Maraton lađa
je kroz samo nekoliko godina uspio dolini Neretve postati
ono što je Alka Sinjskoj krajini. Gotovo da ne vjerujemo
kako ga prije nije bilo. Toliko uzbuđenje pri startu u
Metkoviću i borbu do zadnje kapi znoja tijekom cijele staze
od Metkovića do Ploča dugačke 22,5 km teško da se može
doživjeti na kakvom drugom natjecanju. Vrela krv potomaka
neretvanskih gusara pomiješana sa značajem lokalnog prestiža
nerijetko situaciju pred maraton dovodi do usijanja. Ništa
manje uzbudljivo nije ni nakon cilja u Pločama. Gotovo u
pravilu pobjednici bivaju osporeni od koje slabije plasirane
ekipe. No, sve je to sastavni dio nadmetanja, koji ga
čini još atraktivnijim. Dio je to tvrde muške igre i od toga
ne treba stvarati nikakve slučajeve jer će se već sljedeće
godine možda dogoditi isto, ali sa zamijenjenim ulogama.
Važno je da maraton opstane i održi trend koji je imao od
svoga začetka 1998. da se svake godine na startu u Metkoviću
pojavi koja ekipa više. I ne samo to. Prve dvije
godine pobijedili su Rogotinjani, sljedeće dvije Kominjani,
a 2002. Donjani donji, ekipa nekoliko mjesta sa ušća Neretve.
2003. možda to bude Čeveljuša koja se ovu sezonu očito
vrijedno spremala. To stvara poticaj ostalima da i dalje
vrijedno rade, jer ako je prvo mjesto rezervirano za
nekoga ostalima opada interes. Maraton lađa je nastao
spontano i da bi zasjao punim sjajem cijela Neretva mora
gurati u ista kola. Novi maraton trebao bi početi već nakon
cilja u Pločama.