Božićnim brojem slavimo treću obljetnicu otkad
se pojavio prvi broj našeg župskog lista »ISKRA«. Bio je to skromni po
četak.
Bio je to pokušaj da se na četiri lista vidi raspoloženje i reagiranje
Vas koji čitate ove retke.
Nije se dugo čekalo. Prva nedjelja je pokazala
kako ste ga prihvatili, jer ste razumjeli njegovu svrhu i njegov cilj.
Od prvog dana do danas on je postao list, ne samo Vaš, Vaših obitelji.
Vaše župe, Vašega grada, ne
go i cijele Krajine.
Što je to uzrokovalo da se je toliko proširio i
da je postao tako obljubljen? Nastojali smo da »ISKRA«
bude otvorena širom krugu. Zato smo tražili suradnju. Nismo se
ograničili samo na religiozne probleme našega grada, nego smo donosili
i povijesna, gospodarska, kulturna i športska kretanja. Nismo
zaboravili t zna
čajne
povijesne događaje, koji diče i rese naš grad.
Bilo je poteškoća i materijalnih i suradničkih.
Trebalo je nekada dobro zaprijeti, ne prospavati noći, ili boraviti
satima u prašini nekog arhiva. Međutim taj se je trud isplatio. Opća
podrška svih građana učinila je da se sve peripetije pobijede.
Nismo više lokalni list. On ide u sve Evropske
države, gdje se nalaze naši ljudi ili prijatelji koje zanima naša
Krajina. On leti
i
preko oceana. On je postao
čvrsta veza i most između naših
dragih širom svijeta s rodnim gradom i njihovom Krajinom.
Ako imamo svoj list, i ako smo na nj ponosni
onda nas on i obvezuje. Treba davati suradnju i prijedloge, da list
bude bogatiji, informativniji. Svi smo odgovorni za njega. Cijeli grad
mora postati »Uredništvo« lista. Naša dužnost: kupovati redovito i
tražiti nove pretplatnike. Jedino na taj način list će moći redovno
izlaziti.
Pozivamo specijalno naše radnike u inozemstvu
da šalju svoje
dopise,
pozdrave, fotografije, koje ćemo rado objavljivati. Ako bude
dobar odaziv uvest ćemo posebnu rubriku za njih. Cilj
nam je povezati ih s domom, u kojeg se trebaju što prije vratiti.
Neretvani su poseban tip
čovjeka. Imaju jednu odliku kao malo tko drugi: SVI ZA JEDNOG — JEDAN
ZA SVE. To bi trebalo ostati i dalje. Neka »ISKRA« bude list koji će
povezivati i zbližavati Neretvane. Neka ona baca svjetlo do
posljednjeg Metkovca — Neretvanca i osvjetljava mu put da se povrati
na svoje tlo u svoju Krajinu. Neka ona naraste od »iskre« u »plamen«
ljubavi prema Bogu i svome narodu u srcu svakoga komu je Bog poklonio
ovaj »Misir« do u njemu živi.
Vama i Vašima u Domovini i
inozemstvu žele
SRETAN BOŽlĆ i NOVU GODINU!
Fra Mario
Fra Vinko
Fra Ćiro
ISPOVIJEDANJE
BOŽIĆNA ISPOVIJED ZA BOŽIĆ
Ponedjeljak:
Utorak
Srijeda:
20. XI
21. XI
22. XI
Svaki dan ujutro od 5,30
sati — poslije podne od 16 sati.
Ispovijedanje školske djece:
Ponedjeljak 20. XI u 8 i u 15 sati.
Za
bolesnike ispovijed po kućama od 12—24 XI
BOŽIĆ — POČETAK NAŠEG OTKUPLJENJA I NAŠE RADOSTI
Proslov
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga — i
Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i
ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život
bijaše svijetlo Ljudima. I Riječ je tijelom postala (Iv. l, l—4,14) na
čudesan način netom Marija Djevica reče: »Fiat mihi secundum verbum tuum«
(neka mi bude po riječi tvojoj). (Iv. 1,38)
Tako reče i ona zače Riječ. I kad se ispuni vrijeme
da rodi, »rodi ona Sina svoga prvorođenca«. (Lk. 2,7)
Divote
li!
Nebo i zemlja i cijeli svemir i sve stvoreno dive se.
Utjelovljena Riječ, Bog i čovjek, rodio se sada od Djevice.
Niknuo je Jesin korijen, izašla je Jakovljeva
zvijezda: Djevica je porodila Spasitelja. (Bogoslužje).
Čuda li! Priroda se obnavlja, Bog postade čovjekom,
ono što je bio ostao je, a uzeo je ono što nije bio. Sada je Bog i čovjek
ujedno!
DETALJ METKOVSKIH JASLICA 1970.
Svemoguća Riječ Gospodnja sišla
je sa svoga kraljevskog prijestolja i došla među nas. (Bogosluž.).
»O divote li! Stvoritelj ljudskoga
roda, dostojao se uzeti ljudsko tijelo i roditi se od Djevice«. I tako
»postavši čovjek na čudesan način, darovao nam je svoje Božanstvo. (Bogos.).
Stoga, »pjevajmo Gospodinu
pjesmu novu, jer učini djela čudesna«. (Ps. 7,1)
Tragika Božića
Dok se nebo spusta na zemlju,
dok se Bog rađa, dok svjetlo svijeta dolazi, i dok dolazi Bog da nas otkupi
i spasi:
stanovnici
Betlehema drijemaju. Mrak je razastro svoj neprozirni
veo brdima, dolinama, gradovima, selima. Posvud. Sve je utonulo u tamu. Sve
spava i drijema.
Na Njega je sve zaboravilo.
Stanovnici Betlehema se griju uz vatru, sjede u toplim kućama i
gostionicama. Vani studen probija u kosti, zavlači se u svaki kutak, seže do
toplih pećiju, čega se god dotakne trese se i ledi. Bog u jaslama drhti, jer
i njemu je hladno. Trese se, Oči su mu grozničave. Teško diše. Cvili u
svojim bijednim prnjama, jer uhvatila ga je hladnoća, hladno mu je. Nitko
neće da ga primi u svoj topli dom.
Na Njega je sve zaboravilo.
Irud tek ču za Njega. Odmah se na Nj okomio, digao ruku, hoće da ga ubije,
hoće da ga uništi, prijeti mu. Zato mora da bježi u Egipat, u zemlju tuđu,
daleko od rodnog kraja. S Njim je samo Josip i Marija. Eto, i u izgnanstvo
mora, On, Bog, stvoritelj neba i zemlje.
Na Njega je sve zaboravilo.
Radujmo se!
Radujmo se svi.
Neka se raduje nebo i neka kliče zemlja pred licem Gospodnjim:
Jer je došao;
jer je otajstvenim utjelovljenjem Riječi sinula očima naše duše nova
svjetlost Njegova veličanstva; jer ga sada možemo spoznati vidljivim
načinom; jer se nalazi i prebiva uvijek i svugdje među nama; jer se on,
jednom rođen u Betlehemu od Djevice, rađa svaki dan na našim oltarima u sv.
misi; jer se uvijek rađa u našim dušama po milosti koju obilno dijeli u sv.
sakramentima;
jer se nalazi u svetohraništima pod koprenom kruha i vina, da nas nahrani i
napoji samim sobom; i jer je Bog postao čovjekom da nas otkup; i spasi.
Krist se rodio, Spasitelj se pojavio. Na zemlji pjevaju anđeli, raduju se
Arhanđeli. Pravednici kliču od radosti i govore: »Slava Bogu na visini.« (Bogosl.)
fra Martin Vidović
POVIJEST KULE NORINSKE
Teška je sudbina zadesila kršćane na Balkanu
pri koncu četrnaestog i u petnaestom stoljeću. Provala Turaka sa
istoka zadala je smrtni udarac slobodnim državama i dovela u ropstvo
kršćanske narode. Već godine 1389. doživi Srbija smrtni udarac na
Kosovu, a godine 1459. pade u potpunu vlast Turaka postavši pašalukom.
Godine 1453. pada i slavni Carigrad i od tada se Turci još slobodnije
kreću na balkanskom poluotoku. Car Mehmed I, koji je oborio Carigrad
i hvalio se da je dva carstva i dvanaest kraljevina srušio, a dvije
tisuće gradova osvojio, god. 1463. zauze i Bosnu. Devetnaest godina
kasnije, to jest 1482. pade pod njegovu vlast i Hercegovina.
Padom Hercegovine pala je brzo i današnja
neretvanska krajina Turčinu u ruke i bi pridružena hercegovačkom
sandžaku. Zna se, da su već godinu dana iza pada Hercegovine g. 1483.
Turci preoteli i porušili Brštanik, tvrđavu kraj Opuzena, nazvanu
Gradina. Tu je tvrđavu sagradio bosanski kralj Tvrtko i prodao je
kasnije Dubrovčanima. Ali onda se nije zvala neretvanskom krajinom
samo dolina Neretve, nego čitav predio od Neretve do Cetine. Ova
neretvanska krajina, nekoć samostalna država, do g. 1440. bila je u
rukama hrvatsko-ugarskih kraljeva. Te je godine (1440) oduze hrvatskom
kralju gospodar Hercegovine Stjepan Vukčić—Kosača (1453—1466) i drži
je samo dvanaest godina. God. 1452. oteše mu krajinu Mlečani i držaše
je sve do Turaka. Turci iza osvojenja Hercegovine brzo pridružiše
hercegovačkom sandžaku i neretvansku dolinu, a god. 1499. cijelu
krajinu s Makarskom.
Kao za sve krajeve, nastali su i za Neretvu
teški dani. Turci nisu štedjeli kršćane, te i u Neretvi mnogi
poginuše, a mnogi pobjegoše na razne strane, osobito u primorje i na
otoke. Znajući Turci da je Neretva naravni ulaz za Hercegovinu i
Bosnu, pobrinuše se da ovaj prolaz utvrde i tako neprijatelju s mora
ulaz zatvore. Zato usred neretvanske doline, na mjestu gdje je pritok
Norin ulazio u stari tok Neretve i na kutu, koji ovaj sa rijekom
pravi, podigoše jaku utvrdu, nazvanu kula Norinska. Na tom mjestu je
kula imala jedan takav obrambeni položaj, da se jedva zgodniji dade i
zamisliti.
Ne znamo točno godinu kada je kula sagrađena,
ali svakako građena je oko godine 1500, to jest malo po dolasku
Turaka. Tko ju je napravio i kakva je izgledala opisuje to turski
putopisac Evlija Čelebija, koji je nekoliko puta proputovao cijelo
tursko carstvo, a kroz Bosnu li Hercegovinu prošao je dva puta i to g.
1660. i g. 1665. Opis kule Norinske pisan je po putopisnim bilješkama
iz god. 1665. Evo njegova opisa:
»Idući odavdje (iz varoši Gabele zvane Čitluk)
jugu kraj rjeke dođosmo za tri sata gradu Noninu. I ovo je građa Kodža
Mustapaše, a ima kao galatske kule u Stambolu sedam katova, a kula je
nenadkriljiva kao Seddedova zgrada. Ima jedna mala vrata koja se jugu
otvaraju. Rijeci se silazi stepenicama niz litice, a vrata svaku noć
su zatvorena. Ćuprija na jarku, istesanom iz litice, diže se koloturom
i prislanja uz duvar kule. Topovi izježili. se na sve strane. Junaci,
koji su tu zatvoreni, ne izlaze nikuda. U moru (rijeci?) stoje danju i
noću tri lađe spremne, a svako jutro i svaku noć, kada nema čuvara,
ukrcavaju se i idu na plijen. Kad sam ja ovdje bio, dadoše mi jednu
odaju i prostriješe i rekoše: »Mi idemo na četu namjenivši za Evliju
Agu.« Tek digoše sidra i oružani junaci ukrcaše se. Dok smo mi tvrđavu
iznutra i izvana razgledali, bude ićindija (predvečerje), kad
ugledasmo kako dolazi oborenih barjaka jedna puleska lađa s čamcima. U
njoj bijaše 20 zarobljenika, a krcata soli, goveda, čohe, svile, meke
vune, bibera zendjebila i različitih stvari i odjeće. Došavši ispališe
salvu topola i pušaka te se veseljahu. Od plijena dadoše i meni dio.
»Tvoja sreća očevidna je aga«, našališe se, »ostani još nekoliko
dana.« Njih je ranjeno samo dva momka, a ovima dadoše po dva dijela.
Ova se kula nalazi na hrbtu jedne stijene, gdje se rijeka Neretva
ulijeva u mletački zaljev; okrugla je tvrđava od sedam katova sa
topovima, jednom džamijom, a ima u njoj hrane i džebane. U ove kule
ima pod satom jedan ćošak za promatranje odakle se vidi otok Pulja
(?).
S onu stranu rijeke od ove tvrđave stanuju i
dandanas nesavladani stanovnici grada Ljubuškoga. Oprostivši se sa
svim turskim prvacima stigosmo za dva sata opet u varoš Gabelu.«
Tako Evlija
Čelebija. Njegov opis kule ne odgovara baš današnjem stanju, niti je
vjerojatan u nekim stvarima, ali možemo, pripustiti, da ovaj turski
putopisac štogod i pretjeruje, te možda i netačno opisuje. Što pak
kaže da je kula na sedam katova, a
danas to nije, jamačno
je to bila istina, jer i narod priča da se je kulu za dva svoja pojasa
usjela. Ako to nije onda su se vjerojatno dva kata srušila.
