Metković

Do 1995. za Naronu je znalo samo lokalno stanovništvo doline Neretve, povjesničari i arheolozi. Učila su djeca u školi nabrajati: Salona, Narona, Tragurium..., no bilo je to tek gomilanje podataka uporabljivo, eventualno, za ispunjavanje križaljke. Tijekom iskapanja 1995-1996. u Vidu kod Metkovića naišlo se na senzacionalna otkrića koja su odjeknula svijetom. Svakako je maštu, kako stručnjaka tako i laika, najviše uzbudilo pojavljivanje 16 kipova među kojima je dominirala statua cara Augusta prikazanog kao imperatora. Bilo je to vrijeme kada su mnogi posezali za literaturom tražeći podatke o Naroni.

Smatra se da je u vremenu 4.-2. st. pr. Krista na području Narone bilo naselje i trgovište sa grčkim i greciziranim sta-novništvom. Kako se radilo o stanovništvu koje je bilo lojalno Rimu nije čudo da je Narona više puta bila polazište vojnih pohoda Rimljana protiv pobunjenih Delmata o čemu govore povijesni zapisi.

U 1. st. pr. Kr. ovo naselje postaje COLONIA IULIA NARONA - rimska kolonija Narona. Pretpostavka da je grad obuhvaćao površinu od 25 hektara nije nerealna. Narona postaje vojno, upravno, sudsko i kulturno središte Naronitanskog okruga. Uz trgovinu cvjeta graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo. Nepokorni Delmati tjerali su Rimljane na stalne vojne pohode, a s vojskom su stizali i trgovci što je dodatno učvršćivalo položaj Narone kao važna trgovišta. U takvu okružju raslo je i bogatstvo pa je logično da su se u Naroni mogle graditi luksuzne građevine, podizati skupocjeni kipovi.

Ostaci gradskih bedema sa kulama

Često se postavlja pitanje kako je propala Narona. Spominju se kataklizme, provale Slavena i Avara. Prof. Emilio Marin smatra da se Narona jednostavno ugasila. Zna se da je Naronska biskupija postojala još u prvoj polovini šestoga stoljeća jer je na Saboru u Saloni (530. i 533.) bio nazočan biskup Narone. Vrijeme je to raspada Zapadnog Rimskog Carstva kada značenje Narone zasigurno slabi. Kako je stanovništvo Narone reagiralo na sve te promjene možemo pretpostaviti na temelju bliske nam povijesti kada su ratna zbivanja uzrokovala preseljenja milijun ljudi. Malo po malo većina stanovnika potražila je egzistenciju na drugim mjestima, mada je vjerojatno da je dio njih ostao. Ne smijemo zaboraviti ni kako su se kršćani, kad je kršćanstvo ojačalo, obračunali sa poganskim građevinama i simbolima (kipovi koji su predstavljali božanstva). Tijekom sljedećih stoljeća nezaštićenu Naronu pljačkao je tko je stigao. U vrijeme Mlečana postojala je i organizirana trgovina naronitanskim umjetninama pa, da je moguće istražiti, vjerojatno bi se utvrdilo da mnoge vile u Veneciji krase upravo umjetnine donesene iz Narone. Nama je ostalo samo ono što je porušeno i što je s vremenom zatrpala zemlja nošena vodom sa brežuljka.