem, ali Petrov moguće vjerojatno ima dodatna primanja.

Na ovu izjavu bivšega gradonačelnika mogla bi se napisati doktorska disertacija. Nevjerojatno je da g. Gabrić ne može shvatiti da četveročlana obitelj može živjeti i sa 3600 kuna. On, koji se hvalio da u Metkoviću poznaje svakoga, trebao bi znati da u Metkoviću ima puno više i puno brojnijih obitelji koje žive s puno manje novca. Nemojmo nasjedati na to; znao je on to dobro tijekom 16 godina učinivši sebe gospodarom Metkovića, koji je poput dobroga kralja rješavao probleme svojega siromašnoga puka, uvjerivši ga da Jambo može sve. Pri tome dio puka nije razmišljao zašto je siromašan, zašto Metković stalno tone i zašto mu djeca napuštaju rodni grad.

Sadašnji gradonačelnik Božo Petrov zamrznuo je svoje radno mjesto u mostarskoj bolnici i trenutno radi za minimalac od 3600 kuna. Taj minimalac nije ekonomska nego psihološka i kratkotrajna mjera koja nam je bila potrebna da bi ljudi lakše prihvatili radikalne rezove na koje smo bili primorani. Preživljavati u ovim proteklim mjesecima Petrovu je pomogla činjenica da mu je žena trenutno na zamjeni u školi, ali da je kao liječnik i profesor na fakultetu nešto i uštedio. Usto, čovjek je i skromnih zahtjeva. Naravno da minimalac nije stalna mjera na kojoj bi gradonačelnik, ali i ostali zaposlenici gradske uprave mogli stalno biti, i usto kvalitetno raditi. S druge strane, Grad Metković sa svojim gospodarstvom ne može podnijeti menadžerske plaće kakve su imali pročelnici i direktori gradskih firma. Mene kao prosvjetnog djelatnika ne bi spasilo da ministar sebi sreže plaću, ali bih lakše podnio rezove kojima smo stalno izloženi.

Zašto bivši gradonačelnik ne može shvatiti da Petrovljeva obitelj živi sa 3600 kuna? Zato što je on kao gradonačelnik imao trostruko veću plaću, dobivao tzv. cipelarinu i naplaćivao nepostojeće putne naloge, za što imamo dokaze i što je predmet naše prijave DORH-u. Neću uopće ulaziti u to koliko je g. Gabrić u svojemu radnom vremenu bio gradonačelnikom grada, a koliko privatnim poduzetnikom. Kada bih htio biti zločest, mogao bih tome dodati da je to njegovo poduzetništvo završilo krahom svih njegovih firma i otpuštanjem radnika pa je spas zatražio na sisi mršave krave, tj. Gradskome proračunu koji je iz godine u godinu bivao sve manji jer se zbog privatnih poslova nije istovremeno stizao baviti i Gradom.

Gabrić: Ja sam s malim, skoro 16 puta manjim proračunom od dubrovačkog, načinio mnogo, a Petrov ništa neće moći bez pomoći Zagreba i kucanja na vrata ministarstava i javnih tvrtki. Ali, to ih ne zanima: oni bi aplicirali za EU-fondove što je kao pripremili smo veliku vatru, ražanj grijemo a zec je još u šumi. Mislim da ga neće uloviti jer zeca nema!

Nejasno je što je to veliko Jambo mogao načiniti s malim proračunom. Sam kaže da se ništa ne može bez Zagreba, dakle sve što je „učinio“ bilo je s državnim novcem pa tako priznaje da mu se politika 16 godina nije temeljila na gospodarskome napretku Metkovića nego na dovlačenju velikih projekata od općega interesa. Svaka čast za Dječji vrtić i Starački dom, ali u 16 godina to su dobivali i drugi slični gradovi. Sve su to državni projekti koji bi se gradili i da je bilo tko drugi bio gradonačelnik. Da je tako, pokazuje činjenica da je Ministarstvo kulture nastavilo ulagati u Prirodoslovni muzej Metković i nakon našega dolaska na vlast. Jedino što je Gabrić sam napravio, ali opet s tuđim novcem, jesu park i Trg. No, nije mu uspjela makinacija da za te radove izbjegne PDV pa je nedavno od Porezne uprave Gradu na naplatu došlo gotovo 2,9 milijuna kuna PDV-a za navedene radove, o čemu sam gore već govorio.

Gabrić: Imao sam zamjenike volontere, a Petrovu je Grmoja profesor u školi dok Ujdur radi u očevoj firmi.

Ovo me podsjeća na vic kada su u tučnjavi otac i sin izvukli deblji kraj. Na pitanje kako se to dogodilo, sin kaže: „Njih dvoje, a ja i babo sami.“

Ispada da su Jambini zamjenici živjeli o kruhu i vodi (što bi im on sam davao s vremena na vrijeme). Naravno da je to laž. Jedan je zamjenik bio profesionalac s neto plaćom nešto većom od 11 tisuća kuna, a drugi je, kao i ja, bio profesor u školi. Jedina razlika između mene i kolege je što ja, kao volonter, ne primam ni kune, a on je imao 2500 kn mjesečno, iako se nikada nije pojavljivao u Gradu. Kada su izgubili izbore, taj volonter gosp. Mario Batinović nije se sjetio u korist svojega grada odreći se prava na naknadu nego je tražio da mu platimo njegovih 60000 kn bruto. Mi smo od tog iznosa uplatili pola, kao i šest plaća g. Gabriću i njegovu zamjeniku Mustapiću jer su, prema zakonu, na to imali pravo.

Gabrić: Nisam čitao knjige, pisao pjesme nego sam se uhvatio jučer sam bio u polju cijeli dan, jutros sam prije nego što sam došao ovdje imam 80 krava to namirio sam samcat, skuvao kavu, okupo se, obrijo se i krenuo u Dubrovnik.

Time se g. Gabrić često bavio i u vrijeme kada je bio gradonačelnik Metkovića. Javna je tajna da ga u Gradu nije znalo biti danima. Bivši gradonačelnik kaže da nije bilo istupa nove vlasti, ne bi istupao ni on jer se bavi svojim poslom. Što bi trebala raditi aktualna vlast? Ne izvijestiti građane o onome što su učinili, što rade i što namjeravaju učiniti, ili je važnija vijest da se Jambi otelilo tele i da je muško? Pivaj svitu, pukni puško…

zamjenik gradonačelnika Grada Metkovića

Nikola Grmoja, prof