Kula je radi svog posebnog položaja i dobre
opskrbe vojskom i oružjem bila pravi strah i trepet kršćana, a branik
i straža turskog zuluma u ovim stranama. Izgledala je upravo
neosvojiva. Njezin graditelj Kodža Mustapaša Ušćuplija (Skopljak) bio
je, kako navodi Ćelebija, zapovjednik vojske sultana Mehmeda I,
osvajača Bosne.
Međutim sreća, koja je služila Turke u početku,
od poraza pod Bečom god. 1683., ostavi ih. Turci budu protjerani iz
Ugarske i Slavonije. Kršćanska vojska progna Turke čak do Skolja. Ove
kršćanske pobjede ohrabriše i potlačeni kršćanski narod. U Dalmaciji
bukne pokret za oslobođenje. Narod je našao oslona u Mlečanima. Oni su
davali upravu, a glavnu vojsku sačinjavao je domaći narod. Kraj za
krajem prognao je Turke i sticao slobodu. Zamalo je bilo oslobođeno
čitavo primorje do Neretve, a godine 1685. pade i neosvojiva kula
Norinska i podigne se na njoj kršćanski barjak.
Turci su teško snosili svoje poraze, te zato
nisu praštali onome koga su stigli. Osobito su stradali svećenici, jer
su oni dizali narod na uzbunu i bodrili ga u borbama. U ovom kraju i
to upravo oko kule Norinske, kako kažu stari samostanski mrtvari,
poginuše ovi franjevci: 1) Fra Petar Matić, ubijen kod kule i pokopan
u Bobalju (brdašce nad selom Kulom Norinskom); 2. fra Mate Nadnanović;
3) fra Jozo Tvrtković iz Bagalovića, ubijen kod kule dok je
ispovijedao; 4) fra Petar Vardašević, kome odrubiše glavu kod Norina i
5) fra Bono Vardašević, koji je bio prvi župnik u kuli iza njezina
pridobića. Za sve ovo kaže kronista, da su bili Neretvani. Kako su
Turci i mnogih drugih jada zadavali, to su još većma izazivali i
tražili čas osvete.
Povijest kaže, da je kula ovako došla g. 1685.
u kršćanske ruke: 40 Primoraca u dogovoru sa Mletačkim providurom
Petrom Valierom sakriše se po milje daleko od kule, a jedan od njih
poznat s agom u kuli, približio se kuli izazivajući agu, da će mu dati
neke darove. Aga se polakomi i otvori vrata kule, a primorac se uvuče
unutra. Turci ga izgonjahu vani, i dok su za njim zatvarali vrata,
ostade Primorcu ruka između zida i vrata. Uto doletiše njegovi drugovi
i kroz slabo zatvorena vrata provališe unutra i sasjekoše na komade
sve koje nađoše. U to stigne i mletačka vojska pod upravom generalnog
providura Petra Valiera i zauze kulu.
Narodni pjesnik fra Andrija Kačić—Miošić u
svojoj pjesmi o zauzeću kule, opisuje ovo malo drugačije. On ne govori
o 40 nego o 5 junaka. Ti su bili :Toma Kusturić i Jakov Zmijarević iz
Jezera, Grgur Damić Bogunović iz Baćine i Cvjetko Bilas iz Lavčanja
(Graca). Na čelu im je bio serdar Nikola Vladimirović iz Jezera. Oni
su zauzeli kulu za vrijeme, dok su Turci bili u Gabeli na slavi
Barjama, i za svoje junaštvo bili su nadareni od dužda mletačkog Marka
Antuna Justinijani. Pošto on govori da je osvajač bio general Korner,
svakako stvari miješa, jer general Kornero, osvojio je kulu drugi put
i to godine 1688., kako ćemo to kasnije vidjeti.
Prvi put dakle dođe kula u mletačke ruke pod
providurom Petrom Valierom g. 1685. Ali već slijedeće godine (1686.)
paša Hercegovine sakupi vojsku, koliko je god više mogao i uputi se
opet da osvoji Norinsku kulu. Straža kule bila je malobrojna, ali se
ipak junački odupre, samo da izmori i oslabi neprijatelja. Malo dana
iza toga ta malobrojna straža zapali već pripravljene mine u zidu i
kroz napravljene rupe pobježe i ostavi kulu. Tako kula opet dođe u
turske ruke.
Godine 1688. dođe opet mletačka vojska pod
upravom generala Kornera na galijama u Neretvu, da ponovno zauzme
kulu. Iza kako su pucali na nju, nedavni popravci brzo popadoše i
Turci videći da se neće moći obraniti, pobjegoše. Ali im Mlečani ne
dadoše mirna bijega. Dadoše se za njima u potjeru, te zarobiše
zapovjednika, a mnoge sasjekoše. Tako dođe kula opet u kršćanske ruke
i od tada je Turci više ne dobiše.
Ovaj događaj je bio od velike važnosti, jer je
od toga doba bila donja Neretva potpuno slobodna i od tada počeše se u
njoj slobodnije naseljavati bilo oni iz Primorja, koji su Neretvu pred
Turcima davno ostavili, bilo kršćani, koji su iz turske države bježali
i u ove se krajeve naseljavali. Još veća važnost ove kule jest u tome,
što je ona bila jako uporište kršćanske vojske za daljnje njihovo
nastojanje oko konačnoga oslobođenja Neretve zauzećem grada Čitluka
(Gabele) na Neretvi.
Kada je 1797. god. pala mletačka republika pred
jačom silom gordog Napolenona, dođe Dalmacija u vlast Francuske.
Francuske vlasti dekretom cara Napoleona od 14. XI 1811. povjere
vodstvo kule Norinske Frani Nonkoviću, potomku Nikole Nonkovića,
serdara neretvanske krajine, koji je u ove krajeve prebjegao iz Hutova
u Hercegovini oko 1685. god. i nastanio se u Opuzenu. Iza poraza
Napoleonova austrijske čete počele su postepeno ulaziti u Dalmaciju,
te god. 1813. dođoše i u Opuzen. Zapovjednik austrijski major
Marojević piše 30. XI 1813. iz Opuzena pismo Frani Nonkoviću
»zapovjedniku kule Norinske« i pozivlje ga da mu preda kulu. Ovaj to
nije htio i u pismu od 2. I 1814. iz Kule Norinske odgovara
austrijskom majoru: »Pod svaku cijenu vojnička dužnost ne samo da mi
ne dopušta, da predam kulu, već mi priječi svako daljnje ovakovo
dopisivanje.«
I tako još punih šest mjeseoi bila je kula u
rukama francuskog pristaše Frane Nonkovića. Tek nastojanjem franjevaca
iz Zaostroga i svoje obitelji ostavi Nonković kulu, ali prije toga
potopi topove u Neretvu, a spise, kasu i zastavu zakopa u gabeoskoj
tvrđavi, te kula dođe u vlast Austrije.
Još je kula služila u vojničke svrhe za vrijeme
okupacije Bosne i Hercegovine, a kasnije su je austrijske vlasti
stavile na dražbu, te ju je kupio unuk viteza Frane, Niko Nonković,
koji je tu do novog vremena imao mlin na vjetar. Danas je kula u
zapuštenom stanju.
U kratko rečeno: povijest kule Norinske jest
uglavnom povijest cijele Neretve. Radi svoje znamenitosti i povijesne
uspomene Norinska je kula bila na starom grbu općine Opuzen, a selo
koje je zadnje vrijeme nastalo s druge strane Neretve prozvalo se, po
istoj kuli — KULA NORINSKA.
Tako je ova nekoć slavna i odlučujuća kula
izgubila svoju negdašnju moć, slavu i svoj sjaj. 1934. godine narod
neretvanske krajine stavio je veliki bijeli križ i spomen ploču na
kojoj piše:
NA
USPOMENU
1900 GODIŠNJICE
ODKUPLJENJA RODA LJUDSKOGA
PO
ISUSU KRISTU
I
250
GODIŠNJICE
OSLOBOĐENJA NERETVE OD TURAKA
OVAJ ZNAK
SVOJE VJERE, UHVANJA I LJUBAVI
NAROD NERETVE
1934. GOD.
POSTAVI
(prema knjizi: »Križ na Kuli Norinskoj« od
don R. Jerkovića)
NEKOLIKO VRIJEDNIH
PRILOGA IZ PROŠLOSTI
NERETVANSKOG KRAJA DRA TRPIMIRA MACANA
Kada se pregleda inače iscrpna knjiga Ive
Smoljana »Neretva«, iznenađuje što pisac nije niti u bibliografiji
spomenuo dvije radnje dra Trpimira Macana. To su »Težački odnosi u
Neretvi od polovice XIX st. do dokinuća ovih odnosa 1947. godine«
(Starine Jug. Ak. 53, Zagreb 1966.) i »Stari pučki čamci na području
donjeg toka rijeke Neretve« (Zbornik za nar. život i običaje, Jug. Ak.
43, Zagreb 1967).
U prvoj je radnji Macan, prema spisima iz
Arhiva župskog ureda i Općinskog suda u Metkoviću, prikazao odnose pod
kojima su težaci prihvaćali obradu tuđih zemalja. Iako su ti odnosi u
biti istovjetni s težačkim odnosima na području južne Hrvatske, ipak
je takav rad bio nužan i dobro će doći svakome tko proučava
gospodarsko-društvenu prošlost Neretvanske krajine.
Zemlju je težak preuzimao od vlasnika i u
većini je slučajeva morao »zemlju posaditi lozom i izjendičiti« i to
obradivu za jednu do tri a blato za pet godina. Zemlju je morao dobro
držati, obraditi je lozom ili posijati žitom, čistiti
jarke a i podizati
međe. Gospodar je mogao lošeg težaka protjerati bez
naknade. Težak je gospodaru davao dio pruća od vinograda a i plodina
(polovicu, trećinu, četvrtinu i uz to desetinu ako je gospodar davao
žito). Uz to je bilo i davanja raznih darova. Obrada je zemalja
prelazila od oca na sina pa i žena je mogla preuzeti zemlju i donijeti
je kao miraz. Ipak je gospodar u prigodi smrti težaka mogao izabrati
među baštinicima koga želi za obrađivanje svoje zemlje. Takvi su
uvjeti obrađivanja zemalja djelomično nestajali pred drugi svjetski
rat a nakon njega potpuno nestaju.
U drugoj, veoma zanimljivoj, radnji Macan je
opisao tipične čamce što se upotrebljavaju na rijeci Neretvi (trupa,
trupica, ćopule, zoppoli, lajac, lađac). On je te podatke skupio od
brojnih ljudi, koje spominje na kraju svog članka, za vrijeme svojih
šetnja po Neretvi. Lađe su imale čak i svoje nazive »Hrvatska«,
»Zagreb«, »Kozjak«, »Vis«, »Sava«, »Vila«, »Marita« pa i »Nevridnat« i
dr. Pisac je detaljno opisao dijelove čamaca, njihove nazive kao i
upotrebu te gradnju čamaca.
___ ___ ___
Zanimanje za Neretvansku krajinu nije kod
Macana prestalo njegovim odlaskom iz Metkovića. U posljednje vrijeme
on je u Historijskom zborniku (XXI—XXI, Zagreb 1969), što je s nešto
zakašnjenja štampana 1971. godine, dva rada posvetio Neretvi: »Iz
povijesti Donjeg Poneretavlja pokraj XVI i na početku XVI stoljeća«
(str. 197—211) i »Saopćenje o povijesnim istraživanjima Radovana
Jerkovića« (str. 501—512).
U prvom članku Macan opisuje osvajanje
Neretvanske krajine za Morejskog rata, u godini 1684. Tu se osobito
istakao Nikola Nonković iz Zažablja preko kojega su Mlečani, nakon
zauzimanja Norinske kule i Posrednice te učvršćenja Opuzena, počeli
pridobivati narod iz turskog teritorija i dovoditi ga u Neretvansku
dolinu. Pregovore je vodio don Petar Dragobratić. Nakon podužih
pregovora sklopljen je ugovor 1686. godine u Zadru između providura
Valiera i don Jurja Sentića. Narod će dobiti oranice uz davanje
desetine državi a u slučaju rata služit će, uz dnevnu nagradu od 10
soldina, kao vojnici. Nonkovići su sebi osigurali veću plaću, 25
dukata.
Nakon toga ugovora dolazi do prelaza naroda pod
Nonkovićem (oko 250 oružanih ljudi). Mlečani su Nonkoviću dali kuću i
vrtao u Sućurju i imanje u Gdinju na otoku Hvaru. Na desnu obalu
Neretve, između Desana i Baćine, Mlečani su naselili ljude iz okolice
Klobuka (oko 1500 osoba) pod vodstvom serdara Bebića. Svi su ti novi
stanovnici Neretve bili Hrvati i katolici.
Macan dalje prikazuje na široko ratno
djelovanje, neuspješno čarkanje oko Gabele 1685, rušenje Metkovića i
turski prodor do Krvavca gdje je bio ubijen fra Petar Matić s šest
vojnika. Godinu dana kasnije (1686) bile su borbe oko Norinske kule i
Opuzena s očitom prevlašću turskih četa. Zanimljivo je da su
Dubrovčani pokušali za cara pridobiti Nonkoviće ali bez uspjeha.
Nemiri i napadi nižu se s jedne i druge strane. Tek 1694. godine
osvojen je Čitluk koji je postao glavno uporište Neretvanske krajine.
Time su Mlečani dobili najveće proširenje u Neretvi.
