Metković

Selo Vid izniklo je na ostacima drevne Narone, na brežuljku kojeg sunce kupa od zore do zalaska. Pitomi krajolik upotpunjuje zelena dolina kojom vijuga kristalno čista rječica Norin čija voda napaja dobar dio neretvanske doline te Pelješac, Mljet i Korčulu. Ti Rimljani su zaista znali odabrati. S vrha brežuljka pruža se jedan od najljepših pogleda na dolinu Neretve. Na jugoistoku, na sličnom brežuljku, ugnijezdila se Gabela u kojoj je svojedobno meksički hotelijer Salinas Price vidio Troju. Prema zapadu pogled pada na nedirnutu močvaru obraslu trskom i šašem nad koju se natkrilila Rujnica, a pod njom, kao pilići, stoje Kula Norinska, Matijevići, Momići i Podrujnica. Na sjeverozapadu stražari stara utvrda Vratar. Vrata u dolinu. Okrenemo li se jugu vidimo Metković, grad koji je sa brežuljka Predolac sišao u dolinu i raširio svoje krake na sve četiri strane svijeta. Geometrijski pravilna cesta spaja ga sa Vidom. A lijevo i desno od te ceste izmjenjuju se šaš i parcele koje je čovjek otrgnuo močvari. Napreduje i gradnja, pa je pitanje vremena kad će Vid prestati biti prigradsko naselje Metkovića. No, unatoč administrativnom ustroju, Vid bi trebao ostati svoj, mjesto u kojem se isprepliću 21. stoljeće i prizori gdje je vrijeme stalo. Vid nije samo selo na ruševinama Narone. Vid je nešto što treba sačuvati. Hrvati su odavno tu začeli život. Stare kuće, konobe, volte, sve to polako iščezava, povlači se pred jednosta-vnom potrebom čovjeka da sebi osigura kvalitetniji životni prostor. Treba naći snage, odoljeti modernizaciji i sačuvati biser pučke arhitekture. Ožbukani i obojeni beton ne mora nužno biti bolji i ljepši od starog, ponešto nakrivljenog zida. Kuća pokrivena slamom danas ne mora biti sramota, nego dokaz visoko razvijene svijesti o svom povijesnom naslijeđu.

Procvjetali krov, u svoj svojoj ljepoti, krije tužnu istinu. Stara kuća, koju je stoljećima pokrivao, napuštena je i ostavljena vremenu da učini svoje. Metković je davno prestao biti malo misto. Današnji Metkovci malo znaju o povijesti i tradiciji Metkovića. Vid tu pogrješku ne smije napraviti. Spona sa prošlošću još nije prekinuta. Krajnji je čas da se ona sačuva.

Stara seoska kala postala je preuska za potrebe suvremenog
motorizirana čovjeka. Srećom da su zidovi starih kuća bili dovoljno debeli da izdrže taj jedinstven način rješavanja komunalnih problema

"Domagojevi strijelci", rad akademskog kipara Stjepana Skoke, na vječnoj
straži navrh Glavice uz vidonjsku crkvu Ledene Gospe