Riječ-dvije s  Marinom Jelinićem pred put u Umag

Metković, 14. svibnja 2015.
 

Premda rukomet nikada nije nestao iz našega grada, posljednju se godinu ponovno osjeća duh zlatnih rukometnih vremena. Završni turnir Hrvatskoga rukometnoga kupa sutra će u Umagu otvoriti polufinalna utakmica između RK Nexe i našega RK Metković 1963. Riječ je o mladoj momčadi  koja drugu sezonu zaredom sjajno igra i bilježi izvrsne rezultate pod vodstvom trenera Marija Bjeliša. Ovogodišnje treće mjesto u Prvoj ligi te plasman među četiri najbolja u Kupu vraćaju na tribine sve više gledatelja, a našemu gradu epitet grada rukometa.

Pred rukometne okršaje u Umagu zamolili smo osamnaestogodišnjega Marina Jelinića, jednoga od ključnih igrača u Klubu, koji je uz to i jedini metkovski kadetski reprezentativac, da nam kaže nekoliko riječi o sebi i o rukometu u Metkoviću danas.

Za početak, Marine, kako si se opredijelio za rukomet?

– Metković je poznat kao grad rukometa, a ja sam bio dijete koje je odrastalo u vremenu kada je rukomet ovdje bio svetinja. Gledajući sve te vrhunske igrače koji su nastupali u Metkoviću povukla me želja da se okušam u tome sportu. To je bio početak moje rukometne priče.

Rukomet se vraća u naš grad. Kakva je atmosfera u Klubu?

–  Atmosfera je više nego dobra, ljudi sve više prate naše igre. Promijenila se klima, okruženi smo ljudima koji žele napredak. S trenerom Bjelišem postigli smo sjajne rezultate. Relativno je mlad i vrlo radišan pa sada vidimo da se trud isplatio.

Kakva su očekivanja u polufinalu Kupa u srazu sa Nexeom iz Našica?

– Nexe igra SEHA ligu, zadnjih godina su iznimno jaki. Samim time su favoriti, a mi nemamo što izgubiti. Mogu samo reći da ćemo se boriti i dati sve od sebe, kao i uvijek.

Kakav je rad Rukometne škole?

–  Mi smo mlada momčad sastavljena uglavnom od srednjoškolaca, ali ima i onih iskusnijih. Radom s trenerima postigli smo uzlet u zadnje dvije sezone pa se tako i Škola podignula na višu razinu, a samim time i Klub. Najvažniji je rad, kako individualni, tako i timski pa se u konačnici vide i rezultati.

Član si kadetske rukometne reprezentacije, što vas čeka u budućnosti?

– Trenutno sam jedini kadetski reprezentativac iz Kluba, a na širemu popisu je i moj suigrač Marin Marić. Izbornik reprezentacije je Hrvoje Horvat iz Zagreba. Prošle godine smo igrali u Poljskoj na Europskom prvenstvu gdje smo ušli među deset, što nam je i bio cilj koji nas vodi na Svjetsko prvenstvo u Rusiju. Tako u kolovozu ove godine idemo u Rusiju u kojoj ostajemo dva tjedna i za što ćemo se pripremati od početka lipnja.

Gdje se vidiš za godinu-dvije?

– Svi mi za RK Metković 1963 trenutno pridonosimo koliko možemo. Usmjeren sam samo na rad i napredak, stalno treniram, a ako bude zdravlja i sreće vidim se u nekom većem klubu.

Koja je tvoja prirodna pozicija na terenu?

– Igram na poziciji lijevoga krila, a u obrani na poziciji drugoga halfa. Mislim da ću na toj poziciji kroz karijeru odigrati najveći broj utakmica i zato  ću u sljedećim godinama najviše raditi na fizičkoj snazi i izdržljivosti.

Tvoj stariji brat Mario također je rukometaš. Trenutno igra za švicarski klub Amicitia Zurich.  Koliko ti pomaže njegovo iskustvo i savjeti?

– Mario je jako bitna  karika u mojoj karijeri. Uvijek pričamo o rukometu i spreman  mi je pomoći.  Kada mi zatreba savjet uvijek se njemu obratim, budući da se on već duže vrijeme bavi rukometom i stekao je puno više iskustva u odnosu na mene.

Maturant si, završavaš srednju školu ekonomskoga smjera. Je li teško kombinirati sport i školu?

– Puno vremena provodim trenirajući i igrajući i često sam na putu. Srećom, profesori su u ove četiri godine pokazali puno razumijevanja za mene pa im ovim putem svima zahvaljujem.

Koja je tvoja poruka navijačima i ljubiteljima rukometa u Metkoviću?

– Iza nas je odlična sezona u kojoj smo zauzeli treće mjesto na ljestvici Prve hrvatske rukometne lige. Bodrite nas i dalje, a mi ćemo se truditi opravdati vaša očekivanja. Lijepo je vidjeti da se na našim utakmicama povećava broj gledatelja, nadam se ispunjenim tribinama i u budućnosti.

Znamo da ćete se svi truditi u Umagu pa nam ostaje samo da vam zaželimo i puno sportske sreće.

– Hvala.

Ivana Leko