Mlečani su posebno nagradili za njihove velike
zasluge sve članove porodice Nonković, zemljom, medaljama i državnim
plaćama. Jednako su i drugi, kao Mate Sentić ili Ivan Marinović,
dobili veći dio, a i bolji, zemalja dok je obični narod dobio malo
plodnog neretvanskog polja.
Pisac je ukratko prikazao i napuštanje 1716
godine Čitluka a i sudbinu neretvanskih Nonkovića.
U četvrtom članku Macana prikazuje rad don
Radovana Jerkovića (1900—1950), ljubitelja prošlosti svoga kraja. On
je radio na arhivskom materijalu i pripremao povijest Donjeg
Poneretavlja, ali ona nije objavljena.
Macan je prikazao Jerkovićev rad na izvornoj
građi, zatim članke iz političko-vojničke prošlosti i povijesnog
zemljopisa te iz gospodarske povijesti, crkvene prošlosti i razne
druge članke. Pisac se zadržao na svakom članku i kritički ga je
obradio. Našao je u njima netočnosti, nedovoljno ispitanih podataka pa
čak i protuslovlja. Pa ipak, kako je Neretvanski kraj najslabije
istražen u povijesti hrvatskog naroda, Jerkovićev je rad vrijedan
doprinos upoznavanju veoma zanimljive prošlosti Neretvanske krajine.
Nadamo se da će se taj rad nastaviti.
Josip Ante Soldo
SJETIŠE SE ISKRE
Ljubomir Kaštropil (Francuska) 50 din; Don
Josip Bebić (Brela) 50 din; Marija Milušić (Dubrovnik) 100 din.;
Umjesto daće za siromahe Vinka Deković 150 din.
Zahvaljujemo!
HODOČAŠĆE U LURD
Govoriti o Lurdu veoma je teško. To treba
vidjeti i doživjeti. Bilo bi malo pretjerano, kad bi naš pohod Gospinu
svetištu usporedili sa viđenjem sv. Pavla, koji je bio uzdignut do
9-tog neba i kazao što je vidio: »Oko nije vidjelo, uho nije čulo,
srce nije osjetilo sve ono što je Bog pripravio za one koji ga ljube.«
Ne želim ovdje govoriti o onome što smo usput
vidjeli kao slavu Genove, ljepotu Marseilla, povijest Avignona, divnu
azurnu obalu s Nicom, San Remom, Cannesom... slavnu Padovu, kraljicu
mora Veneciju... Želim samo nešto reći o središnjoj točki našeg
putovanja a to je Marijin Lurd.
U Pirinejima na rijeci Gavi smjestilo se to
mjesto. 600 hotela, stotine trgovina, premnogo banaka i mjenjačnica
daju hodočasniku na prvi pogled malo drukčiju sliku, nego ga je on
zamišljao. No, Lurd ima i drugu sliku. Ima i svoje SVETIŠTE u kojem je
samo molitva, tišina i sabranost.
HODOČASNICI NA TALIJANSKO-FRANCUSKOJ GRANICI
U Lurdu — u Svetištu nema razgovora. Istinu
treba reći i kazati da nema vremena bilo što drugo raditi, nego
moliti.
Svaki kilometar, posebno ono nekoliko zadnjih,
stvarali su u nama uzbuđenje kojega se nismo mogli otresti. »Boli me
srce«, rekao mi jedan hodočasnik. To nije bila bol nego prevelika
radost radi susreta s Marijom.
Naš boravak kroz tri dana bio je u hotelu
Ocean. Nismo bili daleko od Svetišta. Lako je bilo zapamtiti mjesto
gdje se nalazi hotel, pa nije bilo poteškoća da se netko izgubi.
Prvi skupni posjet bio je istog dana poslije
podne. Čovjek kao da ne vjeruje da se nalazi na svetom tlu, gdje se
Marija ukazala Maloj Bernardici. Riječ ne može na usta, ali srce i oči
govore da vjeruje, da ljubi, da voli Onu radi koje je došao u ovo
mjesto udaljeno od Metkovića 2.200 kilometara.
Mislima se redaju slike: tu je Marija dodirnula
zemlju, tu je govorila Bernardici, tu je davala upute i savjete
čovječanstvu, tu je voda koja je provrla na njezinu riječ, tu je
naredila da joj se sagradi crkva ... Sve to čovjek vjeruje, ali mu se
čini malo nevjerojatno.
Tu je i bijela GOSPOĐA. Bjeli kip u spilji
ispod kojega piše JA SAM BEZGREŠNO ZAČEĆE. Na lijevoj strani špilje
nalazi se štake ozdravljenih bolesnika. Veliki mramorni oltar
postavljen je u špilji. Iza leđa pobožnih vjernika koji kleče pred
špiljom nalazi se rijeka Gava, a na desnoj strani kupelj za bolesnike.
Sve je to tako lijepo da čovjeka očarava te pomisli da zbilja Gospa
nije mogla rezervirati bolje mjesto.
I kad se jezik razriješi, i oči prosuze, počne
se moliti. Molili smo se za sve. Posebno one koji su nam se
preporučili. Pročitali smo sva pisma upućena Mariji i novac predali.
Ljudi su se čudili odakle tolika pisma i toliki novac. »Iz Metkovića,
iz Hrvatske« bio je kratak odgovor.
Ne zna se što je ljepše. Da li je to Lurdska
špilja, trostruka bazilika, pozemna crkva Pija X, Bernardičin muzej,
ili put križa.
Ipak su najljepše dvije procesije. Jedna sa
Presvetim, druga večernja sa upaljenim lurdskim svijećama.
Stotne bolesnika čeka. Pred velikim trgom
ispred bazilike oni su poredani i mole. Procesija ide. Vodi je lurdski
biskup. Iza njega prelati, a poslije njih eminentni lječnici, da, ako
bi se čudo pojavilo, mogu intervenirati. Preko zvučnika na svim
jezicima se mole zazivi: GOSPODINE DAJ DA PROGLEDAM — GOSPODINE! AKO
HOĆEŠ MOŽEŠ ME OZDRAVITI! GOSPODINE! UMNOŽI MOJU VJERU! Procesija sa
velikim baldakinom je već stigla. Presveti u rukama lurdskog biskupa
blagosiva bolesnike. Rijetko tko ostaje bez suza. Krist u Presvetoj
Euharistiji napunio je sve da mogu hrabro podnositi bola koje su ih
zadesile.
METKOVCI PRED KUPOLOM BAZILIKE U LURDU
Večernja je prosecija veličanstvena. 20—30
tisuća drže upaljene svijeće u svojim rukama.
Najprije se moli krunica pred špiljom na raznim
jezicima. Jedno otajstvo imali smo i mi na hrvatskom jeziku.
Na drugoj strani ispred donje crkve nalazi se
velika pozornica na kojoj je smješten pjevački zbor. I mi smo bili tu.
Te večeri uz nas su bili još: Englezi, Talijani i Španjolci. Nismo
bili zadnji.
Napravili smo veliki transparent na kojem je
pisalo HRVATSKA — Croatie. Ona je stajala uz hrvatsku trobojnicu i
svaku večer gledalo ju je mnogo tisuća hodočasnika.
Procesija izgleda kao da rijeka polako teče.
Nema redara, a sve je u redu. Procesija sama ide, dolazi i zaustavlja
se pred velikom pozornicom. Predstavnici grupa, koji nose transparente
idu na pozornicu, gdje se tu redaju ispred pjevačkog zbora. Kad je sve
gotovo, pjeva se CREDO na latinskom jeziku. Na koncu svega svi
svećenici i prisutni prelati daju blagoslov okupljenom narodu. Zatim
se ide... ali nema razgovora. Sve je završeno, a svatko bi ostao još
moliti, pjevati, gledati taj divni prizor.
I tako svaku večer od Blagovijesti do mjeseca
listopada. Milijuni ljudi dolaze Majci koja ih prima i koja ih tješi.
I svi su jednaki. Nema tu nitko prednosti. Svatko želi biti što manji
i što skromniji pred Onom koja je sebe nazvala SLUŽBENICOM.
Marijin Lurd svakoga frapira. 113 godina ona tu
dijeli svoje milosti. I mora tako biti. Možda ovaj mora zvuči malo
imperativno. Kad Marija gleda ono mnoštvo, one ljude, one bolesnike,
onu vjeru. .. Ona mora pružiti svoju ruku i otvoriti svoje srce.
Lurd je mjesto natjecanja, ali ne tko će biti
prvi, nego tko će Mariji pokazati veću ljubav. I mi smo ušli u to
natjecanje. I borili smo se da osiguramo što bolje mjesto. Ona je
Sigurno bila zadovoljna. I na kraju dali smo joj jedno obećanje:
MARIJO OPET ĆEMO TE VIDJETI!
Organizator
IZ PISAMA GOSPI LURDSKOJ
... Majko Božja od Lurda molim Te skrušeno za
zdravlje i blagostanje mojih sestara, izliječi ih od svake bolesti.
Hvali Ti unaprijed MB za Tvoju milost.
... Molim Te Marijo, da mi daš djeci uspjeha u
školi i da ih čuvaš i da budu vjernici...
.. . Sveta Marijo, molim Te pomozi nam svima
skupa u našoj kući B.
... Molim Te za zdravlje, sreću i zadovoljstvo
za svu moju
obitelj.
... Gospe moja, molim Te da dadeš zdravlje meni
i mojoj obitelji da živimo u skladu u našoj kući.
... Molim Te, draga Gospe, da mi po tvom
zagovoru Bog dade zdravlje i da mi dođe neko od moje rodbine iz Čilea
...
... Ja Te molim i darivam Ti svu moju djecu
i vruće Te molim od sveg srca da se udostojiš za ljubav tvoga Sina,
dati zdravlje njima, neka gane srce mojoj djeci i prosvijetli pamet da
im tvoj Sin pošalje svoga Svetog Duha ...
... Draga Majko Marijo nije nam moguće doći
svima k Tebi, na to blagoslovljeno mjesto. Zato preko onih koji dolaze
k Tebi uz mnoge žrtve šaljemo svoje ponizne molbe i tople uzdahe...
Molim te Majko za moje sestre, za mojeg brata da ne psuje Tvoje sv.
ime, daj da bude sretan kršćanski muž, da jedan njegov sin bude
svećenik ... Voli Te i pozdravlja uz bezbroj poljubaca Tvoja...
... Ja Te molim da nam svima budeš u pomoći.
Pomozi da se moja mama sretno porodi i da moj tata ozdravi od čira na
stomaku. Meni i mojoj seki pomozi da budemo odlični đaci u školi.
... Meni i mojoj supruzi kao i našoj
obitelji dobro zdravlje — sklad i ljubav. Draga Gospe pozdravi nam
Isusa.
... Želimo da djeca postignu odličan uspjeh
u školi. Daj nam dobro zdravlje i sreću. Smiluj se, i obrani mog muža
od bolesti, daj nam zdravlje i na svakom mjestu budi uz nas.
... posebno Te molim da mi obratiš moga
čovjeka, da mi ide u crkvu, da mi djeca dobro uče, da mi budu sretni.
Toliko za sada. Pozdravi mi dragoga našega Isusa.
Ne pođi od mene majko,
Ostani zauvijek sa mnom
Duša je umorna moja
U Tebi počinak našla.
... Draga Gospe, upravi sa mojim sinom i daj
mu zdravlje i da dobro uči. Gospe, Ti vidiš najbolje moje nevolje
pomozi mi Majko...
... Draga Gospe, ja Te molim da se Ti Bogu
moliš za me, za moju obitelj, za moju majku, za moju braću i sestru i
njihove obitelji, za sve one koji me mrze, i koji mi žele zlo. Moli se
Bogu za sve duše moje rodbine koje se nalaze u čistilištu.
... Draga Gospe, preporučam Ti moju cijelu
obitelj. Draga i mila Gospe moja pogledaj svojim blagim očima na moju
T. Sto te za. nju molim.
... Draga Gospe, obrati mi moja dva sina.
. .. Molim Te draga Majko isprosi mi od sina
Tvoga Isusa milost da budem dobra redovnica ...
... Obrati moga sina na pravi put i pokaži
mu kojim putem da ide u svome životu.
... Molim Te draga Gospe, za mir i red —
sklad. Božji blagoslov u braku koji je toliko uništen do kraja. Za
čvrstu vjeru u Boga i žarku molitvu, skrušeno kajanje za grijehe. Za
obraćenje moga muža, iskorjenjenje psovke iz njegove navike koja je
prekoračila sve mjere... Za zdravlje moje djece i majke.
.., Draga Gospe, daj da se moja djeca zdravo
vrate svojoj kući. Čuvaj mene i svakoga moga od napasti i grijeha,
osobito mene čuvaj od psovke ...
... Ja Ti Majko nisam mogla doći ali ti
šaljem ove moje riječi da mi rane srcu izliječi. Molim Te Majko draga
izliječi moju djecu od teške bolesti i teških operacija. Marijo, draga
Majko kad god sam Te zazvala uvijek si mi pomogla i sada se nadam da
ćeš mi pomoći. Marijo šaljem ti pozdrav iz daleke Hrvatske, čuvaj nas
sve u kući A POSEBNO BOLESNU MOJU DJECU!
85. OBLJETNICA GRADSKE GLAZBE U METKOVIĆU
Kulturna baština i povijest hrvatskog naroda je
bogata ostavština, koja mu daje ugledno mjesto u povijesti: i kulturi
čovječanstva. Ogromna težnja za slobodom i progresom dala je našem
narodu snagu da izdrži sve povijesne teškoće do najnovijih vremena.
