Čitajući godinama u Slobodnoj Dalmaciji članke i reportaže o
starim brodovima očekivao sam neki trag ili spomen i o ovom, za
naš grad posebnom, brodu.
U vrijeme kada je 1893. sagrađen, radilo se o jednom od većih i
ljepših turističkih brodova na cijelom Jadranu.
Poticaj za ovo istraživanje našao sam posebno nakon pronalaska
četiriju različitih razglednica parobroda Metcovich. Njih sam
pronašao zajedno sa svojim kumom Zlatkom Huzekom iz Zagreba na
sajmovima antikviteta.
Vlasnik parobroda Metcovich bio je austrijski Lloyd koji je od
svog osnutka 1836. izrastao u najveću brodarsku kompaniju
Monarhije i cijeloga Jadrana.
Tijekom svoga dugog postojanja izgradio je velik broj parobroda,
posebno za dugu plovidbu. Početkom 90-tih 19. st. počinje
intenzivniji razvoj turizma na Jadranu pa se osjetila potreba za
luksuznijim brodovima. Do tada su parobrodi duž obalnih linija
bili najčešće kombinacija teretnih i putničkih brodova sa slabim
komforom za putnike. Tada se Lloyd odlučuje graditi četiri nova
broda. Za nas je posebno interesantno da prvom od njih,
sagrađenom na navozima tršćanskog brodogradilišta, daje ime
našega grada. To pokazuje kakav je značaj i ulogu u tom vremenu
u Austro-Ugarskoj monarhiji imao Metković.
Parobrod Metcovich bio je dug 63 metra, širok 9 metra i visok 5
metara. Imao je ukupno 880 (ili 879, kako se može naći) BRT, a
443 NRT. Kotlovi sumu imali snahu od 750 KS i opsluživao ga je
21 član posade. Do sada nisam uspio doznati koliko kabina je
imao te koliko najviše putnika je mogao ukrcati.
Iste te, 1893., sagrađen je i blizanac Metcovicha koji je ponio
ime najveće luke Monarhije i sjedišta kompanije - parobrod
Trieste. Jedina razlika bila je u snazi kotlova jer je Trieste
imao 800 KS. To je, inače, bio po redu treći brod koji je nosio
ime Trieste. Prvi je plovio od 1847.-1870., a drugi od
1870.-1892. Četvrti parobrod Trieste bio je jedan od najvećih
brodova austrijskog Lloyda od 5095 BRT, sagrađen 1897. Stoga je
taj parobrod, blizanac našeg Metcovicha, već 1896. promijenio
ime u Stephanie, a 1898. u Almissa (Omiš) te pod tim imenom
plovio i nakon Prvoga svjetskog rata.
Parobrod Metcovich nakon više od 20 godina mirne plovidbe
Jadranom na turističkim i izletničkim turama vihor Prvoga
svjetskog rata odvodi u novu, posebnu ulogu koju je imalo samo
pet brodova Austro-ugarske mornarice. Već 16./17. kolovoza 1914.
Austrougarska mornarica rekvirira Lloydu parobrod Metcovich i
prenamjenjuje ga u brod bolnicu (Spitalschiff II) čime brod
dobiva i vojnu oznaku SS Metcovich. Osim njega rekvirirani su i
parobrodi Elektra kao Spitalschiff I te Tirol kao Spitalschiff
III.
Tijekom 1914. SS Metcovich, zajedno s ta dva broda bolnice,
prevezao je ukupno 742 ranjena austro-ugarska vojnika od
Albanije i Crne Gore do Pule i Trsta. Čini se da 1915. te veći
dio 1916. nije korišten kao brod bolnica, da bi nakon toga
ponovno bio uključen u vojnu službu. Aktivirala se bojišnica u
Albaniji, posebno nakon uključenja Italije u rat. Tako znamo da
26. listopada 1916. parobrod Metcovich dolazi iz Albanije u
Kumbor u Boki Kotorskoj.
Iako se radilo o brodovima bolnicama svi su doživjeli zračne ili
podmorničke napade, a veliku opasnost predstavljale su im
brodske mine u Jadranu. SS Elektra torpediran je od Francuske
podmornice „Ampere“ kod rta Planka, nama poznatijega kao rt
Ploča kod Rogoznice, 18. ožujka 1916. Nakon popravka, brod je
vraćen u službu 4. prosinca 1916.
SS Tirol naletio je 16. travnja 1916. kod Drača u Albanaiji na
minu, tada je nestalo 40 mornara i ranjenika. Nakon popravka
ponovno plovi od 7. listopada 1916. Trebamo znati da se radilo o
puno većim brodovima od SS Metcovicha, Elektra 3199 BRT, a Tirol
BRT te su njihova vrijednost i značaj bili puno veći. Kod
Sinjina (Sv. Ivan Medovski), u blizini Drača, 16./18. ožujka
1918. talijanski zrakoplovi bombardiraju i SS Metcovich. Do
kraja rata na njemu nisu popravljena oštećenja nego je otegljen
u sjeverni Jadran. Na njega ponovno nailazimo 1919., prigodom
podjele Austro-Ugarske trgovačke i vojne flote nakon Prvoga
svjetskog rata.
Parobrod Metcovich vraća se svom vlasniku Lloyd Austriatico
vjerojatno zbog godina i nesaniranih ratnih oštećenja. Ipak,
1926. biva prodan Soc. Anon. di nav. Puglija, Bari. Nedugo zatim,
već 1928., brisan je nakon 35 godina burne plovidbe iz registra
brodova. Nisam uspio doznati je li taj brod, koji je prvi nosio
ime našeg grada, izrezan ili možda potopljen te 1928., ali
vjerujem da će u daljnjem istraživanju netko to uspjeti otkriti.
Mario Talajić
Literatura:
Pomorski zbornik 1962.god.Prilog prof. Vinka Antića
˝Pomorstvo i naš turizam˝
www.Austrian Lloyd
www.Lloyd Triestino
Razglednice iz zbirki Maria Talajića i Zlatka Huzeka
RAZGLEDNICE IZ ZBIRKE TALAJIĆ -
HUZEK