Geografski
smještaj Metkovića na 43°03' mediteranske gradove sa svim utjecajima koje mediteranski
civilizacijski i klimatski krug donosi. Smješten na samoj
granici dvaju nekadašnjih svjetova, Venecije i Osmanlijskog
imperija, Metković je ipak sačuvao svoj dalmatinski duh i
pripadnost hrvatskom nacionalnom biću. To je naročito dokazao
u posljednjem ratu kada su na Vrata od Metkovića mnogi
navaljivali, jer je od njih do Ploča i mora manje nego iz
Zaprešića u Sesvete. 116. brigada HV, kroz koju je prošla
većina Metkovaca, znala je što joj je činiti.
Prvi doseljenici
koji su osnovali Metković nisu imali puno izbora. Brdo
Predolac sa svojim južnim padinama davalo im je dobar zaklon
od bure i cjelodnevnu izloženost suncu. Godina
1422., za sada, smatra se
prvom pisanom potvrdom postojanja naselja. Predolac i danas
čuva svoje stare kuće, čiji vlasnici imaju privilegiju
prekrasnog pogleda na grad i dolinu pa sve tamo do Pelješca.
Današnji grad sa
preko 15.000 stanovnika predstavlja središnje naselje doline
Neretve sa jakim kulturnim i sportskim životom. Na žalost,
upravo ono na čemu je grad temeljio svoj razvoj, a to je
gospodarstvo, danas još uvijek nije na zadovoljavajućoj
razini. Sadašnji nedostatak Metkovića kao pograničnog grada
vjerojatno će u budućnosti ponovno biti njegova prednost.
Osim što je
geografski u srcu doline Neretve pa je tradicionalno okrenut
poljoprivredi, u zadnje vrijeme otkrivaju se i turistički
potencijali Metkovića. U prigradskom naselju
Vid
uskoro treba biti izgrađen prvi muzej in situ - muzej
Narone,
antičkog grada koji je svoje svijetle trenutke proživljavao u
prvim stoljećima prošlog milenija, da bi potonuo u močvaru
nakon provala Avara i Slavena početkom velike seobe. Međugorje
u susjednoj državi je 35 kilometara od Metkovića, a turističko
naselje Klek na dvadesetak kilometara. No, ono što još nije
dovoljno iskorišteno jest upravo rijeka Neretva i njezini
pritoci, rukavci, jezera. Cijela delta Neretve je prirodni
fenomen, bez obzira na austrougarsku regulaciju njena toka i
kasnije socrealističke melioracije. Sreća je ipak, da smo
izbjegli monstruozne dimnjake, slične onima što su uništili
Kaštelanski zaljev. Još uvijek je voda tu čista i ptice
naseljavaju močvarna područja.
U gradu je
nadaleko poznata Ornitološka zbirka, jedna od najvećih u
Europi. Mada je još uvijek smještena u neuvjetnom prostoru, ne
propustite je vidjeti. U kolovozu održava se tradicionalni
Maraton lađa koji je prije nekoliko godina pokrenula skupina
entuzijasta i tako spasila
neretvansku lađu. Što
je za Sinj Alka - to je za Metković i dolinu Maraton. Start
ispod mosta u Metkoviću treba doživjeti.
Sportu u gradu
ugled je najviše podigao rukomet, mada je nogomet
respektabilno star sport - NK Neretva osnovana je još davne
1919. godine. No, tek uspjesi RK Metković natjerali su
mnoge da otvore svoje zemljovide i vide "gdje ga dođe taj
Metković". Današnji Metković živi s rukometom, ali uz nogomet,
ne smijemo zaboraviti ni boćare koji su uspješni u najvišem
hrvatskom natjecanju, vrijedne veslače i druga sportska
društva koja nastoje opstati u ovoj bezlipici (nadam se da će
ovaj moj kroatizirani oblik besparice naići na opće
odobravanje).
Kao što je red i
običaj - kultura na kraju. Ali ne u Metkoviću i ne doslovno.