Pred 85 godina našim gradom i našom lijepom
domovinom vladala je Austro-Ugarska monarhija. Kulturni i politički
život našeg naroda bio je potiskivan na svakom koraku. Metković je bio
gradić sa svega 800 stanovnika. Teško je bilo i zamisliti bilo kakav
napredak u takvom mjestancu, pa ipak se svresrdnim zalaganjem
cjelokupnog stanovništva osnovalo kulturno umjetničko društvo nazvano:
Općinska glazba Metkovića.
i. svibnja 1886. godine održan je prvi koncert
i izazvan prvi aplauz oduševljenih mještana. Sa pripremama i radom
društvo je počelo godinu dana ranije. Sudski službenik Vinko Ivančić
kao dobar poznavalac glazbe mnogo je pridonio njezinu osnivanju. Prvi
članovi uprave bili su: Mijo Gluščević, Franjo Čugej i don Jozo Gabrić.
Pedesetak mladih ambicioznih mještana kupilo je prve instrumente i
poklonilo ih društvu, da bi u narednim danima uvježbavali prve
koračnice pod vodstvom učitelja Ante Donela.
Prvi uspjeh oduševljeno pozdravljen od mještana
dao je novu snagu i novu ljubav za rad. Redali su se za redom nastupi
glazbe u Metkoviću i vani njega. Sve veća umjetnička vrijednost glazbe
pruža joj nove mogućnosti. 1889.godine pod ravnanjem
METKOVSKA GLAZBA NA PROSLAVI 24. X 1971.
Riharda Krstina
priredila je koncert na čamcima ispred Plave spilje na otoku Biševu.
Izvanredan koncert i opće oduševljenje prisutnih ponukalo je ugledne
oficire austrijske vojske da isposluju od Beča nagradno putovanje u
Carigrad. Sticajem okolnosti izlet je u posljednjem trenutku otkazan.
Iste godine prilikom otkrivanja spomenika Ivanu Gunduliću u Dubrovniku
uz sudjelovanje više limenih glazbi naša glazba je ostvarila zapažen
uspjeh.
Odani i požrtvovni glazbari marljivo rade. Ne
ometaju ih ni teški radovi na polju ni teški uvjeti života u ono
vrijeme. Neki su članovi od svoje rane mladosti pa sve do duboke
starosti s ponosom doprinosili sve većem značenju i kulturno
umjetničkom
djelovanju svog društva. Među prvim članovima
glazbe bili su: Patricije Gluščević, Jozo Vukša, Josip Kovačević,
Jakov Jeramaz i drugi. Pokojni Marko Carević je bio aktivan član
glazbe punih 50 godina.
Nakon prvog svjetskog rata glazba plodonosno
nastavlja svoj rad. 1929. godine pod vodstvom učitelja Amatetija na
jednoj priredbi u Dubrovniku metkovska glazba doživljava veliki uspjeh
i publicitet. Ondašnji tisak isticao je njenu visoko umjetničku
vrijednost i stavljao je na prvo mjesto. Redali su se dalji uspjesi na
koncertima u Sarajevu, Mostaru, Splitu i drugdje. Na festivalu u
Splitu između 28 prisutnih glazba iz Hrvatske, metkovska glazba
osvojila je prvo mjesto.
Poslije drugog svjetskog rata uz novčanu pomoć
naroda, narodne vlasti i privrednih organizacija kao i dobrovoljnim
radom članova glazbe sagrađena je zgrada Gradskoj glazbi u Metkoviću.
Kupljeni su novi instrumenti i uniforme pa je uspješno nastavljena
bogata tradicija.
1. svibnja 1956. godine glazba je slavila
sedamdesetu obljetnicu svog postojanja. Veliki doprinos proslavi
doprinjele su mjesne glazbe iz Trebižeta, Opuzena i Komina.
Bivšem »UREDNIŠTVU« lista »ISKRA« najtoplije HVALA na radu i
zalaganju kroz ova prva tri godišta.
Na festivalu amaterskim glazba u Čakovcu
Gradska glazba Metkovića nastupila je s 36 glazbara pod ravnanjem Mate
Mihoviljevića. Svojim bogatim programom (koncertni komadi: Moja
domovina, Proljeće se budi, Pjev lastavica i Veseli mornari) oduševila
je brojne posjetioce festivala. Pri povratku iz Čakovca održan je
koncert u Zagrebu na Zrinjevcu, kojem je prisustvovao velik broj našim
mještana i građana Zagreba.
U ovoj jubilarnoj godini Gradska glazba
Metković održala je koncerte u Metkoviću, Slanom, Sinju i Hvaru.
Centralna proslava bila je u sklopu sa proslavom tridesete obljetnice
oslobođenja, kada je održan koncert. Proslavi su doprinijele i glazbe
iz Trebižeta, Sinja, Opuzena i Komina.
Bogata tradicija naše glazbe nastavlja se te s
ponosom možemo čestitati našim jubilarcima i zaželiti im nove uspjehe.
Ing. Stjepan
Kljusurić
PODUZEĆE »PODUH« PROSLAVILO 80-TU
OBLJETNICU
Poduzeće »PODUH« iz Metkovića svečano je
proslavilo svoju osamdesetu obljetnicu postojanja. Toga dana, 25.
listopada 1971. godine priređen je i prigodni program:
U 8 sati prije podne u dvorani kina Pobjeda«
održana je svečana sjednica radničkog savjeta i tom prilikom su
podijeljene nagrade i dato priznanje radnicima koji duže vrijeme rade
u tom poduzeću.
Pozdravnu riječ i dobrodošlicu izrekao je Ante
Jeramaz, a onda je direktor Dušan Brljević osvrnuo se na rad i razvoj
ovog kolektiva koji je imao i teških dana u svojoj prošlosti, ali
zalaganjem, snalažljivošću, radom i upornošću sve je prebrodio i
postigao ono što danas ima.
Poslije svečane sjednice svi sudionici
predvođeni metkovskom glazbom, pošli su u novo sagrađene prostorije.
Predsjednik Općine Luka Bebić simboličnim presijecanjem vrpce pustio
je u pogon nove uređaje za obradu duhana, koji su nabavljeni iz
Italije.
Svi prisutni bili su iznenađeni i zadivljeni
brzini prerade, kao i kvaliteti i radu novog postrojenja.
Nešto iza 10 sati priređena je zakuska. Bilo je
lijepo i prijateljski, čula se je .i pjesma od naših glazbara.
Rastanak je bio uz stisak ruke i želju da se opet sastanemo i
proslavimo 100-tu obljetnicu.
Otkup duhana u Metkoviću počinje 1891., kad je
i napravljena otkupna stanica. Prije toga ovaj teren je pripadao pod
Vrgorac
i Imotski
Poslije dogradnje upravne zgrade 1908. počinje
intenzivni otkup duhana u ovom dijelu Neretve. Kasnije se krug širi,
pa ljudi iz Hercegovine predaju svoj duhan na otkup u Metkoviću.
Cijene su varirale. Za vrijeme Austrije otkupna
cijena duhana je bila prema pšenici 1:10 (kilogram duhana deset
kilograma pšenice). Sada se ta cifra povećala između 15—20.
RADNICE IZ »PODUHA«
Novim strojevima nabavljenim iz Italije
poduzeće će povećati li ubrzati otkup. Ići će se zatim da se odmah
otkupljeni duhan u kratkom vremenu sortira i zatim izvozi. Prošle
godine poduzeće je otkupilo od privatnih proizvođača 80 vagona duhana.
Sve se to lako proda u inozemstvu posebno u istočno-evropske zemlje.
»PODUH« ima u svojim filijalama i u prodajnim
mjestima — kioscima oko 150 radnika. Vjerojatno, se broj neće
povećati, jer postrojenja zamjenjuju dobar broj radnika. Sigurno je,
da će se na drugoj strani, povećati plaće radnicima.
20. GODINA ŠUMARSKOG GOSPODARSTVA U
METKOVIĆU
Od dipl. ing. Ante Vučićevića dobili smo dopis
u kojemu nam javlja slijedeće:
Šumsko Gospodarstvo u Metkoviću osnovano je
1951. god. (1. XI 1951.) u sklopu Šum. Gospodarstva Split. Sada
djeluje kao samostalno poduzeće na uzgoju, zaštiti šuma te rasadničkoj
proizvodnji sadnica šumskog drveća, parkovnog grmlja te uzgojem agruma
(mandarina i limuna) na podlozi Poncirus trifoliata.
Također djeluje kao lovočuvarska služba za
»Lovačko društvo« Metković. U sklopu lovstva čuva i uređuje dva ptičja
rezervata i to »Prudski« i »Podgrede« pod pokroviteljstvom Zavoda za
zaštitu prirode Zagreb, koji je ujedno i investitor.
Šumsko Gospodarstvo djeluje na području dvije
Općine (Metković i Ploče) sa 9 lugari ja. Na svakoj lugari j i se
nalazi područni lugar i odgovoran je za svaku promjenu na njoj. Šumsko
Gospodarstva čuva društvenu i privatnu šumu. Površina šumskog fonda sa
obraslim i neobraslim dijelom iznosi: cca 23.000 ha. Na visoku šumu
otpada 1.000 ha zatim listopadnu šumu 1.800 ha, zimzelena šuma i
makija 5.500 ha te neobraslo - kamenjar 9.500 ha, šikara 5.200 ha. Na
privatnom dijelu oko 2.500 ha također vrše kontrolu lugari.
1. studenoga 1971. god slavi se 20. god.
postojanja šumskog Gospodarstva Metkovića. Tim povodom bit će
podijeljene spomen nagrade za 20 god. rada u ovom Gospodarstvu i to za
6 članova ovog kolektiva.
KAKVO IME DATI DJETETU NA KRŠTENJU
U svečanom času dok voda krštenja teče čelom
svećenik novokrštenika naziva njegovim imenom. To će mu ime za sav
život biti najdraža niječ. Po toj riječi će se razlikovati od drugih
ljudi. Sebe će identificirati s tom riječju. S njom će biti spojena
čast i sramota, radost li žalost. Stoga je svaki čovjek ponosan na
svoje ime. I s pravom.
Nekada su ljudi imali samo jedno ime (Adam,
Krezo, David). Kasnije se je davalo i očevo ime: Sokrat Sofroniskov
(sin). Tako su se razvila prezimena. Ali i dalje ime je glavna riječ u
rječniku svakog čovjeka. Ime je simbol, putokaz, usmjerenje i nada
U svakom jeziku postoje autohtona, samonikla,
narodna imena, a i ona stranog podrijetla. Svako od njih, i domaće i
strano, ima svoje značenje kao riječ, a osim toga mnoga i vrlo lijepo
zvuče. Važno je, naime, da je ime lijepo, da lijepo zvuči, ali je još
važnije značenje i smisao imena. No osim etimološkog značenja, za
kršćanina ime ima još uzvišeniji smisao, jer je to ime jednog sveca,
uzora i zaštitnika. Svetac je, naime, idealan čovjek ostvaren u
idealnom kršćaninu. Dakle, pobožanstvenjem smrtnika.
VICE VUKOV KUMUJE NA KRŠTENJU KATARINE KRSTIČEVIĆ
Kad se sve to uzme u obzir, onda ćemo se lako
složiti da izabrati ime za svoje dijete i nadjenuti ga nije baš
lagana, mala i nevažna dužnost roditelja.
Zato kan. 761. kanonskog prava upozorava
župnike da paze kakva će imena dobiti djeca na krštenju. Zakonodavac
tu misli na kršćanska imena, tj. limena kanoniziranih svetaca i
svetica. Međutim tu se javlja i poteškoća: koja su to kršćanska imena,
a koja nisu.
Moglo bi se prigovoriti da su mnoga svetačka
imena po svome postanku ili značenju poganska. A samo zato što ih je
nosio poganin koja je obraćen na kršćanstvo i koji je podnio mučeničku
smrt, samo zato je njegovo ime postalo kršćansko. Tako, npr. 5. lipnja
slavimo sv. Kvirina. Bio je biskup i mučenik u starom panonskom gradu
Sisciji, današnjem našem Sisku. Kvirin je ime kršćanskog sveca,
biskupa i mučenika. No, znamo da je to zapravo drevno pogansko ime.
Stari su Rimljani osnivača svoga grada (priča o Romulu i Remu) štovali
kao božanstvo pod imenom Kvirin. Slično je i s mnogim drugim imenima.
Dosta, npr.: svetaca nosi ime Apolon, Apolonij, Apolinar. I to je ime
grčko-Etrurskog božanstva svjetla, glazbe i umjetnosti uopće. Dakle,
ime poganskog božanstva postaje ime kršćanskih svetaca, dakle,
kršćansko' ime. Ime apostola sv. Ivana evanđeliste svatko će danas
smatrati pravim hrvatskim limenom koje se razvilo u toliko inačica:
Ivo, Ivica, Ivanica, Iko itd. A treba se sjetiti da je to ime
židovskog podrijetla: Iehohanan, a znači Jahve — Bog jest milosrdan.
Preko grčkog i latinskog oblika Johannes dobili su u hrvatskom Ivan,
francuskom Jean, talijanskom Giovanni, engleskom John, ruskom Ivan i
Vanja, njemačkom Johann (Hans), španjolskom Juan, portugalskom Joao,
češkom Jan, bugarskom Ivan, poljskom Jan, madžarskom Janoš. Tako su
eto mnoga židovska, grčka i latinska imena postala svojina svih
evropskih naroda baš preko kršćanstva. No osim tako prihvaćenih imena
postoje u svakom narodu i samonikla narodna imena. Tako je i u
hrvatskom narodu. Neka su još iz vremena prije krštenja Hrvata, druga
su nastala kasnije, pa čak još i danas nastaju. Treba li ih odbaciti i
držati se samo tzv. svetačkih?
