Na kavi s Josipom Kurinom

Metković, 10. travnja 2015.
 

Iza prošlogodišnjega nevjerojatnog uspjeha Udruge lađara Crni put na 17. Maratonu lađa stajale su mukotrpne pripreme pod vodstvom Josipa Kaurina, koji je svoje veslačko iskustvo i prisebnost pokazao i na samome startu utrke, kada je posada u metežu izgubila parićara. Kaurin je skočio u Neretvu, pomogao parićaru da se popne u lađu i „potonuloj“ posadi tako povratio moral da je do cilja u Pločama pretekla sve ostale u nj ušla s preko dvije i pol minute prednosti pred do tada godinama nepobjedivim Gusarima iz Komina.

Iskoristili smo jednu kavu u Hotelu Narona i g. Kaurina zamolili za kraći razgovor.

Za početak, nekoliko rečenica o Vama. Tko je Josip Kaurin, koji su najveći rezultati koje ste postigli kao kajakaš i kanuist?

– Rođen sam 1982. u Banjaluci. Prvi susret s kajakom, odnosno kanuom, dogodio mi se u Slavonskom Kobašu. Bio sam dugogodišnji reprezentativac, a moji su značajniji rezultati nastupi na europskim i svjetskim natjecanjima. Najveći uspjeh mi je medalja sa Svjetskoga kupa u kanuu, kada smo osvojili treće mjesto. To je bilo 2001. godine.

Na kakvoj je razini kajak-kanu veslanje danas u Hrvatskoj?

– Ne mogu reći da je situacija bajna, ali nije baš ni tako tragična kako ju neki prikazuju. Smrću Matije Ljubeka taj sport doživljava lagani pad, a  zbog financijskoga stanja u državi mladi sportaši primorani su birati između sporta i školovanja, koje im nudi sigurnost i mogućnost stipendiranja, pa tako zbog odlaska na fakultet završi njihova sportska karijera.

Kako veslanje podignuti na višu razinu kada je u pitanju Neretva na koju dolaze razne veslačke reprezentacije?

– Kada govorimo o dolini Neretve potencijal je ogroman. U tomu kraju idealni su uvjeti za treniranje tijekom cijele godine. Nažalost, potencijali su premalo iskorišteni. U Metkoviću se  za nekoliko godina planira organizacija jako velikoga veslačkog natjecanja, što ujedno pretpostavlja izgradnju infrastrukture vezane za veslačke sportove, i to je odlična vijest.

Za sve one koji ne znaju, koja je razlika kajaka i kanua?

– U kajaku se sjedi, čamac ima kormilo i veslač ima veslo s dvije lopatice. U kanuu se kleči i vesla sa samo jedne strane.

Kada govorimo o Maratonu lađa, kako napreduju treninzi s ekipom Crnoga puta?

– Treniramo od 1. studenoga prošle godine. Naš je cilj da Udruga lađara Crni put uvijek bude u konkurenciji za medalju. Tu je i Sportska udruga Crni put, kojoj je cilj ući među deset najboljih, a iznimno sam ponosan i na juniore Crnoga puta, njih oko 25.  Realno je da i oni budu među  prvih 20. Zdravlje veslača na prvome nam je mjestu, potom rad s mladima jer nam je cilj da se bave sportom, umjesto da budu na ulici.

Što biste tehnički mijenjali u utrci? Biste li mijenjali rutu?

– Kompleksno pitanje. Rutu ne bih mijenjao. Puno je bolje rješenje da se vesla samo jednom stranom obale, nego cijelom širinom Neretve, iako se u prvomu slučaju vremenski duže vesla. Crna rijeka ipak ima neke svoje draži i u njoj smo posljednje dvije godine vidjeli famozne završnice, pretjecanja i gubljenje pozicija. Moja zamjerka vezana je uz sam start Maratona jer se zbog dvaju redova i velika broja lađa stvara gužva. Druga zamjerka je puno veća, a to su suci za koje mislim da bi trebali proći neki tečaj, upoznati se s lađama, a i s Pravilnikom.

Slažete li se s brzinskim utrkama u Opuzenu kao načinom odabira startnih pozicija na Maratonu?

– Brzinske utrke u Opuzenu uvelike mogu odrediti i pobjednika Maratona lađa. To mi se jako sviđa jer podiže sportske tenzije, u čemu je i čar toga natjecanja.

Vaša poruka lađarima?

– Smatram da će ovogodišnji Maraton biti najzanimljiviji do sada. Svi znaju tko je Crni put i zato ispod mosta druge subote u kolovozu dolazimo potpuno spremni.