Ne možemo se pohvaliti stoljetnom kulturom kao naš Dubrovnik
ili manji gradovi uz obalu i u unutrašnjosti. Ali možemo se
pohvaliti sadašnjošću. Nema lipa, ali kulture ipak ima. GKS
(Gradsko kulturno središte), Matica hrvatska, jedna od
najiskorištenijih gradskih knjižnica, kino koje nije
iznajmljeno za skladište, Gradska glazba, Folklorno društvo,
kazališni amateri... to je tek dio institucija kroz koje
Metkovke i Metkovci utažuju svoju glad za kulturom. Metković
ima pravo kazalište, i to na dvije scene sa 480
sjedećih mjesta u zatvorenom prostoru i 800 sjedećih mjesta u
prekrasnom otvorenom prostoru uz Neretvu. GKS, kao krovna
organizacija, trudi se privesti svojim sugrađanima sve ono što
u Hrvatskoj vrijedi, od kazališnih izvedaba preko koncerata do
izložaba renomiranih hrvatskih umjetnika u čemu značajnu ulogu
igra Matica hrvatska u Metkoviću. Svake godine u svibnju
na Neretvu misečina padne. Istoimena smotra
folklora već dva desetljeća okuplja folklorna društva iz
Dalmacije, ali i šireg dijela hrvatske obale sa gostima iz
Slavonije i susjednih država gdje Hrvati žive. Godine 2002.
kroz Metković je prošlo čak 80 folklornih skupina, od kojih su
mnoge ponovno oživjele zahvaljujući upravo ovoj smotri i
njezinim pokretačima. Vjerovali ili ne, Metkovska rukometna
publika isto tako dobro razumije se u folklor, pa je tijekom
smotre teško naći slobodnog mjesta u gledalištu. Pa kad
se to sve događa istog vikenda kad i finale Rukometnog kupa
Hrvatske...
Kraj ovog
uvodnog dijela, koji mi se nešto odužio, posvetit ću mladim
Metkovkama i Metkovcima. Njih ćete sresti na svakom koraku.
Samo u školskim klupama dviju osnovnih i dviju srednjih škola
sjedi njih oko 3.500. Lako je izračunati: 3.500 : 15.000 =
23%. Dodajte tome njihove koju godinu starije sugrađane i eto
vam živosti. Godinama je Metković istican kao grad sa najvišim
natalitetom u Hrvatskoj. Koliko su tome pridonijele vrijedne
Metkovke i Metkovci, a koliko velik interes sa susjednih
područja za doseljenjem, teško je utvrditi. Tu bi struka
trebala dati svoj sud.
Delta
Neretve od Metkovića do ušća sa sjevera i sjeveroistoka omeđena je
ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko-slivanjskim
brdima. Na zapadu Delta je otvorena moru i nalazi se pod njegovim
stalnim utjecajem. U jesen se more polagano hladi, oslobađa toplinu
i time produžuje ljeto, a u proljeće je obrnuto, ohlađeno more
spriječava zagrijavanje zraka iznad kopna. U gornjem području Delta
je otvorena prema prodiranju suhih vjetrova ljeti, a hladnih zimi i
u proljeće. I ovo je razlog stvaranju različitih mikroklima, pa u
prostoru od Metkovića skoro do Opuzena zimske su temperature za
stupanj, dva niže, a što je odlučujuće da u tom gornjem dijelu teže
uspijevaju agrumi (zimsko izmrzavanje). Ljeto je ovdje dugo, toplo i
suho, a zima je blaga i kišna.
Srednja godišnja temperatura iznosi
15,7°C. Srednje mjesečne i dekadne temperature su pozitivne.
Najhladniji mjeseci su prosinac, siječanj i veljača. Najhladniji
period je prema podacima opažanja treća dekada siječnja s 2,5°C.
Međutim, opaženi su pojedini dani s negativnim temperaturama. U veljači su zabilježene i dosta minimalne
temperature; 1947. g. čak -11°C, a nešto se slično ponovilo i dva
puta, 1974. i 1978. što je vrlo opasno za suptropske kulture kao što
su mandarine zbog smrzavanja. t: 6px; margin-right: 6px; margin-top: 6; margin-bottom: 2" align="justify">
Najtoplije je u
srpnju i kolovozu od zadnje dekade lipnja do zadnje dekade kolovoza.
U kolovozu skoro svake godine temperatura zraka doseže u pojedinim
danima i do 35°C, a 1946. i ove godine bilo je dana i sa 40°C. U
srpnju su opaženi dani i do 35°C. Mjesec lipanj je relativno
hladniji, a u rujnu se temperature mogu zabilježiti i do 35°C.
Godišnja količina padalina u prosjeku za cijelu Deltu je oko 1300
mm. U zimskom razdoblju padne 65-75% godišnje količine padalina.
Uglavnom su to kiše, a snijeg je rijetka pojava i kratko traje.
Evidentan je problem da kiše padaju kada je najmanje potrebno
vegetaciji zato je intenzivna poljoprivreda ovisna o ljetnom
navodnjavanju. Zimi i u rano proljeće se znaju pojaviti i mrazevi
kao dio strujanja hladnog zraka zbog otvorenosti prema kontinentu i
dosta mogu biti opasni pošto vegetacija krene već u rano proljeće.