Na sreću, problem nije u tome da jedna odbacimo
a druga prihvatimo. Stvar je puno jednostavnija. Lako je, naime,
dokazati da ne postoji oštra alternativa: narodna ili svetačka, a i
mnoga su narodna zapravo po značenju svetačka: npr. Srećko — Feliks,
Vatroslav — Ignacij, Cvjetko — Florijan, Zlatko — Aurelij, Veseljko —
Hilarij, Živko — Vital itd. Prema tome, ta i mnoga druga naša lijepa
narodna imena zapravo su svetačka i svaki naš Živko, Zoran, Vedran i
dr. imaju svoje imendane i svoje svece — uzore i zaštitnike Treba se
samo potruditi i »pronaći« svoga sv. imenjaka.
Toga su bili svjesni i naši pređi, stari
Hrvati, kad su prelazili s poganstva na kršćanstvo. Oni su i dalje
zadržali svoja narodna imena i ujedno uzimali odgovarajuće svetačko.
Sjetimo se naših kraljeva Petra Krešimira i Dmitra Zvonimira. Oni su
dakle već onda sretno riješili problem narodnih imena.
Naša hrvatska narodna imena često vrlo lijepo
zvuče i imaju ponajčešće divno značenje. A kad se sjetimo da gotovo
sva imaju i odgovarajuće svetačko ime (stranog podrijetla, često
pohrvaćenog), tek onda nam je jasno kako je naš hrvatski jezik bogat i
na području osobnih imena. Imamo ih vrlo mnogo, najrazličitijeg
značenja i oblika. I onda vrlo čudno zvuči, čak jadno i tužno, kad
neka mama zove svoju curicu Alice, Mery, Gaby, Romana, Indira,
Staljinka itd, ili koji otac svoga sina Denis, Hans, John, Rene, Naser
itd., ili koja redovnica svoju sestru Nepomućena, Berhmana, Borgija,
Michelina itd. Čovjeka duša boli kad to čuje.
Ime tvoga djeteta, najvažnija riječ u njegovu
životnom rječniku, mora biti lijepo i zvučno, hrvatsko i kršćansko,
jer je ono simbol bića koje ljubiš, jer mu je ono usmjerenje i
obaveza, putokaz u život.
Hrvatin Jurišić
PROSJAKU
Ja ne znam tko si dobri starče,
što ruke pružaš za komadić kruha,
ja ne znam tko si neumorni prosjače
ali me tvoje dirnuše oči.
Ona su tako tamne od tuge
blage i plahe u dubini svojoj,
one su kao golub s maslinovom granom
što orosi za mir.
Kruha mi pitaš, ali ja znam starce,
da samo je tvoja duša strašno gladna
nježne riječi, pažnja, blag dodir ruke
hranile bi tebe čak bolje od kruha.
Dok u staru torbu trpaš skromni poklon
Gledaš i slaviš buduće mi staze,
a ja ti htjedoh reći nešto lijepo
ali mi se riječi učiniše prazne.
Na kraju ti rekoh: zbogom mili starce,
i rukom dodirnuh iskrpani rukav
gledajući kako klecajući žuriš
čula sam samo tihe blagoslove.
Marija K.
BAR I U MISLIMA NATRAG U ZAVIČAJ
Jedan dio Hrvata raspršenih po svijetu
sačinjavaju i Metkovci. Vidjeli smo ih iz naših brojeva »Iskre«, kako
se javljaju iz Njemačke, SAD, Australije, Afrike ...
NAŠI METKOVC1 U BEČU
Ovoga puta se javljamo iz hladnog, ali lijepog
Beča gdje žive i rade već duže vrijeme tri sestre Metkovke iz obitelji
Repeša. To su: Marija, Neda i Anka. Nije mi ih lako bilo pronaći, ali
sada su tu i neka Vam oni govore kako žive u tuđini, daleko od svoje
Neretve i svoga Metkovića.
—
Koliko godina ste već u Beču?
NEDA:
Deset godina.
ANKA:
Pet godina.
Njen
suprug MILE: Tri godine.
— Da li
mislite natrag u zavičaj?
NEDA:
Samo na odmor!
ANKA i
MILE: Mi sada ostajemo ovdje, ali s namjerom da se
jednog
dana vratimo u zavičaj na Neretvi.
— Kako
ste se navikli na novu sredinu, jezik i običaje?
NEDA:
Prva godina mi je bila teška. Kasnije, uz pomoć moga muža bilo mi je
lakše. Svladala sam jezik, tako da se danas osjećam ovdje kao kod
kuće.
ANKA i
MILE: Svaki početak je težak. Konačno smo se navikli
na je/,
k, običaje i narod.
— Kojim
jezikom govorite s djecom, odnosno učite li djecu govoriti hrvatskim?
NEDA: S
djecom govorim njemački, a trudim se da nauče i moj hrvatski jezik.
—
Mislite li često na Metković i Neretvu?
NEDA:
Mislim često na rodni kraj i zato svaki drugi godišnji odmor učinim
tamo.
MILE:
Iako Metković nije moj zavičaj, u njemu sam odrastao i zato se svake
godine tamo rado navraćam sa svojom suprugom, koja je rođena Metkovka,
pa se na jedan način osjećamo vezani uz Metković.
—
Postoji li nešto posebno »metkovsko« što vam ovdje nedostaje?
NEDA:
Nedostaje mi upravo onaj moj »metkovski« Betlem i štalica, jer ovdje
je to nekako drukčije.
MILE:
Meni nedostaje korzo, »pjaca« i moje društvo iz Metkovića.
ANKA:
Nedostaje mi Neretva i njezini specijaliteti.
— Što
želite poručiti svojima u Metkoviću, prijateljima, znancima ...
MILE:
Pozdravite babu Maru Repeša i ostalu rodbinu, Pozdravljam Magzana i
moje drugove: Antu Leontića, Joška Medara, Joška Vuicu, i moga bivšeg
majstora Stipu Bebića.
NEDA:
Sve ih puno pozdravljam i rado ih se sjećam i želim im sve najbolje.
ANKA:
Pozdravljam svu rodbinu, posebno moju majku Maru, da dugo pozivi u
našoj sredini.
Razgovor vodila: Zlata Novak
KRATKA ISPOVIJEST JEDNOG METKOVSKOG MLADIĆA
Zadnjih mjesec dana u mojoj nutrini odvijao se
je žestok boj. Trebao sam donijeti jednu odluku, ali ne za par godina,
već za čitav život. Na koncu sam ipak odlučio, ali uz pomoć i savjet
onih koji me najviše vole.
Jedan sam od Metkovskih mladića koji rade u
Mostaru. Pripadam mladoj generaciji na koju se mnogo viče, ali često i
više nego bi trebalo.
Normalno, kao i ostale moje kolege, imao sam
djevojku. Za vršilo sam zanat i vojsku, pa sam mislio i na ono glavno
u životu — brak. Uvijek sam to smatrao svetim i velikim. Čeznu sam za
jednim sretnim i smirenim životom, koji je meni nedostajao.
Naišla je ONA. Zavolio sam je, a i ona mene. To
se je vidjelo od prvog dana. Počeli smo hodati i malo ozbiljnije
razgovarati. Na vjeronaučnim predavanjima čuo sam kako treba sve prije
braka riješiti, jer možda poslije bude kasno.
Djevojka na izgled nije loša. Međutim, iako
nije kriva, druge je vjere i bez religioznog odgoja. Meni, kao
kršćanski odgojenom mladiću to je pomalo smetalo. Sanjao sam o nekoj
sličnoj meni, mojim nazorima na svijet, mojim idealima. Vidio sam, da
bi možda išlo dok smo još zaljubljeni, ali poslije?
Odlučio sam prekinuti »hodanje«. Imam svijest,
koja mi je to diktirala, jer nisam htio zavaravati djevojku. Rekao sam
joj: »Prijatelji! i dalje ostajemo, ali od braka vjerojatno neće biti
ništa«. Bilo je i meni i njoj teško, ali tako je moralo biti.
Poslije svega malo sam razmišljao: možda bi se
ona i vjenčala u crkvi, ali to bi bila samo formalnost i njezin
religiozni život istog dana bio bi završen. Bojao sam se budućnosti.
Njezin govor nije bio toliko uvjerljiv, da bi obećavao promjenu nj«zi'\a
stava prema vjeri.
Ova kratka ispovijest mogla bi poslužiti još
nekome kad bude tražio svoga doživotnog partnera. Treba savjeta,
posebno od svećenika i roditelja. Treba čuvati svoju vjeru i svoj
karakter. Treba biti i pošten. Bog i njegovi principi ne smiju se
žrtvovati, pa taman i ljubav bila u pitanju.
S Bogom je prava sreća, a bez Njega je sve prazno!
T. K.
ISKRA
Ti jesi »iskra«
što srce pali
vjere svoje, Kraja svog.
Daleko blještiš, iskrom ljubavi
molitvom vjernika svih.
Riječi ne mogu opisati žar,
što budiš ti, u srcima svim
a ljubav prema tebi, sve više se pali
Božje ljubavi dar
Ti jesi »Iskro« znaj.
Mario Ketini
KAKVE TEME ŽELIMO ČITATI U »ISKRI«
Poštovano Uredništvo!
Nemojte zamjeriti moj kritički osvrt na
pojedine stvari i članke koje objavljujete, jer moja je kritika
dobronamjerna.
Kako naša »Iskra« povremeno izlazi potrebno joj
je stog? posvetiti što više pažnje.
Trebao bi svaki nivo stručnosti biti
zastupljen. Možda bi trebalo paziti na vijesti. Dogodi se da se
ponavljaju.
Našem listu treba dati takvu fizionomiju, da da
jasnu sliku o čovjeku Neretvanske krajine. Treba pisati o njegovim
željama, nadama, njegovu jučer, danas i sutra.
Radnom Uredništvu nije mjesto samo za stolom,
nego u svakoj siromašnoj kući, na polju, na gradilištu. U jednu riječ
na svakom mjestu gdje žive naš mali, ali veliki Božji čovjek. Tempo je
današnjeg vremena dinamičan, pa čovjeka provincijskih manira treba
trgnuti iz učmalosti i udomaćene fjake.
Ima mnogo stvari o kojima bi se moglo pisati,
npr.: što naš čovjek radi na poslu i van radnog mjesta? Gdje je
oduševljenje i kulturna baština Metkovića? Zar bi trebalo da se sve
zbiva u zadimljenoj banketnoj dvorani hotela »Narona«, ili za kakvim
kartaškim stolom? Postoji li mogućnost brže izgradnje Doma kulture?
Može li se govoriti o nekom rekreacionom centru na Predolcu? Postoji
li mogućnost da se izgradi neko naselje za motorizirane turiste,
kojima bi Metković zbog svoje blizine moru, a van svake ljetne gužve,
bio idealan za ljetovanje?
»Iskra« je naše ogledalo. To nije list samo
vjernika nego svih Metkovčana. I dobro je da je tako. Zajedno živimo i
treba da nam je list zajednički.
Zašto se pojedini autori potpisuju pseudonimom
ili samo početnim slovom? Da li se stide svoga imena, ili onoga što su
napisali? Ili im je možda ispod časti pisat u jednom takvom listu
našega mjesta i naše Krajine?
U listu bi trebalo pisati i o situaciji u našem
gradu, o standardu pojedinih naših građana koji su tu ili žive vani...
Treba ići na izvore i otamo vadit materijal.
S poštovanjem
Ivica Markotić,
student Sarajevo
Slažemo se s Tvojim osvrtom Ivica i pozivamo
ovim člankom sve ljude naše Krajine, bez obzira na religiozno
uvjerenje, da se zauzmu i učine što mogu da naš list zbilja postane
kvalitetan. Stoga sve što imate ili napišite, šaljite na adresu
uredništvo »Iskre« Metković. Omladinska 25. Mi ćemo sa svoje strane
sve učiniti koliko nam je moguće da »Iskra« postane OGLEDALO grada i
ove Doline.
Uredništvo
MOTIV IZ METKOVIĆA
Mario Marušić — Dubrovnik. Primili smo
»ISKRU« koja nas je obradovala. U njoj saznajemo sve o našem dragom
Metkoviću. Od srca Vam zahvaljujemo, šaljite unaprijed.
Dr Mate Šimundić — Maribor. Iskreno
zahvaljujem na »ISKRI«. Ona je sadržajno li tehnički na zavidnoj
visini. Lako je čitaju školovani i ne školovani ljudi. Znam kako je
teško odabrati takav način pisanja i koliki se trud traži za to, ali
ste ipak do kraja uspjeli. Nadam se da nećete posustati, morate
izdržati, te i unaprijed pružati korisno štivo hrvatskom puku koji
živi u Domovini i izvan nje. Prilozi su iz raznolikih područja, pa
časopisu daje osobitu vrijednost. Čini mi se kako bi mu dobro
pristajao i jedan člančić o pitanjima hrvatskoga jezika. Sve u svemu
»ISKRA« upotpunjuje kulturni i vjerski život u pitomoj neretvanskoj
krajini.
Marija Milušić — Dubrovnik. Primila sam
»ISKRU« što me jako obradovalo. Šaljite i u buduće. Želim Vam napredak
i uspjeh.
Dr. Trpimir Macan — Zagreb. Primio sam
Vaš broj »ISKRE«. Drago mi je da ustrajete i napredujete. Pozdravite i
ostale članove uredništva među kojima prepoznajem, ako se ne varam,
koje sam posljednji put vidio i zapamtio kao djecu.
