Metković

Visoki gost - Morao sam se popeti na stepenicu da se izjednačim s Jambom - našalio se predsjednik Mesić.

Obitelj pokojnoga profesora Tomislava Volarevića, dobitnika Nagrade grada Metkovića. Profesor Volarević posmrtno je odlikovan nagradom "Ždral" za naročita postignuća u razvoju metkovskog športa, a poglavito rukometa. Mnogi Metkovci pamte ga i kao izvrsna pedagoga, pa je nemali broj naših sugrađana za svoje životno opredjeljenje izabrao tehničke znanosti, jer im je pokojni šjor Braco fiziku znao približiti na vrlo zoran način.

Dr. Saša Gopčević svoju je profesionalnu karijeru u potpunosti ostvario u Zagrebu, ali je srcem uvijek ostao u Metkoviću. Srdačan prema poznatima i nepoznatima pravi je metkovski ambasador u Zagrebu. Saša je već dobitnik visokih nagrada koje je zaslužio svojim sudjelovanjem u Domovinskome ratu te utemeljenjem fonda "Chatolic Medical Foundation" koji Hrvatskoj darovao medicinske opreme i lijekova u vrijednosti većoj od 80 milijuna dolara. Pri dodjeli nagrade "Sveti Ilija" nije mogao sakriti suze, baš kao i njegov otac, legendarni dr. Branko Gopčević, koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Metkoviću i koji je zdravstvenu kulturu ovoga grada podizao na vrlo slikovit način, tako da se i danas u društvima često prepričavaju razne zgode u kojima je on sudjelovao. Na slici vidimo Sašu sa kolegama iz gimnazijskih dana.

Ministar Vladimir Strugar, snimljen u društvu djelatnika metkovske Gimnazije, dobitnik je nagrade "Narona". U Metkoviću je u zadnje vrijeme, kao nikad do sad, dovršeno i obnovljeno niz kapitalnih objekata na području obrazovanja i športa. Zasluga je to Ministarstva kojemu je on na čelu i s kojim je lokalna uprava znala održati izvanredno uspješne kontakte.

Domjenak u Taverni Domagoj zasigurno ne bi bio tako ugodan bez ove četvorice neretvanskih gusara koji svojom pjesmom i glazbom čuvaju neretvanski i dalmatinski duh Metkovića.

Sveti Ilija danas je svome gradu podario prekrasan dan.

Fasada metkovske bolnice, čija će obnova uskoro biti završena, jučer je bljesnula novim sjajem.

Zaštitni znak svih "derneka" u našim krajevima zasigurno je i pečena janjetina. Već od ranih sati podno šetališta uz Neretvu postavljena infrastruktura djelotvorno obavlja svoj posao. Za razliku od nekadašnjih dana, kada su metkovski klinci u znoju lica svoga zarađivali za džeparac vrteći ražnjeve po nekoliko sati na ilindanskoj pripeci, danas je sve na struju. Kako tehnika napreduje ne bi nas čudilo da se uskoro pojave i digitalni ražnjevi.

Ekipa koja ništa ne prepušta slučaju. Već u jutarnjim satima pala je prva tura janjetine uz Neretvu.

Tradicija će se sigurno nastaviti. Dokaz tome je ovaj mladi par koji svoga potomka na vrijeme počinje odgajati u ozračju blagdana Sv. Ilije.

Znalci kažu da neretvanskome brudetu od žaba i jegulje nema premca, a naročito ako se kuha na ognjištu u glinenim posudama. Svi oni koji ih danas nisu uspjeli kupiti morat će se strpjeti do skorih "derneka" u Opuzenu i Vidu.

Sektor drveta i srodnih prirodnih materijala. Nema čega nema.

Alati, okovi, lanci, katanci... sve za kućne majstore.

Smiraj nad Neretvom. Još nije kraj jer će metkovske ulice noćas biti žive do prvoga svitanja.