Crkva Sv. Vida, smještena usred polja na ulazu u Vid,
spada među starije na ovom području. Iako se stručnjaci
ne slažu oko vremena njezina nastajanja sigurno se zna
da je izgrađena na mjestu puno veće crkve - jedne od
triju starokršćanskih bazilika u ondašnjoj Naroni.
Tijekom posljednje obnove ove crkvice, koja je bila u
lošem stanju, iskorištena je prigoda za temeljito
istraživanje bazilike
koja je tu stajala od V. stoljeća.
Stručnjaci Arheološkog muzeja u Splitu obavili su
istraživačke radove na temelju kojih se može zaključiti
da je propadanjem Narone u VI. i VII. st. bazilika
napuštena zbog čega je došlo do njezina urušavanja.
Vjerojatno su tome pridonijeli i novi narodi koji
su se tijekom velike migracije kretali po ovom području.
Pronađeni predmeti (novac, keramika...) ukazuju na
diskontinuitet od nekoliko stoljeća nakon čega rijetki
stanovnici, koji su ostali ili se naselili na
razvalinama Narone, ruševine bazilike počinju koristiti
za ukop svojih mrtvih. Tijekom iskapanja pronađeno je
pedesetak grobova datiranih u XIV. i XV. stoljeće.
Nepravilan razmještaj grobova vjerojatno znači da je
groblje postojalo prije sadašnje crkve Sv. Vida. Prema
tome ona nije mogla biti napravljena u predtursko
vrijeme, kako se smatralo. U prilog toj teoriji ide i
činjenica da su štovanje sv. Vida u naše krajeve
donijeli tek benediktinci u srednjem vijeku. Stoga je
vjerojatno da je sadašnja crkva Sv. Vida sagrađena u XVI.
st., nakon što je groblje izgubilo svoju ulogu.
U vrijeme gradnje nove crkve zidovi stare bazilike bili
su već dosta porušeni pa se samo jednim dijelom mogu
naći ugrađeni u nove. Uglavnom
se
u gradnji slijedilo stare temelje, osim sjevernog zida
koji je napravljen pokraj temelja bazilike. Isto tako
graditelji nisu nastavili gradnju kružne apside (možda
pomanjkanje vještine) nego je nova apsida četvrtasta
oblika. Upravo na ovom dodatku vidi se da sa
četverokutima nisu bili u najboljim odnosima što je
vidljivo iz tlocrta.
Služba u crkvi obavljana je tijekom stoljeća sa
prekidima što je ovisilo o njezinom stanju. Od 1901.,
kada je obnovljena, do 1961. to je bila i župna crkva u
Vidu. Izgradnjom crkve Ledene Gospe, na vrhu vidonjskog
brežuljka, Sv. Vid gubi i ulogu župne crkve. Sadašnji
izgled crkva je dobila 1995. kada je na blagdan Sv. Vida
svečano posvećena.
U unutrašnjosti crkve toga je dana postavljena
stalna izložba nalaza sa lokaliteta vezanih za starokršćansku baziliku.
Sve ono što je moralo nakon istraživanja ostati pod zemljom, prikazano
je putem panoa.
Korišteni materijali iz knjige 'Sveti Vid', Emilio Marin i
suradnici, Arheološki muzej Split, 1999.