Č. s. Ligorija — Split. Hvala na oba
broja »ISKRE«. Živo pratim sve događaje i vesele me najsitnije
pojedinosti. Posebno promatram brojne prvopričesnike i u meni se
redaju uspomene koje me s njima povezuju. Hvala i unaprijed šaljite.
Niko Puljan — Omiš. Hvala na pažnji što
ste mi poslali »ISKRU«. I u buduće vodite brigu da dobijem što prije
Vaš list. Mnogo lijepih želja i dobar uspjeh.
Miće Krstičević — Mobile. Primio sam
Vašu krasnu »ISKRU«. Želio bih biti njezin pretplatnik. Pola sam odmah
pročitao, više ne smijem, jer moram ostaviti nešto za sutra. Ne mogu
Vam zahvaliti koliko ste učinili za mene što se mi je poslali.
GRAĐANI PITAJU — MI ODGOVARAMO
Molimo Vas da preko Vašeg (našeg) lista dadete
odgovor na pitanje što je sa satom na zvoniku naše crkve?
Točno je, da uglavnom imamo svi džepne, ručne
ili pak kućne satove barem toliki standard imamo, ali uvijek rado
čujemo otkucavanje našeg zajedničkog sata sa starog zvonika.
Ne znam čak ni čiji je to sat. U koliko je
crkveni treba ga popraviti. Raspišite i vi samodoprinos pa ćemo ga
zajednički popravit. Ako je pak općinski neka ga Općina popravi.
Uzgred rečeno, ako Općina smatra da to nije
potrebno, budući da mi u Metkoviću imamo čak SUNČANI SAT, onda neka i
taj sat dovedu u ispravno stanje, jer tu ne treba baš nikakve
investicije.
Za ovaj SUNČANI SAT saznao sam sasvim slučajno.
Jednom prilikom skupila se jedna grupa stranaca turista ispred
današnje knjižare i buljili svi negdje gore u pravcu vrha kuće
odvjetnika Srećka Grgića. Svi su skoro imali foto-aparate i nešto
snimali. U prvi mah sam mislio u najmanju ruku da je leteći tanjur
doletio baš u Metković. Kada sam vidio da nema ni letećih tanjura niti
kakvih satelita, obratio sam se jednom gospodinu i upitao ga što to on
vidi na toj kući. On misleći da sam i ja stranac lijepo mi objasni da
na toj kući postoji sunčani sat. I kad sam ja dobro pogledao zaista
sam se uvjerio da je tu nekada bio taj sat i pokazivao vrijeme. Eto
koliko sam ja Metkovac, kada nisam znao da to imamo, a bojim se da ni
općinski oči ne znaju mnogo više od mene, bar što se tiče ovoga sata.
Pozdravljam Vas
Vaš vjerni čitalac
Građanin Metkovića
Sat na Zvoniku je općinski. Kad će
proraditi, i mi bismo željeli znati. Međutim mi smo poslali jedan
dopis na Općinu, koji bi mogao biti ujedno i odgovor na vaše pitanje.
Župski Ured
25. X 1971.
Sv. Ilije
Br. 33671.
Metković
SKUPŠTINI OPĆINE METKOVIĆ
Slobodan sam se obratiti gornjem Naslovu u vezi
sata na zvoniku crkve Sv. Ilije u Metkoviću.
a) Na zvoniku Sv. Ilije u Metkoviću postoji sat
koji je postavljen 1875. godine, a nabavljen je u Trstu kod Ivana
Solarisa.
b) Taj sat jest vlasništvo Općine Metković.
c) Općina Metković, nakon kvara, ne poduzimlje
nikakvo zanimanje da se sat popravi i da ponovno proradi.
Stotine prigovora niže potpisani je dobio od
strane građana u vezi zastoja javnog sata na zvoniku. Međutim ništa
nije mogao riješiti, a odgovor je bio uvijek jedan: Općina je
gospodar.
Stoga župnik župe Sv. Ilije u Metkoviću
predlaže gornjem Naslovu:
a) Da radi građanstva osposobi taj sat, koji
već duže vrijeme ne radi.
b) Sat ima i povijesnu vrijednost, pa bi bila
šteta da ga se više ne čuje.
c) Niže potpisani obećaje podršku u akciji
ponovnog osposobljavanja sata.
d) Cijelo građanstvo Metkovića, a i Krajine bez
obzira na religiozno uvjerenje, vjeruju da će ponovno saznati točno
vrijeme u otkucajima starog sata sa zvonika Sv. Ilije. U nadi
pozitivnog rješenja:
Fra Mario Jurišić, župnik
Omladinska 25
Metković
NAŠI NAM STUDENTI PIŠU ...
... Iako se nisam prije javila nisam zaboravila
Vas, ni »Iskru«, a ni naš dragi Metković. Zauzeta sam cijeli dan na
fakultetu s vježbama i predavanjima, pa jedna čekam da nedjelja dođe i
da se malo odmorim.
Inače je sve u redu. Dobro sam se snašla.
Jedino mi nedostaju moji kod kuće, ali često pišemo jedni drugima, pa
tako nadoknađujem taj nedostatak.
... Ovdje ima dosta Metkovčana, pa se često
viđamo. To je lijepo kad nekoga svoga susretneš.
Roza
... Nalazim se u Splitu. Sve ide po planu.
Svake nedjelje sam kod sv. Mise kod sv. Dominika. Tamo se održava Misa
za mlade. Divno je. Crkva je uvijek puna. Na Misi sviraju učenici
četvrtih razreda Tehničke škole sa suvremenim instrumentima.
... Mene je osobno sve to tako impresioniralo
da jedva čekam kad će doći nedjelja i teško bi mi bilo i jednu takvu
Misu propustiti.
... Sjećam se našeg vjeronauka i naših
predavanja. Kad dođem ponovno ćemo se vidjeti...
Markica
... Prvi dojmovi su divni. Snašla sam se
izvanredno. Sve mi je pod ruku. I fakultet i crkva. Gazdarica je
odlična. Redovno idem na Misu u Gospe od zdravlja ili kod sv. Frane.
... Svako mi je pismo kad ga primim iz dragog
Metkovića puno sadržaja. Predavanja kaj a sam slušala sad mi dobro
dolaze. O njima često razmišljam ...
Maja
... Evo nešto šaljem za našu dragu »Iskru«.
Samo hrabro nastavite Bog će Vam dati hrabrosti na započetom putu. U
svojim molitvama i nas studente nekada preporučite Bogu. To nam je
potrebno.
... Inače je sve u redu. Nalazim se u finišu,
pa moram malo zaprijeti...
Ivica
... Ni sam ne znam koliko sam se puta sjetio
svoga kraja, svojih roditelja i onih naših predavanja na vjeronauku. U
dalekom svijetu čovjek je prepušten sam sebi... Bog je Onaj, koji mi
pomaže i koji me vodi i koji me neće nikada napustiti. Samo Njegovom
pomoći mogu postići uspjeh.
... Velik je grad, pa su ljudi daleki jedni
dragima. Bog mi je najveći prijatelj i osjećam kad bi me On napustio
da bih zalutao u ovom svijetu koja juri bez milosti...
... Uvijek sam vjerovao u Boga, ali sada tek
osjećam kako je On velik, neizmjeran, dobar... U Metkoviću Ga nisam
toliko trebao kao ovdje... Bit ću sretan, kad jednoga dana, Njegovom
pomoću, ostvarim svoj cilj ...
... Može se sve postići. Samo treba vjera i
snaga. Želio bih se vratiti jednoga dana u naš kraj i svakome pomoći
kome budem mogao ... Napišite par riječi. Uvijek sam vjerovao i
cijenio Vašu riječ. To je bila uvijek prijateljska i očinska. Što sve
Vi govorili, to je uz niječi mojih roditelja bilo najbolje...
Pero
... Malo sa zakašnjenjem se javljam, ali zbilja
nisam mogao prije. Sve je lijepo. Onako kako sam zamišljao, tako se
polako i ostvaruje.
Nedjeljna Misa mi nikada nije izostala. Idem
kod Isusovaca u Palmotićevoj, a nekada i kod Gospe Lurdske u
Vrbanićevoj. Tu idem i na studentska predavanja.
Nedavno sam susreo i Hrvatina. Razgovarali srno
o našoj »Iskri« Nastojte, koliko možete, iako Vas to stoji mnogo
truda, da svaki put bude bolja. Mi je čekamo i spremni smo učiniti za
nju sve. Mislim, ako treba nešto pisati, tražiti po nekom arhivu
materijal...
Pozdravite novo Uredništvo. Neka bude bolje i
aktivnije od nas.
Mario
Evo nas u »Hrvatskoj Ateni«. Lijepo je jer smo
se izvanredno snašli. Iako smo otišli iz našeg dragog Metkovića, nije
nam previše teško, jer ISKRA vjere koja je u našoj duši vodi nas .
svijetli nam ovdje u našem studentskom životu.
U mislima i molitvama, iako daleko, često smo
sjedinjeni s Vama... Želim Vam mnogo uspjeha u radu. Dobra
vjersko-moralna formacija na početku, garancija je za sretnu
budućnost.
Davorka — Marija
Anđelka — Neda
Draga moja »ISKRO«!
Daleko sam od Tebe, od toplog gnijezda, odakle
si izišla tiha i nečujna i onda si postala »iskra« u našim srcima;
daleko od doma gdje sam te rado čitala, i nisam te ni ovdje
zaboravila, jer i sama u svom srcu nosim »iskru«, koja me vodi kroz
žvot, i pokazuje mi put i daje mi snagu za još neprohodane staze.
Mnogi mladi ljudi iz tvog gnijezda nose te također u srcu, iako ti ne
pišu. Znam da ih vod ista »ISKRA« kao i mene. Vjera, ufanje i ljubav
neće se ugasiti u srcima nas studenata. Ti ćeš nam svjetliti!
Očekujemo Te„ i veselimo se Tvome dolasku, kao najljepšem Božičnom
daru!
Studentica!
USPJELA AKCIJA SAKUPLJANJA NOVCA ZA MISIJE
I PAKISTANSKE IZBJEGLICE
Posljednja nedjelja listopada — misijska je
nedjelja. Posebno se tada skuplja u našoj crkvi novac za misije.
ČASNE SESTRE UROĐENICE KOD MISIONARA O. ANTE GABRIĆA
O. ANTE GABRIĆ SA METKOVCIMA FRA
NIKOLOM GABRIĆEM
I FRA SREĆKOM VEKIĆEM
I ove godine, kao i svake odaziv vjernika bio
je dobar. Koji je razlog da naš grad ima ljubav i da se zna nešto
žrtvovati na ovom polju?
Nije teško razumjeti i odgovoriti na odaziv
vjernika kad ih se pozove da treba pomoći i misionarima i onima kojima
oni služe. Mi Metkovci imamo jednog od najpoznatijih misionara O. Antu
Gabrića u Bengaliji. Ljubav prema njemu kao da je ljubav prema svakom
onom koji radi na misijskom polju. I zato prilog koji sakupismo i
kojeg dobismo vjerojatno će Njemu dospjeti.
---- ---- ----
Odmah slijedeće nedjelje skupljali smo novac za
Pakistanske izbjeglice. Uspjeh je opet iznenadio. Svatko je htio bar
nešto pridonijeti za tu sirotinju čiji se broj svaki dan povećava.
Statistika kaže: samo za šest mjeseci napustilo
je zemlju osam milijuna ljudi. Računa se da će ih biti do kraja godine
preko 12 milijuna.
Kršćanstvo je ljubav. »Što učinite jednome od
moje najmanje braće meni ste učinili.«
NOVOSTI U JUGOPLASTICI
Šef pogona ing. Ivan Novak obavijestio nas je o
novinama u »Jugoplastici«. Evo što on javlja:
1) 15. VI 1971. otvorili smo restoran društvene
prehrane sa toplim obrocima i osvježavajućim pićima, čija je
maksimalna cijena 3,00 din. Restoran radi non-stop. Za uređenje i
adaptaciju uloženo je 250.000 ND.
2) U ovoj godini održavamo drugi tečaj za
sticanje interne kvalifikacije konfekcijske struke. Iz prvog tečaja
već je u stalnom radnom odnosu 22 radnika, dok ćemo nakon završenog
drugog tečaja koji traje do konca XI mjeseca, također primiti u stalni
radni odnos 24 radnika, to je sve ženska radna snaga predhodno bez
kvalifikacije.
3) Naši planovi do kraja ove godine su vrlo
ambiciozni a među najvažnije spada rekonstrukcija strojeva. Međutim na
žalost do ovog ostvarenja u ovoj godini neće doći zbog katastrofalnog
požara koji je 27. VI 1971. zadesio naš Kombinat u Splitu.
NA RADNOM MJESTU U »JUGOPLASTICI«
Bit će nam posebno drago ako za ove naše
skromne uspjehe i planove nađete prostora u Vašem listu.
Iskreno zahvaljujemo i preporučamo se za daljnu
suradnju
KOMUNALNA PROBLEMATIKA
Šef Službe za urbanizam i komunalno-stambene
poslove Općine inžinjer Drago Palaversa obavijestio nas je slijedeće:
1) Radi se nova ulica od Vatrogasnog doma do
Koteksa. U proljeće bi trebao biti završen dio radova do Veterinarske
stanice, gdje bi bio prvi spoj te ulice s Bosanskom transverzalom.
