Ne zna se točno otkad se Sveti Ilija slavi kao zaštitnik grada Metkovića. Taj "borben" svetac najvjerojatnije je izabran za našega patrona zbog ondašnjeg geopolitičkog položaja Metkovića uz uvijek nemirnu mletačko-tursku granicu. I nije samo Metković izabrao tako moćna zaštitnika. Sveti Ilija slavi se po cijeloj Bosni i Hercegovini te Slavoniji.
Dvadeseti srpnja u Metkoviću uvijek je poseban dan koji bi mnogima započeo Svetom misom u crkvi Sv. Ilije, a kasnije bi se nastavio na gradskom trgu posjetom tradicionalnu sajmu na kojem se trgovalo svim i svačim. Na taj dam Metkovci su u goste primali rodbinu i prijatelje iz okolnih mjesta, ali i oni koji nisu u Metkoviću imali rodbine u velikom bi broju hrlili u Metković "na dernek", tj. sajam. Tako je ostalo i do današnjih dana.
Negdje od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća pa do konca osamdesetih tadašnje komunističke vlasti pokušale su uništiti stoljetnu tradiciju proslave Svetog Ilije pomaknuvši "dernek" sedam dana kako bi se poklopio sa ondašnjim Danom ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nisu uspjele jer je tada Metković umjesto jedne imao dvije proslave. I obje su se vezale uz Svetog Iliju.
Zna se da je crkva u Metkoviću bila je podignuta prije 1700. jer se u jednom spisu iz te godine spominje "crkva Uzašašća u selu Metkovići", no već 1708. ista se spominje pod imenom Sv. Ilije. Ova je crkva, oko koje se je nalazilo i župsko groblje, bila već početkom 19. stoljeća pretijesna. Četrnaesti travnja 1858. sklopljen je ugovor između crkvenih i općinskih vlasti da će "crkovinarstvo dati za gradnju nove crkve 1200 forinti, a općina 300 forinti i još klak, pijesak, kamenje i potrebne radnike".
Do gradnje nove crkve došlo je tek 1867. U Metković je poslan carski i kraljevski inženjer dr. Juraj Marcocchi "da učini sve potrebne priprave i da sam nadzire izvođenje nacrta". Kamen za crkvu vozio se iz kamenoloma u Orašini, a u gradnji su nadnicama sudjelovali svi katolici stariji od 16 godina. Crkva je pod krov stavljena 1870., a 1872. Odbor za gradnju crkve javlja općini da je Vlada odobrila sredstva za dovršenje zvonika. Kao da je Austrija, ovako lijepom i sa svih strana vidljivom građevinom, htjela pred samu okupaciju uvjeriti katolike preko granice kako će im lijepo biti kad dođu pod njezinu vlast.
Radovi na unutrašnjem uređenju nastavljeni su sve do 1903. kada je crkva svečano posvećena. Dvadeset petoga studenog 1903. posvetio ju je kotorski biskup Franjo Uccellini.
Crkva za podlogu ima latinski križ čiji je glavni dio od portala do glavnog oltara dug 20 m (plus apsida 5 m), a prekrižni dio dug 15 m. Mada se često spominje da je crkva građena u bizantskom stilu to je netočno jer se radi o romanskom slogu sa
neogotičkim primjesama. Sa sjeverne strane crkve nalazi se 35 m visoki zvonik na koji je 1875. troškom općine bio postavljen sat.
Crkva je do 1969. bila Župna crkva cijelog Metkovića. Tada je
na desnoj obali osnovana nova župa Sv. Nikole. Zbog svog položaja i
skladne gradnje crkva Sv. Ilije i dalje je nezaobilazan motiv na
razglednicama grada.