Metković

O djelovanju Matice hrvatske u Metkoviću prve poznate podatke imamo u Matičinom izvješću iz 1878. u kojemu se osim imena povjerenika popa Jose Gabrića ne navode imena članova. Bilo je to samo četiri godine nakon što je Matica ilirska u Zagrebu promijenila svoje ime u Matica hrvatska. Pod upravom Ivana Kukuljevića Sakcinskoga Matičino djelovanje se intenzivira imenovanjem povjerenika koji su bili zaduženi animirati buduće članstvo. Tako se već 1879. u Matičinim dokumentima spominju i prvi članovi u Metkoviću. To su pop Josip Damić i poduzetnik Slavoljub pl. Meichsner. Od tog vremena broj članova stalno raste, a metkovska Matica djeluje za područje cijele doline Neretve sve do prvog svjetskog rata. Prekid rada iznimno je dug. Razlog ponajviše leži u političkoj klimi u prvoj, te ništa boljoj u drugoj Jugoslaviji. Matica hrvatska - to je unaprijed izazivalo sumnje tadašnjih političkih moćnika. Naravno da jedna kulturna ustanova teško može djelovati na širem području bez financijske potpore iz državnog proračuna. Matica hrvatska sa financijama u to vrijeme nije imala problema jer ih nije ni bilo. Poseban udar Matica doživljava nakon II. svjetskog rata kada joj se nacionalizira sva imovina. U tim olovnim vremenima trebalo je imati dosta mudrosti i strpljenja kako bi se politikom malih, sigurnih koraka došlo do 1967. i Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Predvečerje je to hrvatskog proljeća.

Dah proljeća osjećao se i u Metkoviću pa su na prvi dan ljeta 1970. bile gotove sve pripreme za obnavljane djelovanja Matice Hrvatske. Koliki je značaj pridavan tom događaju govore i nazočni gosti. U Metković su došli tadašnji predsjednik MH dr. Hrvoje Iveković, dr. Franjo Tuđman i knjževnik Petar Šegedin. Nošeni nacionalnim zanosom Metkovci i Neretvani masovno se učlanjuju, pa je do 1972. broj članova dosegao gotovo tisuću.

Naravno da tadašnjoj komunističkoj vlasti nije bilo po volji što se stvara jedno tako jako uporište nacionalne kulture koje je svakom totalitarnom režimu opasno zbog koncentracije slobodne misli od koje strahuje takav režim. Nakon Sjednice u Karađorđevu bilo je jasno da se hrvatskom nacionalnom biću i hrvatskoj kulturi ne piše ništa dobro. Hrvatska nacionalna samosvijest proglašena je nacionalizmom, a jedna od njegovih glava prepoznata je u MH. Stoga je i udar na Maticu i njezino članstvo bio izniman. Najistaknutijim članovima pretresani su stanovi, odvođeni su na "informativne razgovore", traženo je načina da ih se otpusti sa posla, ili su tako šikanirani da su sami davali otkaz. Montirani sudski procesi nisu bili nikakva rijetkost. Najgora od svega bila je zabrana djelovanja MH i njezino raspuštanje 1972. Na svu sreću Nakladni zavod MH u Zagrebu nastavio je sa svojim radom.

Trebalo je proći sedamnaest godina da bi se 1989. obnovio rad Matice hrvatske na nacionalnoj razini. U Metkoviću se to dogodilo 8. lipnja 1991. Prvi predsjednik bio je književnik Vladimir Pavlović. U vrijeme kada su borbeni zrakoplovi svoj smrtonosni teret istresali nad Metkovićem i susjednim mjestima metkovska Matica uz kulturno djelovanje bavila se i prikupljanjem humanitarne pomoći.

Oluja je prohujala, plovili smo u mir. No mir nije donio ono što smo svi očekivali - stabilnost i boljitak. Novaca je svake godine sve manje pa je i djelovanje metkovske Matice uvelike limitirano tom činjenicom. Ipak, marom i upornošću ljudi koji su proživjeli i teža vremena Matica je i dalje zamašnjak kulturnih zbivanja, od organizacije izložaba do neobično žive izdavačke djelatnosti.

Predsjednik Ogranka MH u Metkoviću sada je prof. Ante Brečić Feđa.