Novac za ove radove osigurao je Fond za uređenje građevinskog
zemljišta, a izvođač radova je »Beton«.
Ulica od Koteksa do Vatrogasnog doma, odnosno
do Trga kralja Tomislava dio je buduće gradske transverzale, koja će
ići od Trga ulicom Vladimira Nazora do Verajina guvna i dalje Orašinom
kroz brdo prema Doljanima, gdje će se ponovo vezati sa Bosanskom
transverzalom.
Također će se uređivati i dio Dubrovačke ulice
od duhanske stanice prema sjeveru. Naime ova ulica će u budućnosti ići
zadnjim svojim dijelom u pravcu jug-sjever sve do ulice Kreše Rakića.
Na sadašnjem parkiralištu teretnih kamiona bit će raskržje sa budućom
ulicom Pržine.
Važnost ovih radova je ta što će nova ulica
rasteretiti saobraćaj Bosanskom transverzalom i Trgom kralja
Tomislava, povezati južne dijelove grada sa centrom, omogućiti
premještanje autobusnog kolodvora, omogućiti pristup javnim objektima
kao što je Dom zdravlja, Općinski sud, Katastar, Zemljišnik, sportsko
igralište itd. Također će se omogućiti pristup novim građevnim
terenima.
2) U novoj godini počeli bi radovi na izgradnji
novog mosta. Stara konstrukcija bi se digla i zamijenila novom,
također od željeza. Most će biti malo povišen, širok oko 11 m sa dvije
trake za auta i dvije za pješake. Na njemu će se postaviti javna
rasvjeta. Novi most će biti na istom mjestu i koristit će stare
upornje.
3) U idućoj godini asfaltirat će se i Mlinska
ulica. Nedavno je postavljena javna rasvjeta na dijelu ulice koja je
nije imala i završen sjeverni trotoar.
Također je u planu i asfaltiranje cijele ulice
Vladimira Nazora i još nekih manjih uličica.
4) U planu je i izvedba kanalizacije u
Omladinskoj ulici i to na potezu od kuće Žarke Majića do kina
»Pobjeda«.
5) Početkom nove godine počet će izrada
Generalnog plana grada. On će u cjelini usmjeravati daljnji razvoj
našeg mjesta i bliže okolice. Dosadašnjim planom nije bilo sve
obuhvaćeno.
6) Vrše se pripreme za fotogrametrijsko
snimanje cijele katastarske Općine Metković i dijela Katastarske
Općine Vid. Time će se dobiti nove karte i nove geopodloge, tj.
postojeća situacija grada.
Ing. Palaversa
Drago
PRVI PUT NAGRADE GRAĐA METKOVIĆA
Na sjednici obaju vijeća Skupštine općine
Metković prvi put su podijeljene nagrade zaslužnim građanima i
organizacijama. Nagrade i diplome dobili su: GRADSKA LIMENA GLAZBA za
svoju 85-obljetnicu, ANTE EREŠ, predsjednik i osnivač limene glazbe u
Opuzenu, STIPE NIKOLAC za promicanje voćarstva u dolini Neretve,
ZDRAVKO VUČIČEVIĆ za promicanje rukometnog športa, LEO ZLODRE za
razvoj nogometnog športa, VIDO BAGUR za 15-godišnji rad na podizanju
umjetnosti, folklora i baleta.
Svečanoj sjednici prisustvovali su predstavnici
Splita, Dubrovnika i Varaždina. Predstavnik grada Varaždina Miljenko
Ilić predao je predsjedniku Općine zlatni pečat grada Varaždina. Sve
je završeno svečanim banketom u hotelu »Naroni«
DALMACIJA U NOVOM POPISU PUČANSTVA
828.500
STANOVNIKA
Metković na petom mjestu
U ukupno 22 dalmatinske Općine u 10 se je
smanjio broj žitelja, u 12 drugih je porastao. Najviše je opao Vis.
Nastavi li se kako je počelo u cijeloj Općini za 70 godina živjelo bi
samo 500 osoba.
Priobalne općine, osim Trogira i Omiša, imale
su nezapamćeni visoki porast.
Split je sa stopom rasta od 38,4 na prvome
mjestu u dalmatinskoj Hrvatskoj, a zatim slijede Makarska sa stopom
porasta od 21,8 posto. Zadar sa 19,3, Ploče s 15, METKOVIĆ s 10,
Dubrovnik s 9,9 itd.
Dalmacija ima 828. 500 stanovnika, što je za
9,4 posto više nego 1961.
NARODNO SVEUČILIŠTE U METKOVIĆU
Vrlo aktivno Narodno sveučilište u Metkoviću
neumorno radi. Njegove prostorije pohađa 400 mještana svaki dan.
U njemu stječu znanje i obrazovanje trgovci,
metalci, službenici ... Pri Narodnom sveučilištu djeluje i folklorno
društvo »Poskočac« i tamburaški orkestar. I tek osnovana radio postaja
pod njegovom je upravom.
»Neretvanski skup mladih pisaca« svakako je
ponos Narodnog sveučilišta. Problema nema, samo se traže veće i ljepše
prostorije. No i to pitanje će biti u skoroj budućnosti riješeno.
NERETVANSKE TRUPE
VELIKI USPJEH PODUZEĆA LUKE METKOVIĆ
Komercijalni direktor dipl. ecc. Danko
Palaversa poslao nam je slijedeće:
Devetomjesečno poslovanje smo završili
uspješno. Bruto produkt je veći za 26% u odnosu na isto razdoblje u
1970. godini. Troškovi poslovanja su porasti za 43% (uglavnom
radi porasta cijena repro-materijala), dok su zarade povećane za 35% u
odnosu na prvih devet mjeseci prošle godine. Produktivnost rada je
neznatno porasla. Znatniji porast produktivnosti se očekuje u
slijedećoj godini uvođenjem u rad moderne opreme za pretovar rasutog
cementa.
U prvih devet mjeseci 1970. godine pretovarili
smo 224 tone razne robe, u istom razdoblju ove godine ostvareno je 233
tona pretovara. I ove godine struktura tereta je ista: cement u
domaćem razvozu, razni sortimenti drva u izvozu, građevinski materijal
u domaćem razvozu te razne robe (uglavnom prehrana) za područje
dubrovačkog primorja, Korčule, Pelješca i Hvara).
Do kraja godine završit će se montiranje silosa
za rasuti cement. Cement će se dopremati brodovima (posebno uređenim
za takav teret) iz tvornice Dalmacija cement i dalje će se iz silosa
otpremati kamionima cisternama ili vagonima cisternama. Inače
BROD »METKOVIĆ« U METKOVSKOJ LUCI
će silosi biti »zadnja
riječ tehnike« — za sada jedini takve vrste u zemlji. Domaću opremu i
montažu izvodi »ITAS« Kočevlje, uvozna oprema je iz SR Njemačke, a
građevinske radove izvodi g. p. »Hercegovina« Mostar.
Dana 25. X 1971. godine obalna plovidba »Split«
u Splitu (naš dugogodišnji poslovni prijatelj) dala je svome
novokupljenom brodu od 650 t nosivosti ime »Metković«. Brod je jedna
od najljepših plovnih jedinica koje dolaze u našu luku.
Inače u luku Metković su ovoga ljeta dolazili i
veća brodovi, čak do 1,200 t nosivosti, što znači da je Poduzeće luke
Metković investirajući svoja značajna sredstva i uz pomoć republičkih
organa uspio održati plovnost rijeke Neretve i čak povećati dubinu na
najkritičnijem mjestu — na ušću rijeke sa 4 na 4,50 m. U planu je
produbljavanje prolaza na ušću na 5 m, što bi otvorilo perspektivu
pretovara roba za sve zemlje velike obalne plovidbe (Sredozemno i Crno
more) sa brodovima gaza do 5 m i visinom jarbola do 17 metara do
srednjeg vodostaja rijeke ispod mosta na Rogotinu. To su brodovi do
1.500 t nosivosti. Veliku pomoć u ostvarenju ovoga zadatka pružit će
nam naš refuler koji se adaptira u pogonu brodogradilišta »Greben« iz
Vele Luke — u Pločama. Resuler bi bio spreman za ovaj posao još
ljetos, no kooperanti kasne sa isporukom elektroopreme.
Bit će nam drago da nam se ponovo javite, kada
budete uređivali naredni broj. Želimo Vam uspjeha u radu i
pozdravljamo Vas!
Danko Palaversa,
dipl, ecc.
NOVOSTI S PRIOBALNOG DIJELA METKOVSKE
OPĆINE
Metkovska Općina ima svoj dio mora i morsku
obalu dugu 26 kilometara. U mjestima: Kleku, Dubokoj, Komarni, Solini,
Kremenoj i Blacama svake godine ljetuje sve veći broj turista. Ovom
brzom turističkom razvoju pogodovat će i asfaltni spoj od jadranske
magistrale i sela Kremena, pa do zadnjih kuća sela Blace nedaleko ušća
Neretve.
Pred nekoliko mjeseci usvojen je urbanistički
generalni plan u kojem je zacrtano što bi trebalo učiniti za buduće
desetljeće. Predviđa se izgradnja 15.000 komercijalnih kreveta
(stvaranje prostora za oko 25.000 izletnika posebno iz susjedne
Republike). te izgradnja skupine jednostavnih kučica sličnih
sojenicama starih
Slavena. Na ovaj način dio Primorja metkovske
općine, svojim krajolikom zelene delte pružio bi gostima nešto
posebno, što se ne bi moglo naći u drugim mjestima naše obale.
Kao na čitavoj, tako i na dijelu Općine
priobalnog dijela, došlo je do »divlje« gradnje raznih vikendica. Malo
se tko osvrće na prihvaćeni urbanistički program Općine i na generalni
urbanistički plan. Svatko radi po svojoj volji, gdje mu se svidi, ili
gdje je uspio kupiti zemljište.
Da bi se stalo na kraj bar donekle sudac za
prekršaje kaznio je ovih dana tridesetak vlasnika od 300 do 4.000
dinara, u iznosu od 70.000 dinara. Ovo su tek prve mjere protiv
besrpavne gradnje koja prijeti ostvarenju turističkog plana. Sudeći po
odlučnosti odbornika na sjednici Općinske skupštine svi su izgledi da
bi moglo doći i do prvih rušenja bespravno podignutih objekata.
»MEHANIKA« JESENSKI PRVAK HRVATSKE
RUKOMETNE LIGE
Uza sve teškoće RK »Mehanika« sasvim zaslužno
je osvojila prvo mjesto u Hrvatskoj ligi.
Veliko pitanje zaposlenja igrača riješeno je
pozitivno na veliko veselje građana i igrača, jer je to bio uvjet da
ovaj izvanredni kolektiv dalje sudjeluje u daljnjem natjecanju.
Domaći igrači, jedino golman stranac, pokazali
su da su sposobni prijeći i u veći rang, jer njihova igra zadivljuje
ne samo navijače nego i rukometne gurmane.
"Prekretnica je došla baš poslije nego je
stigla vijest da će igrači biti zaposleni. Odmah je odigrana utakmica
sa takmacem »UMAGOM« i slavila se je pobjeda. Naši maturanti snažnim
bodrenjem, sigurno su pridonijeli toj pobjedi u Umagu.
Stoga nije čudo da su utakmice kad »Mehanika«
igra izvanredno posjećene. Oduševljenje gledalaca iz svake utakmice u
utakmicu raste. I blagajnici i Uprava i gledalište trlja ruke. Svi su
zadovoljni.
I još nešto: Svi se oni nadaju »Mehaniku«
dogodine vidjeti u I rukometnoj ligi.
SLAB JESENSKI START NK »NERETVE«
Prošlogodišnji prvak Dalmatinske nogometne zone
slabo je startovao u ovogodišnjem jesenskom prvenstvu druge lige —
JUG. Stupci novina bili su puni o krizi, koja se je pojavila o
metkovskom drugoligašu.
Izmjene u stručnom štabu, traženje pojačanja iz
»Veleža«, »Sarajeva« i »Hajduka«, angažiranje mladih igrača, možda
nagovještava bolje dane.
Međutim »Neretva« nikako da se oporavi. Na
posljednjem mjestu biti, ne znači i ispasti. Uprava sve češće održava
sastanke i traži uzroke loših igara! Izgleda da je temelj svega
nesistemaski rad kao i nedostatak pedagoškog kadra. Odlučeno je da se
raspiše i natječaj za školovanje kadrova na visokoj školi za fizičku
kulturu u Zagrebu.
Metković, a cijela Krajina vole svoju »Neretvu«
i zato joj se ne smije iznevjeriti. Ostati uvijek vjeran, pa i u
teškim časovima i krizama, znači željeti joj oporavak i uspjeh, te
proboj prema sredini a tim i opstati u I ligi.
ANDRIJA ANKOVIĆ TRENER PIONIRA »HAJDUKA«
Bivši »Neretvin« igrač, Andrija Anković,
poslije igrač »Hajduka« i Reprezentacije, a donedavno trener »Omiša«,
postao je trener pionira »Hajduka«. Anković je polaznik više trenerske
škole i po svoj prilici nakon završetka školovanja posvetit će se
profesionalno trenerskom pozivu.
Prijatelj
PERO VERAJA GOLGETER RK »MEHANIKE«
Jesenski dio prvenstva Hrvatske rukometne lige
je završen. Prvo mjesto, četiri boda prednosti, jasno govore o
kvaliteti i superiornosti mladića iz grada s Neretve.
