Za spas ušara HEP zaštitio stupove dalekovoda
Metković, 22. prosinca
2015.
Bivša Ornitološka zbirka u Metkoviću, a sada stalni postav Prirodoslovnoga
muzeja Metković dokaz je nekadašnjega
bogatstva ptičjega svijeta u dolini
Neretve. Nažalost, mnoge od ptica više ne žive pokraj nas ili nas ne
posjećuju pa o onima koje su još
uvijek tu moramo posebno skrbiti.
Opće je poznato da ptice bez problema mogu sjediti na visokonaponskim
vodičima dalekovoda jer im je tijelo na
istome potencijalu. Problem je kada
veće ptice, a u Neretvi to su grabljivice poput ušara, slete na stupove
manjih dalekovoda na kojima je i manji
razmak između metalne konstrukcije i
vodiča. Zna se dogoditi da pred uzlijetanje, potpuno raširivši krila njima
dotaknu vodič pod naponom i tako stradaju.
S tim nas je problemom upoznao g. Bariša Ilić, suradnik Zavoda za
ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, pa smo ga zamolili za
razgovor.
G. Iliću, kada ste prvi put zamijetili da ptice stradavaju na stupovima
dalekovoda?
Prvoga ožujka 2011. u obilasku terena na lokaciji pokraj Rogotinskoga mosta
na stupu deset kilovoltnoga dalekovoda uočio
sam mrtvu ušaru. Zabilježio sam broj
stupa, uzeo GPS koordinate i fotografirao na stupu stradalu pticu.
Obilaskom terena 28. travnja iste godine na
dva susjedna stupa stradale su dvije
ušare, koje su također visjele sa stupa. I tada sam uzeo brojeve
stupova i GPS koordinate te slikao stradale
ptice. Dana 21. rujna 2011. god.
ponovno sam našao jednu ušaru koja je također stradala i visjela sa stupa.
Što ste poduzeli?
Već krajem travnja, nakon stradavanja triju ušara, čuo sam se sa stručnim
osobama na Zavodu za ornitologiju i
dogovorili smo se da se uputi dopis
Ministarstvu kulture - Upravi za zaštitu prirode sa svim podacima i slikama,
što smo i učinili. Odgovora nije bilo, ali
smo u kasnijim kontaktima saznali da je pokrenuta procedura oko zaštite
spomenutog dalekovoda.
Ptice su ponovno počele stradavati?
Da, dana 7. listopada 2014. g. Tonći Maleta, na čijoj zemlji je jedan stup
dalekovoda, prijavio nam je nalazak stradale
ušare koja je imala prsten. Provjerom
kod gospodina Malete ustanovio sam da sam tu pticu u svibnju 2013.
prstenovao u okolici Metkovića. On mi
je tom prilikom rekao da je pronašao još nekoliko
ptica grabljivica podno stupa. Još jedna
ušara nađena je stradala kraj
Rogotinskoga mosta, također u listopadu 2014., desetak stupova dalje od prve
stradale ušare koju je našao g. Maleta.
Ponovno ste pisali Ministarstvu?
Ponovno smo reagirali prema Ministarstvu zaštite okoliša i prirode RH,
apelirajući da se poduzmu potrebne mjere
zaštite stupova i elektrovodova.
Nakon nekoga vremena kontaktirali su me iz HEP-ova sjedišta u Zagrebu,
raspitujući se o događanjima na terenu.
Nakon razgovora i njihova dolaska u
Metković nakon nekoliko mjeseci te naknadnih kontakata, rekli su da je već
pokrenuta nabava materijala za zaštitu
spomenutih dalekovoda i da će radovi
uskoro početi. U obilasku terena početkom listopada ove godine vidio sam da
su radovi započeli, a koncem mjeseca da je
već zaštićeno je 15-ak stupova.
Znači, ipak se može?
Pohvalno što su u HEP-u shvatili da je spomenuti dalekovod problematičan za
veće ptice grabljivice pa su se uključili u
rješavanje problema. Naglasio bih da
je vrlo dobro funkcionirala suradnja osobe na terenu, tj. suradnika Zavoda
za ornitologiju iz Ornitološkoga društva Brkata sjenica sa samim
Zavodom te Ministarstvom i na kraju
HEP-om, kao vlasnikom predmetnog dalekovoda. Ta
je suradnja, kao što vidimo, u ovome slučaju
urodila plodom.
Ušare su strogo zaštićena vrsta?
Napominjem da tri stradale ptice nisu bile same, nego su stradali i njihovi
mladi jer se u to doba sove ušare
razmnožavaju. Te tri ptice čine najmanje
dva para, a poznato je da sove u prosjeku
imaju troje mladih, što pokazuje
kolika je šteta napravljena ušarama na tome području. Da pojasnim, ušare su
strogo zaštićene ptice u RH i nalaze se u
Dodatku Direktive o pticama. Zaštitom
stupova toga dalekovoda umanjilo se stradavanje lokalne populacije sove
ušare, ali i šire, budući da mlade sove pri
pronalaženju partnera i područja za
stanište lete dalje od Neretve ili iz drugih krajeva dolaze do nas. Kao
potvrdu tome navodim primjer sove
koju sam svojedobno rehabilitirao – prstenovana je kraj Blata na Cetini, a
nastradala je na području doline Neretve.
Stoga još jednom uime Brkate sjenice zahvaljujem HEP-u koji je uložio
puno truda i nemali novac za zaštitu ptica.
portal@metkovic.hr