Zasluga je to svih, ali ipak ima nekoliko
izvanrednih pojedinaca, koju bi mogli slobodno igrati i u prvoligaškim
klubovima, a to su: Luka Veraja, Pero Veraja, Jurica Vovlarević,
Vlaho Lovrić i Ivo Gabrić.
PERO VERAJA GOLGETER RK »MEHANIKA«
Ipak bismo i iz ove skupine mogli izdvojiti
mladog i talentiranog PERU VERAJU.
Za ovog vižljastog, plavokosog mladića zna
čitava Hrvatska, a i šire područje. Njegova skromnost i blagost, kao
da je u suprotnosti s onim što o njemu misle protivnički vratari i
obrane. Kad je na terenu, nemilosrdno puni protivničke mreže, bilo to
kod kuće, bilo u gostima.
U trci za najboljeg golgetera Hrvatske
rukometne lige i pehar rukometnog saveza Hrvatske, Pero Veraja vodi sa
90 postignutih golova, iz 11 odigranih utakmica. To znači 8 golova u
prosjeku po utakmici, od ukupno 237 koliko ih je postigla cijela
ekipa. Ovome treba dodati, da je 4 puta branio boje republičke
omladinske reprezentacije, a u ožujku 1971. u Zagrebu proglašen je za
najboljeg igrača, od preko 400 rukometaša sudionika.
Ovo govori da se radi o rijetkom rukometnom
talentu, a tko ga poznaje složit će se da je velik i po ljudskim
osobinama. Mi želimo da on i dalje takav ostane. I dobar čovjek i
dobar rukometaš, i da dalje budemo ponosni na njega.
Z. V.
POSTAVLJENA BISTA STJEPANU RADIĆU
5. XI postavljena je pred Domom kulture u
Metkoviću bista Stjepanu Radiću.
Navečer 4. prosinca održana je svečana
akademija posvećena životu i djelu velikoga hrvatskog političara. Pred
punom dvoranom u »Razvitku« predavanje je održao dr Franjo Tuđman iz
Zagreba.
U nedjelju 5. prosinca bio je lijep sunčan dan.
U 10 sati održao se je velik zbor na kome je sudjelovalo preko dvije
tisuće građana. Govor je održao dr Stjepan Obad iz Zadra. On je
posebno akcentirao ulogu Radićeve politike u Neretvanskom kraju.
Na koncu predsjednik Općine Luka Bebić, otkrio
je bistu uz prigodni govor, rad, akad. kipara Srećka Galića.
Metkovska glazba ulicama grada dala je svečan
štimung ovoj proslavi.
RASPORED VJERONAUKA
Osmogodišnja škola
I razred: ponedjeljak
i četvrtak u 8 ili u 2 sata poslije podne
I razred: utorak i
petak u 8 ili u 2 sata poslije podne
I razred: ponedjeljak
i četvrtak u 9 ili u 3 sata poslije podne
IV razred: ponedjeljak
i četvrtak u 10 ili u 4 sata poslije podne
V razred: utorak i
petak u 9 ili u 3 sata poslije podne
VI razred: ponedjeljak
i četvrtak u 9 ili u 4 sata poslije podne
VI razred: ponedjeljak
i četvrtak u 8 ili u 3 sata poslije podne
VI razred: utorak i
petak u 8 ili u 3 sata poslije podne
Gimnazija
I i I razred:
subotom u 3 sata poslije podne
I i IV razred:
subotom u 4 sata poslije podne
Škola učenika u privredi
Svi razredi
nedjeljom u 4 sata poslije podne
Dubravica
Svi razredi
nedjeljom u 5 sati poslije podne
Pouka ministranata
Subotom u 8 ili u
3 sata poslije podne
Vjeroučitelji:
Fra Mario Jurišić
Fra Vinko Prlić
Ako se Krist nije rodio u tvom srcu
Uzalud se je On rodio za tebe u Betlehemu.
8. kolovoza na ušću Neretve utopila se
Spomenika Ćuže iz Metkovića. Pronađena je treći: dan na
pučini mora.
27. kolovoza studenti Metkovića održali isu
sastanak i razmatrali situaciju na samom području, kako političku,
tako i ekonomsku. Posebno je bilo govora o daljnjem razvoju komune pri
povratku naših studenata u Neretvansku dolinu.
10. rujna utopio se kod sela
Krvavac Slavko Volarević pok. Petra iz Pruda.
Ove godine osmi razred osnovnih
škola u općini Metković završilo je pet stotina učenika. U gimnaziju i
školu za kvalificirane radnike upisalo se dvjesto učenika. Mnogi su se
upisali u Splitu, Mostaru, Pločama, Čapljini i Dubrovniku. Posebno je
zanimanje za ugostiteljsku školu u Dubrovniku.
Poslije sto sušnih dana pala je
prva kiša 31. kolovoza 1971. Naši vatrogasci do 8. rujna intervenirali
su 48 pute pri gašenju požara na jadranskoj obali.
Narodno sveučilište u Metkoviću
postalo je jako aktivno. Njegove prostorije pohađalo svakodnevno 400
mještana.
Luka Ploče nabavila je tri
tankera ukupnog kapaciteta 60 tisuća tona, za pretovar sirove nafte za
rafineriju u Bosanskom Brodu. Ova nafta iz Ploča oprema se u Bos. Brod
pomoću 740 cisterni.
Veliko krivično vijeće okružnog
soda u Splitu izreklo je osudu Kasimu Muhiću od pet godina strogog
zatvora zbog ubojstva 36 godišnjeg Mile Franičevića iz Opuzena.
U Prudu nedaleko od Metkovića
zbog eksplozije benzinskog rezervoara nastradalo je šest osoba.
Ozlijeđeni su: Anica, Stipe, Vinko, Marija, Mira li Pero Taslak. Anica
je 21. XI od opekotina umrla.
Nepoznati provalnici razbili su
vrata na »Vjesnikovu« kiosku u ulici Jure Galića. Iz njega su pokupili
cigarete, nešto dopisnica, olovaka, nožića brijaćih aparata li druge
galanterijske robe.
U centru Metkovića došlo je do
obračuna grupe mladića iz Čapljine i građana Metkovića. Naoružani
Čapljinci s noževima, vojničkim sabljama, toljagama i lancima htjeli
su izvršiti nasilje zbog tobože neke uvrede na utakmici »Neretva« —
»Borac« u Metkoviću. Siledžije su izvukle »deblji kraj«. Radnici SJS
iz Metkovića uhvatili su kolovođu i njegove pomagače i poduzeli
krivično gonjenje.
»RAZVITKOVA« ZGRADA U METKOVIĆU
U centru Opuzena u vremenu od
petnaestak minuta kradljivci su razbili stakla na ulaznim vratima
prodavaonice NIP »Hercegovina«, ušli u dućan i pokupili dva električna
aparata za brijanje, četiri tranzistora, zračnu pušku i oko 300 N,D.
Metkovski nastavnici uplatili su
53 tisuće novih dinara za auto-cestu Zagreb—Split. Na svom sastanku
odlučili su da više od polovice dadu bez povratka.
Skupština općine Metković
rekonstruirat će i modernizirati općinske ceste četvrtog reda od Kule
Norinske do Desni i od Malog Prologa do Otrić Seoca. Za prvu cestu
pola troškova snosit će »Beton« iz Metkovića a za drugu poduzeće »PODUH«
iz Metkovića, »Lasta« iz Vrgorca i zadruga u Malom Prologu.
Neretvanski lovci iz Metkovića,
Kule i Krvavca u prvom lovu na močvarice u nikšićkom jezeru
ustrijelili su 1500 lisaka.
SJS u Metkoviću nabavila je
suvremeno opremljeni gliser za potrebe svoga odjeljenja u Opuzenu.
Gliser je namijenjen za suzbijanje krivolovstva i dinamitaša kao i
kontrolu kretanja čamaca, jahti i brodova na području od ušća Neretve
do Kleka i Neuma.
Na velikom mitingu koji je
organiziran 24 listopada uz sudjelovanje velikog mnoštva naroda na
Trgu kralja Tomislava govorio je Miko Tripalo.
Uskoro izlazi iz tiska knjiga dr
Trpimira Macana u nakladi Matice hrvatske iz Metkovića. Knjiga se zove
»Iz povijesti Danjeg Poneretavlja«.
Prve mandarinke odlično su
urodile i usprkos velikoj suši. Prema procjeni stručnjaka Kombinata
PIK »Neretva« ubrat će ove godine 700 tona mandarinki, a individualci
oko 200 tona.
U Podgradini je sagrađena
vinarija od 100 vagona. PPK »Zagreb« sagradio je tu veliku otkupnicu
viškova iz najjužnijeg dijela metkovske općine.
Za dva dana bilo je sedam žrtava
blizu našeg grada. Četiri Nikšićana našla su smrt u valovima Neretve,
a tri Mostarca izgorjela su od silovitog sudara fiće u autobus kod
Čapljine.
Stjepan Vištica koji živi u
Americi posjetio je svoj kraj i bio gost kod župnika.
Podignut je spomenik
Neretvanskim gusarima u Rogotinu. Rad umjetnika Ivana Markote iz istog
mjesta.
Naš mještanin Marko Medar došao
je u posjet rodnom kraju i darovao stol za ping-pong koji će biti
postavljen u novoj dvorani koja je uređena za ministrante i mladež.
Izložbu »Umjetnost na tlu
Jugoslavije od prahistorije do danas« koja je otvorena u Sarajevu
posjećena je od mnogih naših mještana. Posebna putovanja su bila
organizirana za škole i poduzeća
Otvorena je nova zubna
ordinacija u ulici Kreše Rakića. Vlasništvo I. Ramića.
Ivan Plećaš otvorio je Auto
Servis u blizini pumpne stanice.
Krov crkve Sv. Ante u Dubravici
je cijeli promijenjen. Popravak je upriličen za proslavu 90.
obljetnice kapele koju ćemo iduće godine svečano proslaviti.
Na cijelom području općine
Metković izvršeno je obavezno fluorografsko snimanje pluća građana
starijih od 16 godina. Snimanje je vršila ekipa stručnjaka Zavoda za
zaštitu zdravlja iz Splita uz suradnju s Domom zdravlja u Metkoviću.
NOVACI IZ NERETVE: MAREVIĆ, VIDOVIĆ i RASTOČIĆ
Kroz srednjoročni plan
1971—1975. Metković će, kako se predviđa, dobiti nove pogone za
proizvodnju raznog građevinskog materijala.
26. listopada puštena je u
promet radilo stanica Metković. Na Šarić Strugi radi se novo groblje.
Radove izrodi poduzetnik Ivan Cvitanović iz Metkovića.
Rogotin je dobio novog župnika u
osobi don Ante Jurića. Bivši župnik don Ante Meštrović, pošao je na
novu dužnost u Kaštel Štafilić.
Nova samoposluga otvorena je na
Tugu kralja Tomislava na mjestu bivšeg Delikatesa.
Blagdan Krista Kralja i ove
godine svečano je proslavljen. Uz sudjelovanje mnoštva svijeta, bilo
je dosta i sakramentalnog života.
Po tradiciji na Sv. Ceciliju
poslije podne održana je misa za naše pjevače. Poslije svečane službe
Božje priređena je večera.
Uredništvo »Iskre« posjetio je
šibenski biskup mnsg. Joslip Arnerić, akademski slikar Bruno Bulić i
Anite Starčević. U bratskom i prijateljskom razgovoru oni su se
zanimali za daljnju budućnost lista.
Na nedjeljnim misama u Došašće
bilo je osjetno povećanje posjećivanja Sv. mise.
Izgrađena je nova prostorija za
naše ministrante i ostalu mladež. Prostorija je opskrbljena ping-pongom,
šahovima . . .
Blagdan BEZGRJEŠNE prošao je
izvanredno. Posebno je prisustvovalo dosta svijeta i pristupilo
sakramentima na večernjoj Sv. misi.
Cijela polovina prosinca bila je
sunčana. Ljudi rijetko zapamtiše ovakva vremena.
Obavljena je svečana DEVETNICA
Božiću i odaziv Vjernika bio je dobar.
10. VIII 1971. U 72 godini
života umrla je JOSIPA HUSAR.
14. VIII 1971. Umrla je
BOKAN MANDA i pokopana je u Dobranjama.
22. IX 1971. U 86. godini
života umrla je IVA TALAJIĆ i pokopana u Novim Selima.
24. IX 1971. Navršivši 67
godina života umro je VIDO MILAN.
24. X 1971. Naša župljanka
KLARA VUICA umrla je u Makarskoj. Pokopana je na našem groblju.
29. X 1971. U trećem
mjesecu života umro je u dubrovačkoj bolnici JOSIP ČUJKIN.
11. X 1971. U Zagrebu je
umro bivši župnik u Metkoviću Fra JOSIP ŠIMIĆ.
1. XII 1971. u sedmoj
godini života umro je u mostarskoj bolnici GRGO VLADIĆ.
4. XII 1971. Poslije
tragičnog pada s kuće u 67. godini života umro je JURE VUICA.
9. XII 1971. U mostarskoj
bolnici, poslije teže bolesti preminuo je NIKOLA MARTINOVIĆ.
Domovina je naša na nebesima:
Odande i Spasitelja iščekujemo,
Gospodina našega Isusa Krista.
S dopuštenjem crkvenih i redovničkih
vlasti
Izdavač: Župski Ured Sv. Ilije Metković,
Omladinska 25 telefon (058) 88-218
List »ISKRA« izlazi povremeno
Glavni i odgovorni urednik:
Fra Mario Jurišić
Naslovnu stranu: Kula Norinska izradio
Edo Petrić — Metković